ARHIVA VESTI ZA APRIL - TRAVANJ - APRIL, 2016. GODINE


Godina izlaženja: XVIII • Uređuje: Zlatko Milenković • email: stripvesti@gmail.com  
prethodni mesec - arhiva - sledeći mesec



Izašao je Komikaze webzin #41      Press: Komikaze
  ...Komikaze webzine#41 is out!

WEB: www.komikaze.hr/issue/41
INFO: komikaze.hr/wiki/komikaze-news-15042016/

USKORO/ COMING SOON:
- Komikaze tour/ Marseilles, Fr – Porto, Pt – Lisbon, Pt -
Forcalquier, Fr

komikaze.hr/wiki/komikaze-turneja-francuska-portugal/
- Komikaze album & webzines: Šaljite radove/ Send your stuff >
mail: komikaze5001@gmail.com
- Pratite nas/ Follow us:
www.facebook.com/komikaze.hr & twitter.com/komikaze5001
- Info: www.komikaze.hr/wiki
Komikaze program 2016 je podržan od Grada Zagreba/
Komikaze programme 2016 is supported by the Municipality of Zagreb

AUTORI/ AUTHORS
Lele aka Leon Zuodar • www.komikaze.hr/comic/lele/41
Focus: comics, drawings, paintings, graphic prints, art books/zines
School: Academy of Fine Arts and Design, University of Ljubljana – Slovenia; B. 1977/ Lives in Postojna- Slovenia
Web: bedaodsladoleda.blogspot.com
Tea Jurišić  • www.komikaze.hr/comic/tea-jurisic/41
Focus: comics, illustrations; Art student, Zagreb; B. 1991/ Lives in Brela and Zagreb – Croatia
Web: www.facebook.com/tea.jurisic.50
Wostok aka Danilo Milošev • www.komikaze.hr/comic/wostok/41
Focus: comics, music, movies; B. 1963/ Lives in Vršac – Serbia
Domagoj Krip • www.komikaze.hr/comic/domagoj-krip/41
Focus: comics; School: Academy of Fine Arts, University of Osijek – Croatia; B. 1990/ Lives in Slavonska Požega – Croatia
Web: www.facebook.com/domagoj.krip
Marko Malk • www.komikaze.hr/comic/marko-malk/41
Focus: comics; School: University of the Arts, London; B. 1982/ Lives in Beograd, RS and London – UK

Marko Vojnić – Gin • www.komikaze.hr/comic/marko-vojnic-gin/41
Focus: multimedia; School: Academy of Fine Arts, University of Zagreb – Croatia; B. 1980/ Lives in Pula – Croatia
Web: www.works.io/marko-vojnic
Vittorino Curci • www.komikaze.hr/comic/vittorino-curci/41
Focus: poems, music (free improvisation), paintings, doodles; B. 1952/ Lives in Noci, Puglia – Italy
Web: vittorinocurci.tumblr.com
Živi Strip • www.komikaze.hr/comic/zivi-strip/41
Focus: graphic since 2012, Zagreb – Croatia
Web: www.facebook.com/Živi-Strip
BIKI PIX • www.komikaze.hr/comic/biki-pix/41
Focus: drawing by MS Paint since 2014 –  Serbia
Web: www.facebook.com/bikipix
Leila Kasumović • www.komikaze.hr/comic/leila-kasumovic/41
Focus: illustrations, graphic design, interdisciplinary art; School: School of Design at Faculty of Architecture, University of Zagreb/; Animated Film and New Media at Academy of Fine Arts, University of Zagreb; B. 1988/ Lives in Zagreb – Croatia
Web: leika.space/ comics: http://tnx.space/
Hana Tintor • www.komikaze.hr/comic/hana-tintor/41
Focus: illustrations, design; School: Graphic Design at Faculty of Architecture, University of Zagreb – Croatia; B. 1993/ Lives in Zagreb – Croatia
Web: www.facebook.com/cocosnest
Ivana Armanini • www.komikaze.hr/comic/ivana-armanini/41
Focus: comics, illustrations/ leads Komikaze project since 2002.; School: mag. art.; Lives in Ljubljana – Slovenia and Zagreb – Croatia
Web: ivanaarmanini.net

www.komikaze.hr
Objavljeno: 30.04.2016.
Strip: Cane (237)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 30.04.2016.
Pozor, Stripburger razsaja...      Press: Stripburger
  ...po švicarskem Luzernu!

23.- 24. april 2016 • Po dvakratnem obisku Belgije se ekipa Stripburgerja tokrat odpravlja v švicarski Luzern, kjer se bomo predstavili na Fumettu, mednarodnem stripovskem festivalu z ugledom in brado, ki letos praznuje častitljivo 25-letnico.

Naša urednika David Krančan in Bojan Albahari bosta tam iskala nove stripovske talente pod krinko obiska mnogih razstav, delavnic in drugih dogodkov, festival pa bo eskaliral čez vikend, ko tam potekal tudi sejem malih založnikov, kjer bo na ogled in naprodaj postavljen tudi crème de la crème Stripburgerjevih izdaj. Cilj sejma je ponuditi prostor za predstavitev publikacij s strani avtorjev, avtorskih kolektivov in malih založnikov s cele Evrope in ustvarjati priložnosti za povezovanje na mednarodni stripovski sceni.

S stripi v svet!
Objavljeno: 29.04.2016.
Veseli četvrtak News      Press: Veseli četvrtak

Dilan Dog #107:

Bleki
Scenario: Giovanni Gualdoni
Crtež: Daniele Bigliardo
270 dinara

Marti Misterija #36:

Siva plima
Scenario: Luigi Mignacco
Crtež: Paolo Ongaro
160 strana - 380 dinara


Izdavač je Beoštampa-Grafart
iz Beograda, edicija Veseli četvrtak.
Sva pitanja i sugestije na:
redakcija@veselicetvrtak.com
Objavljeno: 28.04.2016.
Međunarodni strip konkurs!!!      Press: SKC Beograd
  14. MEĐUNARODNI SALON STRIPA

29. 09 – 02. 10. 2016. Srećna Galerija, SKC BEOGRAD
KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA 2016.

ROK ZA SLANJE RADOVA: DO 15. AVGUSTA 2016.

Adresa za slanje radova: 
SKC, Srećna Galerija
SALON STRIPA                                               
Kralja Milana 48
11000 Beograd, Srbija

Propozicije za učesnike:
• Pravo učešća imaju autori svih uzrasta.
• Kandidat šalje rad na konkurs poštom (rad će biti prihvaćen i u slučaju da ga kandidat lično donese)
• Rad treba da bude u dobroj kopiji (ili originalu), obima od 1 do 4 table, A3 ili A4 formata.
• Rad može biti delo više autora (crtač, scenarista, kolorista), s tim da crtač ne može podneti na konkurs više od jednog rada.
• Rad može biti prethodno objavljivan.
• Tema, žanr i autorski pristup nisu zadati konkursom.
• Ne isključuje se mogućnost prihvatanja rada sa strip tematikom u drugim medijima (reljef, skulptura, instalacija, objekat...)
• Tekst u stripu može biti na srpskom ili engleskom jeziku kao i na jezicima sa bivšeg srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog govornog područja.
• Uz rad je obavezno poslati (na računaru ili čitko, štampanim slovima, popunjenu) PRIJAVU NA KONKURS MEĐU-NARODNOG SALONA STRIPA 2016. koja se može preuzeti OVDE (na sajtu Strip vesti OVDE) ili dobiti u SKC-u pri predavanju radova na konkurs. 
• Svaku tablu rada na poleđini označiti rednim brojem (primer: 1/4, 2/4, 3/4, 4/4)
• Radovi će biti žirirani za zvanične nagrade, nagrade prijatelja Salona i izložbu najuspelijih radova.
(radovi koji propagiraju rasnu, versku, nacionalnu, ličnu, kao i druge vidove netrpeljivosti; imaju za cilj propagandu delatnosti pravnih lica, organizacija, udruženja i pokreta; kao i radovi pornografske sadržine, neće se uzimati u razmatranje)

 Nagrade:
• GRAND PRIX SALONA (uključuje novčani iznos od 1000 evra)
• Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu klasičnog strip jezika
• Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu alternativnog strip jezika
• Nagrada za najbolji scenario (ideju) 
• Nagrada za najbolji  crtež 
• Specijalna nagrada žirija za inovaciju 
Takmičari do 15 godina starosti:
• MLADI LAV (najbolji rad u kategoriji)
• Specijalna nagrada žirija za najbolju ideju
• Specijalna nagrada žirija za zreo i maštovit izraz
• Specijalna nagrada žirija za najmlađeg autora 

   Nagrade prijatelja Salona

Dodatne informacije:
www.salonstripaskc.rs
www.facebook.com/comicsfest
e-mail: salonstripaskc@gmail.com
tel: 011/ 360 20 44
Objavljeno: 26.04.2016.
Otvoreni poziv za strip autore...      Press:Tome Trajkov
  ...za Internacionalni strip salon
  VELES 2016!

   Propozicije
- Pravo ucesca imaju svi autori iz celog sveta,nezavisno od pola i uzrasta;
- Duzina stripova treba da bude od 1 do 6 tabli, na A4 formatu (min 300 dpi ukoliko se salje elektronskim putem).Ukoliko je strip od 1 strane treba da bude s a najmanje 5 slicica
Ukoliko je strip u koloru, preporucujemo da ga saljete regularnom postom ili dostaviti licno
- Pristigli stripovi nece biti vraceni. Samim prijemom od strane organizatora, oni daju pravo organizatoru da ih objavljuje i prezentira, zajedno sa autorima u sklopu promocije svojih aktivnosti
Autori poslatih stripova ulaze u kombinaciju za obezbedjivanje puta, smestaja i ishrane tokom 14 og Internacionalnog salona stripa VELES 2016 (sredinom oktobra)
- Tema je slobodna. Svaki autor (crtac, tus, kolor) moze ucestvovati samo sa jednim stripom. Izuzetak postoji samo za scenariste koji mogu da urade scenarija za vise stripova
Svaki autor I deo deo autorskog tima treba da bude potpisan na stripu sa naznakom ko je sta uradio
- Zajedno sa stripovima treba poslati i licnu biografiju, fotografiju, kontakt podaci i godina kada je strip nacrtan. Na svim stripovima trebaju biti navedeni svi autori kao i naslov stripa. Bez ovih informacija nece biti uzeti u obzir za nagrade

- Svi pristigli stripovi bice uzeti u konkurenciju za nagrade-
• Prva nagrada ZLATAN STRIP 200 EU, diploma.
• Druga nagrada, diploma.
• Treca nagrada, diploma.
• Nagrada za najbolje scenario, diploma.
• Nagrada za najboljeg autora do 18 g, diploma
• Nagrada za najmlagjeg ucesnika, diploma
• Ostale specijalne nagrade

Rok za slanje radova je 20-og septembra 2016.godine. Oni mogu da se salju na
a) Adresu Strip centar Makedonije-Veles (za konkurs)
Ul VASIL GJORGOV br 78, 1400 Veles
б) Ili na emailu: stripkonkurs@gmail.com

Objavljeno: 26.04.2016.
Četiri teorijske knjige Žike Bogdanovića o stripu...         Press: Ateneum / Realisaction
  ...ali ne samo o njemu.

Osnivač i urednik časopisa "Pegaz" (izlazi od 1974. godine), po čemu je i najpoznatiji u stripskim krugovima, Žika Bogdanović (Beograd, 1932), pored kritika i eseja o filmu, džezu, (naučnoj) fantastici i nekim drugim stvaralačkim disciplinama, mnogobrojne tekstove o stripu objavljuje duže od pola veka.

S opravdanim razlozima mnogi ga smatraju i utemeljivačem srpske teorije stripa.

Tokom poslednje dve godine (2014-2016.), većinu svojih radova ove vrste je još jednom pročitao, doradio, sistematizovao i grupisao u četiri knjige. Poslednja u nizu je štampana u februaru 2016.

Prvobitni zajednički naslov za ciklus bio je "Strip: život u večnoj sadašnjosti", i neke verzije prvih izdanja toma 1 i 2, što kolekcionari već znaju, odista imaju takav naziv. No, autor je odlučio da druga izdanja prva dva toma, a potom i 3. i 4. dobiju skraćeni naslov, samo: "Život u večnoj sadašnjosti".

Sve knjige su istog formata (10,5 x 18,5 cm), tvrdo su ukoričene, imaju i štampane presvlake i zaštitne omote, bogato su ilustrovane, a tamo gde je neophodno ilustracije su štampane u boji. U predgovoru svakoj od njih teoretičar je pojasnio kako je i zašto ju je tako koncipirao.

Prvi tom (312 stranica) posvećen je avanturističkom stripu realističke stilizacije. U tekstu ispod ovog, prikazu inicijalno objavljenom u nedeljniku NIN 2014. godine, stalni stripski kritičar Slobodan Ivkov izneo je više podataka o knjizi kojom je otvoren ovaj niz.

Drugi tom (382 stranice) posvećen je esejima o humorističkom i melodramskom stripu, manje ili više karikaturalno stilizovanom, uz izuzetak "Srca Julije Džons", koji je "tvrde" realističke stilizacije. Pored osvrta na opus stripara Stena Drejka, autora ovog remek-dela modernog stripa, u knjizi su i rasprave o Vilhelmu Bušu, Luju Fortonu, Rudolfu Derksu & Haroldu Kneru, Džordžu Herimenu, Džordžu Mak Manusu, Haroldu Greju, Brendonu Volšu, Darelu Mekluru, Niku Afonskom, Elzi Krisleru Segaru, Čiku Jangu, ekipi oko Volta Diznija (Ab Ajvers, Flojd Gotfredson, Al Taljafero, Karl Barks), Rejbernu Van Berenu, Eliotu Keplinu, Čarlsu Šulcu, Alberu Iderzou & Reneu Gosiniju, Diku Braunu, te o njihovim crtanim pričama.

Treći tom (378 stranica) je o crtanoj fantaziji u vizuelnoj naraciji, gotovo podjednako realistički i karikaturalno stilizovanoj. Tu su predstavljeni opusi Vinzora Mek Keja, Ruba Goldberga, Bernija Rajtsona, Lajonela Fajnindžera, Gustava Verbeka, Palmera Koksa, Antonia Rubinoa, Rene Pelosa, Federika Pedrokija & Viktora Molinoa, Alberta Breće & Hektora Esterhelda, Dina Batalje, Mebijusa, Ričarda Korbena, Bari Vindzor Smita, Filipa Drijea...

Četvrti, najobimniji tom (428 stranica) je uglavnom o međuratnom srpskom stripu i striparima Brani Cvetkoviću, Đorđu Lobačevu, Đuki Jankoviću, Nikoli Navojevu, Branku Vidiću, Sergeju Solovjevu, Konstantinu Kuznjecovu, Momi Markoviću, Aleksiju Ranhneru, Ivanu Šenšinu, Vladimiru Žedrinskom, Sebastijanu Lehneru, Veljku Kockaru, Vsevoldu Guljeviču...

A evo nešto proširene verzije onoga što je Slobodan Ivkov, pod naslovom "Jedina budućnost", o prvoj knjizi objavio u NIN-u br. 3303 od 17. aprila 2014. godine, na str. 63:

Žika Bogdanović:
"ŽIVOT U VEČNOJ SADAŠNJOSTI"
(1. tom),
312 stranica,
Edicija "Svetionik",
Ateneum/Realisaction,
Beograd, 2014.

Slično načinu na koji je 2006. godine u jednu homogenu celinu, uz odgovarajući sintetički tekst, sabrao svoje zasebne eseje posvećene međuratnim beogradskim striparima, i naslovio je sa "Čardak ni na nebu ni na zemlji" (Rađanje i život beogradskog stripa 1934-1941), utemeljivač srpske teorije stripa Žika Bogdanović (Beograd, 1932) predstavio je još jednu srodno koncipiranu knjigu, čiji sadržaj je nastajao tokom poslednjih... skoro, pa pola veka.

Samo da podsetimo, prva njegova teorijska knjiga "Umetnost i jezik stripa", u izdanju beogradskog "Orbisa" 1994. godine, ostala je takođe zabeležena kao kapitalno ostvarenje ove vrste (videti u "Likovnom životu" br. 51/52 na str. 81-82).

Kao što su i prethodna dela bivšeg dugogodišnjeg urednika rubrike Kultura nedeljnika NIN, direktora izdavačkog preduzeća "Jugoslavija" i Jugoslovenske kinoteke, u nekoliko anketa i godišnjih lista odmah svrstavana među neka od najvažnijih događaja na sceni, tako je i ovaj prvi tom ambiciozno zamišljenog i kompleksno osmišljenog višečlanog projekta, čim se pojavio, došao u žižu naše kulturne javnosti.

Naime, knjiga je uobličena kao suma eseja o najvažnijim svetskim autorima avanturističkog stripa realističke stilizacije. U knjizi se, dakle, bavi inostranim striparima, većinom doradivši od ranije nam poznate studije o nespornim velikanima ove discipline, premda ima i sasvim novih priloga. Naslovima poglavlja ukazujući poimenično na umetnike (Harold Foster, Sten Li, Milton Kanif, Bern Hogart, Aleks Rejmond, Hugo Prat, Vilijem Rit, Klarens Grej, Li Fok, Rej Mur, Fil Dejvis...), autor maestralno analizira, te sinhronijski i dijahroniski kontekstualizuje njihove likove: Tarzana, Princa Valijanta, Fantoma, Mandraka, Korta Maltežanina, Ripa Kirbija, marvelove superheroje, Brika Bradforda, Tajnog agenta Iks-9, Džima iz džungle, Stiva Kenjona...

Teoretičar, odrastajući uz ove junake, evidentno s mnogo ljubavi, s jedne strane bivajući na granici nekritičnosti, neretko benevolentno "previđajući" koncepcijske slabosti, naivnost i narativne nedoslednosti likova i serija, a, s druge, opravdano oduševljen grafičkim i kompozicionim bravurama likovnih umetnika koji su revolucionisali ilustraciju, pa i kompletnu savremenu primenjenu grafiku, uz mnoštvo efektnih ilustracija, piše otmenim, literarno raskošnim, neretko i lirsko intoniranim, danas toliko retkim akademskim stilom, usput diskretno demonstrirajući svoje široko opšte obrazovanje, kakvo je danas još ređe.

"Junaci stripa, po pravilu, žive u večitoj sadašnjosti, koja je njihova jedina budućnost...", pored ostalog stoji u ovom tvrdo ukoričenom, odlično odštampanom izdanju.

Još jedan temeljac naše teorijske literature ove vrste!
Objavljeno: 23.04.2016.
Vitez fest 2016...      Press: USUS
  ...Knight fest 2016.

Beogradska tvrđava, Gornji grad, 23. i 24. april 2016.
vitezfest.org
www.kraljevskiredvitezova.org
www.usus.org.rs
Ceo program festivala: vitezfest.org

STRIPOVI NA VITEZ FESTU
Kraljevski red vitezova i Udruženje stripskih umetnika Srbije predstavljaju stripove na "Vitez festu 2016":

HRABRO STVARANjE
Subota i nedelja 13-17 časova, Gornji grad Beogradske tvrđave:
-Škola stripa i ilustracije "Đorđe Lobačev" sa besplatnim javnim časovima za početnike, pod mentorstvom prof. Vladimira Vesovića
-Radionica stripa i ilustracije "Đorđe Lobačev" sa učešćem poznatih autora stripa

VITEŠKO DRUŽENjE
Subota 23. april 2016. - kafe "Pobednik" (iza Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, niz stepenice)
13:00 Pozdravna reč Radeta Tovladijca, predsednika Udruženja stripskih umetnika Srbije
13:10 * "Viteštvo u srpskom stripu", uvodno izlaganje Zorana Stefanovića
13:30 * "Dikan, najmlađi stari Sloven", promocija i razgovor sa Lazom Sredanovićem
14:00 * "Akant, slovenska epopeja", promocija i razgovor sa Radivojem Bogičevićem
14:30 * "Svetost i strip", promocija i razgovor sa Draganom Lazarevićem
Nedelja 24. april 2016.
13:00 * "Novi knezovi stripa", razgovor sa Sinišom Banovićem
13:30 * "Umetnost ilustrovanja urbanih ratnika", razgovor sa Radetom Tovladijcem
14:00 * "Ukleti i drugi vitezi", razgovor i promocija sa Predragom Ginevskim
14:30 * "Mašta nebeskih bitaka", razgovor sa Vladimirom Vesovićem

DOBRO ŠTIVO
Na štandu USUS i partnerskih izdavača nabavite svoj primerak omiljenog stripa

DRAGA USPOMENA
Zatražite potpis ili crtež od svojih omiljenih umetnika na svim punktovima Udruženja stripskih umetnika Srbije

Organizatori zadržavaju pravo promene programa na osnovu vremenskih prilika.
Objavljeno: 23.04.2016.
Strip: Cane (236)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 23.04.2016.
Noč Knjige 2016...      Press: Strip.art.nica Buch
  ...Strippasuljpiknik Strip.art.nice Buch.

Strip.art.nica Buch in Zavod Strip art vas vabita na Strippasuljpiknik v petek 22. aprila 2016.
Kraj dogodka: Murgle center, Cesta v mestni log 55, Ljubljana

Program:
18:00 – 01:00 Strippasuljpiknik
19:00 – 20:00 podpisovali in risali vam bojo Tomaž Lavrič, Zoran Smiljanić, Gorazd Vahen, Dušan Kastelic, Iztok Sitar, Marko Kociper, Jakob Klemenčič, Matej de Cecco, Gašper Rus, David Krančan, Andrej Štular, Bernard Kolle, Izar Lunaček, Damijan Stepančič, Ciril Horjak, Marjan Manček, Igor Ribič, Boris Jukič, Štef Bartolić, Darko Macan, Igor Šinkovec… in Tanja Komadina.
Pridejo tudi Marijan Pušavec, Katerina Mirović, Bernard Radovčić, Marko Šunjić…
21:30 – 22:30 koncert skupine Buh Blues Project
22:30 – 01:00 druženje in prepevanje domoljubnih pesmi

Spodbude k nakupu:
– ob nakupu knjige Uputstvo za pripremanje – kuvanje hrane i izradu suvih improvizovanih obroka u ratu (10 €) – darilo: porcija JLA pasulja
– 20% ob nakupu knjig založnika Buch (razen knjig Mikija Mustra) ali porcija JLA pasulja + pivo
– ob nakupu stripov ostalih založnikov v znesku nad 100 € – darilo: porcija JLA pasulja + pivo
– 20% popusta na srbske in hrvaške strip albume, ki so izšli do 31.12.2015

Pravila pri podpisovanju – risanju:
– prednost imajo kupci, ki bojo kupili stripe ta dan v trgovini – v primeru vrste, so vedno prvi na vrsti
– avtor vsakemu nariše eno sliko, vse ostalo samo podpisuje

Vabljeni!

Objavljeno: 22.04.2016.
Dejan Nenadov...      Press: KCNS
  ...Ciklus „Art Exclusive“ - susret sa umetnikom.

U Kulturnom centru Novog Sada počeo je ciklus predstavlјanja autora i njihovih dela, pod nazivom „Art Exclusive“, koji je osmislio i pripremio poznati grafičar i dizajner Doru Bosiok. Donedavno profesor Grafičkog dizajna i Editorijal ilustracije, sa želјom da javnosti približi rad sjajnih crtača koji, neretko, stvaraju „iz senke“, Doru Bosiok je prikupio opsežan materijal o svakome ponaosob, koji će nam predstavlјati putem video-materijala ali i kroz razgovor sa samim autorima.

Nakon susreta sa Branislavom Banetom Kercem i Zoranom Janjetovim, ciklus nastavlјamo u četvrtak, 21. aprila u 19 časova u klubu „Tribina mladih“, predstavlјanjem Dejana Nenadova, uspešnog strip-crtača, koji dugi niz godina živi i stvara van granica naše zemlјe.

Ljubitelјi i poštovaoci primenjene umetnosti i dizajna, a posebno stripa i karikature, imaće priliku ove godine da se bliže upoznaju sa nekima od najcenjenijih autora iz ovih oblasti, koji većinom žive i stvaraju na našem podneblјu, ali su svoje mesto našli na svetskim mapama stvaraoca u oblasti grafičkog dizajna, crteža, stripa, karikature i ilustracije.

Dejan Nenadov je rođen 28. oktobra 1966. u Novom Sadu. Završio je srednju školu za dizajn “Bogdan Šuput” u Novom Sadu, odsek za Grafički dizajn. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na odseku za Slikarstvo. Posle diplomiranja, upisao je specijalizaciju na slikarskom odseku Akademije Lepih Umetnosti u Oslu, Norveška.

Nјegova sklonost za strip i likovnu umetnost ispolјila se veoma rano. Svoje prve stripove objavio je još kao srednjoškolac i to u najprestižnijim domaćim strip-magazinima tog vremena, kao što su Yu Strip magazin i Stripoteka. Neki od tih radova bili su objavlјeni i u inostranstvu. Dobitnik je više značajnih nagrada i priznanja: od onih namenjenih najbolјem mladom strip-autoru, do prestižne Nagrade za najbolјi savremeni strip magazina Vidici. Dobitnik je i plakete Zlatno pero Beograda, na Međunarodnom bijenalu ilustracije.

Posle objavlјivanja njegovog prvog autorskog albuma “Elazar”, koji se sastoji od pet povezanih priča, kritičari su ga svrstali među najznačajnije nacionalne strip-autore. Nјegovi stripovi su okarakterisani kao “intelektualni” i kao spoj stripa i literature, što mu je donelo i nagradu “Zaharije Orfelin”, za doprinos spajanju ova dva medija. Nјegov ritmičan crtež, istovremeno razigran, ali i pun referenci iz kulture, čini njegov grafički izraz osobenim i snažnim. Ubrzo posle napuštanja zemlјe 1991. godine, gotovo pune dve decenije se nije aktivno bavio stripom, posvećujući se slikarstvu.

Na poziv da nastavi serijal Arcanes, za francuskog izdavača Delcourt Editions, 2007. godine se uspešno vraća radu na stripu. Za poslednjih devet godina je uradio jedanaest knjiga (dvanaestu upravo privodi kraju), u okviru četiri zasebna serijala. Kaže da ga je povratak staroj lјubavi - stripu osvežio, i da ga još uvek veoma raduje.

Susreti sa autorima u okviru ciklusa „Art Exclusive“ se održavaju jedanput mesečno, a medijator je Doru Bosiok. Ulaz je besplatan, a više informacija možete saznati na zvaničnom sajtu Kulturnog centra Novog Sada

Objavljeno: 20.04.2016.
Nova izdanja...      Press: Tome Trajkov
  ...Makedonskog strip centra!

Strip centar Makedonije sa kancelarijom u Velesu izdao je tri nove strip knjige

Prva knjiga „MAKEDONSKI STRIP U EDICIJI NIKAD ROBOM“ je strip hronika autora Vaneta Trajkova gde on opisuje događaje od 1963 do 1070 kada izlazi edicija „NIKAD ROBOM” sa obuhvatom početaka makedonskog stripa. U ovoj knjizi mogu se naci razne teme i scenarija makedonske istorije.

Druga knjiga „CAR SAMUILO” je autorski rad doajena makedonskog stripa Mileta Topuza gde on crta period osnivanje makedonske države cara Samuila, njen razvitak i pad.

Najveće iznenađenje svakako je prva strip knjiga na makedonskom i albaskom jeziku mlade ali vec afirmisane autorice iz Albanije, Gerte Oparaku. Putem ovog izdanja Strip centar Makedonije širi strip kulturu između ljudi albanskog govornog područja ne samo u Makedonji, već i šire. Uostalom ova asocijacije postala je suštinski mentor strip scene u Albaniji i u Kosovu i Metohiji. „Po prvi put mi izdajemo strip na albanskom jeziku, tačnije napravili smo verziju stripa PORTOPALERMO na makedonskom i albanskom jeziku. Knjiga govori o izmišljenom gradiću PORTOPALERMO na jugi Albanije, a autorica opisuje avanture grupe mladih ljudi, koji, osim po jeziku, ničim se ne razlikuju od ostalih” ističe Vane Trajkov i nastavlja „Takođe, preko druge dve novoizdate strip knjige, na najbolji način afirmišemo aksiomu da strip u Makedoniji ne započinje od neodavno, kako što postoje neke teze. Naprotiv, makedonski strip ima, možda ne veliku, ali pravu istorju. Savremeni makedonski autori treba da se ugledaju na entuzijazam i profesionalnost doajena kao što su Mile Topuz, Dime Ivanov - Dimano i ostalih… Kada se to desi, uveren sam, mnoge stvari u makedonskom stripu doći ce na svoje mesto”

Nove knjige izdavaca Strip centra Makedonije mogu da se nabave u kancelariji Strip centra Makedonije u velesu ili u specijalizovanoj strip knjižari „BUNKER” u Skoplju. Planiraju se i dodatne promocije ovih izdanja u Makedonji i šire.

Objavljeno: 19.04.2016.
Izbor iz štampe      Priredio: Simon Vučković
  U DKSG se otvara klub knjižara Magistrala

U srcu Novog Beograda, u Domu kulture „Studentski grad“, u ponedeljak 18. aprila uz zvuke Kralja Čačka i u društvu brojnih poznatih pisaca, otvara se prava novobeogradska knjižara, prodavnica ploča i stripova Klub knjižara Magistrala.

Magistrala je osmišljena kao prostor DKSG gde mladi (i oni koji se tako osećaju) mogu da dođu, druže se, pričaju o raznim temama koje ih interesuju, nešto pročitaju, prelistaju strip ili novine, pogledaju film, koriste internet i slušaju ploče sa gramofona po svom izboru, u društvu jednog starog magnetofona DKSG.

Uveče knjižara postaje prostor za razgovore o književnosti i raznim drugim temama u okviru programa Doma kulture „Studentski grad“, a s vremena na vreme Magistrala će služiti i kao izložbeni prostor.

Dođite, uzmite piće iz obližnjeg Kafe Bistroa i u Magistrali pronađite zanimljive naslove – od beletristike i bestselera preko stripova do stručnih knjiga i starih ploča.

Za retro dizajn Magistrale su zadužene Jelena Kosovac Savić i Jovana Grahovac Sujić dok je mural uradio street-art umetnik Artez.

Objavljeno: 18.04.2016.
Strip: Montenegrini (357)      Autor: Simon Vučković
Objavljeno: 18.04.2016.
Somborska STRIP BERZA...      Press: Danilo Bogdanovic
...mesto gde svake druge nedelje možete izložiti, razmenjivati, prodavati i kupovati STRIPOVE, knjige, časopise, razglednice, ploče, audio i video kasete, CD-ove, HI-FI uređaje, značke, časovnike, NUMIZMATIKU, FILATELIJU i druge KOLEKCIONARSKE predmete.
17. aprila od 9 -12 h; Dvorište Omladinskog kluba (bivši Dom omladine), Sombor, Venac Vojvode Radomira Putnika 3
Facebook stranica: www.facebook.com/events/465983300268391/

Objavljeno: 16.04.2016.
Strip: Cane (235)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 16.04.2016.
Dug san o osveti ili...      Autor: Ilija Bakić
  ...otkrivanje nedovoljno poznatog strip autora:
  „Crno na belo“ Spasoja Kulauzova;
  
izdavač Kulturni centar, Kikinda, 2015;

Strip je umetnička forma koju nazivaju i 9. umetnošću ali je i još jedan vid industrije zabave koja ima svoje zakone, svoje fabrike i u njima zaposlene strip radnike. Veliki broj vrednih radnika sticajem okolnosti ostaje nepoznat ili slabo poznat široj publici mada je ta ista publika sigurno čitala neke od njihovih radova. To je danak mašineriji koja, s jedne strane, potencira proizvod i njegovo redovno pojavljivanje u prodaji a, s druge, deli sam proces stvaranja proizvoda u odvojene faze kako bi lakše zamenila odsutnog radnika. Odatle potiče podela na scenariste, crtače olovkom, tušere, koloriste, upisivače tekstova, crtače naslovnih strana i plakata i slično. Ovaj sistem do tančina razvijen u velikim američkim strip kućama, manje više je preslikan i u druge delove sveta, od Argentine do Italije, a i u bivšoj Jugoslaviji je imao „pojednostavljenu“ verziju u zlatnim vremenima „Dečjih novina“ i „Dnevnika“.

Spasoje Kulauzov (1952, Mokrin) spada u grupu domaćih stvaralaca koji su godinama crtali i objavljivali stripove ali su ostali nedovoljno poznati široj strip javnosti. Kulauzov je, pak, bio aktivni učesnik ovdašnjih velikih strip produkcija. Za „Dečje novine“ počeo je da objavljuje već 1973.g; pored vestern stripova nacrtao je više ratnih epizoda za legendarnu ediciju „Nikad robom“. Za „Dnevnik“ je 1984. i 1985.g. nacrtao dve epizode licencnog stripa „Veliki Blek“. Kulauzov je u različitim publikacijama objavio niz kraćih stripova ispunjavajući specifične zahteve strip izdanja-magazina kojima su uvek trebali stripovi od par tabli da pune stranice i nađu se, kao pauza, između dve veće celine. Tokom 1990-tih pa sve do 2010.g. Kulauzov se bavio ilustovanjem knjiga, karikaturom i slikarstvom odnosno bio član redakcije „Mokrinskih novina“. Povratak stripu rezultirao je većim brojem urađenih novih kratkih stripova od kojih je par već objavljen. Album „Crno na belo“ donosi 11 kraćih stripova (uglavnom oko 10 tabli) od kojih su samo dva ranije objavljena.

Žanrovski posmatrano album sadrži naučnu fantastiku, vestern, jednu „domaću priču“ te horor i, najbrojnije, krimi priče. Naučna fantastika u priči „Keri“ ima oblik humanoidnog robota-žene koja, uprkos gotovo savršenom oponašanju ljudskih radnji nije sposobna da razume suptilnost i višesmislenost jezika što će dovesti do tragičnog kraja. Vestern storije „Gringo“ i „Gringo - plaćenik“ na tragu su iskustava „špageti vesterna“ (znanog i po svojoj stripovskoj atmosferi) sa proverenom podelom uloga i prepoznatljivim likovima Klinta Istvuda i Li van Klifa. Glavni junak dve epizode „Maske“ je - smrt u svom „standardizovanom“ izgledu, ogrtač s kapuljačom, i sa uobičajenom alatkom - kosom. Ovde predstavljena dva slučaja njenog „rada“ mešavina su egzotične jeze (pusto ostrvo, kradljivci  gusarskog blaga, tajanstveni, nemi starac) odnosno groteskne zamene uloga (na samrt prebijeni čovek zalutao na maskenbal). Strip „Besa“ smešten je na prostore Kosova i bavi se tragičnim međunacionalnim nesporazumima izazvanim ljubavlju dvoje mladih.

Kriminalističke priče smeštene na američko tlo relativizuju sukobe Dobra i Zla koji u ovoj verziji glase - sukob većeg i manjeg Zla - jer ni oni koji su žrtve nisu uvek „cvećke“. Tako „Dug san o osveti“ sanja prevareni gangster izdajnik, bivši „šugavi pajkan“ će svoju izdaju lako unovčiti („Vargas“) dok su lopovi i kradljivici lojalni onome ko plati više („Profesionalci“); slično je i sa kockarima koji ne biraju sredstva da pobede („Novi špil). No, ni naizgled pristojni građani (sa ponekim grehom) neće oklevati da se odbrane eliminacijom ucenjivača ali i onoga ko nije siguran da je to ispravan potez („Svedoci po izboru“). Dakle, dilema ko je „dobar“ a ko „loš“ momak u svetu kriminala ali i društva koje takav kriminal proizvodi sasvim je izlišna.

Većina Kulauzovih priča (koje je on i osmislio i nacrtao) funkcioniše po proverenom i efikasnom principu „panč lajna“ odnosno poslednje, udarne rečenice-slike koja svemu do tada pročitanom-viđenom daje novo, neočekivano značenje razotkrivajući nejasne i zbunjujuće detalje (posebno kada su u pitanju junaci koji igraju dvostruku igru). Naravno, kada se ovakve storije čitaju u nekom strip magazinu efekat iznenađenja je mnogo veći nego kada su takve priče sabrane u album (takav utisak može se simulirati ako se album čita u više seansi a ne odjednom). Slično je i sa vizuelnim segmentom stripova. Kulauzov crtež na razmeđi je realnog i karikaturalnog pa su fizionomije likova precizne a okruženje svedeno na najpotrebnije, bez suvišnog detaljisanja. Upotreba tehnike „laviranog tuša“ donosi dubinu slikama i daje punoću tablama koje su krajnje funkcionalno koncipirane. U magazinskom okruženju drugih stripova ovakvi stripovi svakako su prepoznatljivi i drugačiji što sigurno privlači pažnju čitaoca; taj efekat ponešto slabi kada su stripovi sabrani u album. Ipak, taj utisak ne umanjuje kvalitet ovog nekomercijalnog izdanja koje ispunjava svoju osnovnu nameru da predstavi jednog skrajnutog strip autora i pomogne da on zauzme svoje mesto u istoriji srpskog stripa koje mu svakako pripada.

(„Dnevnik“, 2016)
Objavljeno: 15.04.2016.
Alan Ford - Kolorno izdanje      Press: Alan Ford CPG
Štovani Fordovci!

Velika nam je čast da vam predstavimo novu ediciju najkultnijeg humorističkog štiva na ovim prostorima!

Svakog 15. dana parnog meseca u godini, počevši od 15. aprila, potražite na kioscima "Kolorno izdanje" Alana Forda! Krećemo otpočetka, a ove nedelje stiže nam prvi broj serijala pod nazivom "Grupa TNT"!

Nakon 46 godina od izlaska prvog broja na našim kioscima, "Color Press Group" vam predstavlja epizodu u kojoj ćete saznati (ili se podsetiti) kako je stručnjak za reklamu Alan Ford postao tajni agent Grupe TNT!

Od petka u prodaji!

Cena na kioscima:
250 dinara

Cena u knjižari "Alan Ford":
225 dinara

Objavljeno: 14.04.2016.
Veseli četvrtak News      Press: Veseli četvrtak


Tex #50:

Voz za Redvil
Scenario: Claudio Nizzi
Crtež: José Ortiz

Zagor #107:

Iščezli svet
Scenario: Mauro Boselli
Crtež: Michele Rubini

270 dinara

Izdavač je Beoštampa-Grafart
iz Beograda, edicija Veseli četvrtak.
Sva pitanja i sugestije na:
redakcija@veselicetvrtak.com

Objavljeno: 13.04.2016.
Znani nagrajenci natečaja...      Press: Stripburger
  ...Živel strip! Živela animacija! 16

Živel strip! Živela Animacija! je letni nagradni natečaj za strip in animacijo za učence in dijake iz Slovenije in Furlanije-Julijske krajine. Organizirata ga italijansko združenje Viva Comix in uredništvo revije Stripburger, ki jo izdaja Forum Ljubljana. Natečaj, katerega namen je spodbujanje stripovske ustvarjalnosti in branja, je v zadnjih letih posegel tudi na polje animiranega filma. Skozi natečaj vsako leto predstavimo slovenskega in italijanskega avtorja s področja stripa in/ali animacije. Letos je za natečaj Saša Kerkoš ustvarila sodobnega Kurenta in ga zabeležila v knjižni izdaji Kurentove dnevne refleksije. Skozi natečaj smo predstavili tudi lik sodobnega brezdomca Homerja, ki ga je ustvaril  italijanski avtor Davide Toffolo, na razstavi pa tudi izsek iz njegovega v slovenščino prevedenega dela Italijanska zima in sitotisk plakate povezane  z njegovo glasbeno ustvarjalnostjo. Razstava v Galeriji Vodnikova Hiša v Ljubljani je na ogled še do 10. aprila.

Na natečaj je letos prispelo 524 stripovskih del, ki jih je ustvarilo 556 učencev in dijakov iz Slovenije in Trsta, sodelovalo pa je 43 osnovnih in 3 srednjih šol ter 17 posameznikov. 211 avtorjev je ustvarilo 55 animacij, sodelovalo je 5 osnovnih šol, 4 kulturno-izobraževalne institucije in 3 srednje šole, prejeli pa smo tudi 1 prijavo posameznika.

Žirija v sestavi: Katerina Mirović, Tanja Skale (Stripburger), Igor Prassel (Animateka) in  Paola Bristot (predsednica združenja Vivacomix) se je sestala 3. aprila 2016 in izbrala nagrajence ter se zopet odločila, da bo podelila tudi (posebna) priznanja.

NAGRADE:

STRIP
KNJIŽNI KUPONI V VREDNOSTI 200 eur
1. Leon Bogovčič: Kostanjeva 63, Ljubljana, 4. raz.
2. Mark Kristofer Štemberger in Gašper Klanjšček: Junak se vrača 1, 2, OŠ 8 talcev, Logatec, 5. c, mentorica: Majda Mihevc
3. Ana Štular: Kurent za vedno, Kranj, 9 let
4. Fedja Kovič: Družinska idila, Ljubljana, 9. raz.
5. Leonardo Grimaz: Le Avventure di Kurent. L'Aquilone, Scuola Media Valuddi, Udine, mentorica: Fulvia Spizzo, 10 let

POČITNICE – 6–dnevno taborjenje Mini Gorindol na Kolpi
(25.–30.7.2016, www.taborjenje.info)
1. Žiga Oštir: Prigode Sluzija, Ljubljana, 8 let

PRIZNANJE – delavnica + vrečka
1. Karlo Šalej Eržen: Karlotova knjiga rekordov, Ljubljana, 2. raz.
2. Kazimir Plesničar: Homerjeve izmišljije, Ljubljana, 5. raz.

RogLab zgoraj navedenim nagrajencem natečaja omogoča izdelavo lastne stripovske majice na brezplačni delavnici, ki bo potekala v soboto, 23. aprila 2016, med 10. in 14. uro. Prosimo, potrdite udeležbo in velikost želenih majic!

PRIZNANJE – Stripburgerjeve publikacije
1. Ožbej Šilc: Odraščanje, Kranj, 13 let
2. Stella Tomašič: Kurent skrbi za okolje, OŠ Maksa Pečarja, Ljubljana, 2. a, mentorica: Lilijana Renko
3. Ernita Majcenovič Potnik: Homerjeve zgodbe, OŠ Danile Kumar, Ljubljana, mentorica: Tanja Jankovič, 2. raz.
4. Maksim Sinkovič Korošec, Robert Štibilj: Homer sreča sirene, EPI-CENTER Piran, 10 let
5. Eva Keber: Karte so imele prav?!, Koper, SŠ, 3. let
6. David Vabšek: Mad Max, Srednja šola za oblikovanje Maribor, 2. b, mentor: Denis Fras
7. Nika Rupar: Barve ljubezni, SŠ, Škofja Loka, 3. letnik
8. Caterina Pelizzo: Omero e Marco. Avventura al mare, Scuola Media Valuddi, Udine, mentorica: Fulvia Spizzo, 10 let

SKUPINSKO PRIZNANJE – Stripburgerjeve publikacije
1. OŠ Danile Kumar, Ljubljana
2. OŠ Draga Bajca, Vipava
3. COŠ P. Tomažič, Trst

ANIMACIJE
GLAVNA NAGRADA:
1. Nik Potočnik: Eksperiment 26, SŠ, 4. let., prod.: Ciril Murnik, JSKD & KUD Marnie film
Prva nagrada je udeležba na delavnici animacije Slon in akreditacija za celoten program mednarodnega festivala animiranega filma Animateka.
2. 3. letnik: Preklop, Gimnazija Celje Center, mentor: Andrej Kamnik
3. Kilian Čop: Life of Piere Episode 1, Gimnazija Velenje, 1. let., mentor: Željko Opačak
Druga in tretja nagrada sta DVD z animacijami Slon in akreditacija za program Slon na mednarodnem festivalu animiranega filma Animateka, ki bo potekal decembra 2016 v Ljubljani.

Nagrajence prosimo za potrditev udeležbe na zaključni dogodku, odprtju razstave del udeležencev in podelitvi nagrad, ki bo potekal v petek, 15. aprila 2016, ob 17. uri v Trubarjevi hiši literature v Ljubljani. Ob odprtju razstave si bomo poleg nagrajenih animacij ogledali tudi del programa animiranih filmov Slon, ki ga  pripravlja mednarodni festival animiranega filma Animateka oz. Društvo za oživljanje zgodbe 2 koluta. Razstava bo na ogled do 6. maja 2016.

Vsak udeleženec natečaja prejme čisto sveži mini prvenec Izgubljen v Ljubljani študenta Akademije za likovno umetnost in oblikovanje v Ljubljani Tonija Buršića ali drugo publikacijo iz založniškega programa revije Stripburger ali listanko Zarje Menart.

RogLab osmim udeležencem natečaja omogoča izdelavo lastne stripovske majice na brezplačni delavnici. Ostale nagrade prispevajo revije Ciciban, Cicido, Pil, Stripburger, Društvo za oživljanje zgodbe 2 koluta in RogLab.

__________________
Produkcija: Stripburger/Forum Ljubljana, Viva Comix, Društvo za oživljanje zgodbe 2 koluta, v sodelovanju z revijami: Ciciban, Cicido in PIL. Koproducenti: Trubarjeva hiša literature, RogLab, Divja misel. / Projekt sofinancira Ministrstvo za kulturo. /
Donator: Klub Marindolus Kranj, www.taborjenje.info

Objavljeno: 13.04.2016.
Novi broj "Pegaza"...      Press: Pegaz
  ...posle 20 godina!

Kao što se svi sećaju, poslednji broj srpskog časopisa "Pegaz" (broj 11, mart 1991), magazina koji je sa podnaslovom "revija za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem" pokrenut još 1974, u većem tiražu je bio umnožen i na prodajnim mestima dostupan pre tačno četvrt veka! Onda je došlo do građanskog rata i raspada zajedničke države SFR Jugoslavije.

I pored u svakom pogledu nepovoljnih okolnosti, osnivač i urednik Žika Bogdanović (Beograd, 1932) najavio je i već 1992. pokušao da nastavi rad na novom broju. Uz mnogo napora, uspeo je 1997. godine da sadržaj tog (dvo)broja definitivno uobliči, pa čak i umnoži u veoma, veoma ograničenom tiražu, tek toliko da ima za obavezne primerke u Narodnoj biblioteci, za nekoliko najvećih posvećenika stripa i srećnika, kao i za sebe, ali do nedavno - sve je ostalo na tome.

U međuvremenu, urednik je pisao prozu, poeziju, eseje, sačinjavao monografije o ilustraciji, pa i antologije dela iz mnogih drugih stvaračkih disciplina. Uglavnom ih je u svom aranžmanu objavljivao kao knjige; pored ostalog bilo ih je i veoma važnih o stripu, o čemu ćemo takođe uskoro izvestiti.

Pegazu se vratio prošle godine. Prvo je 2015. umnožio pomenuti dvobroj 12-13, koji ima blizu 300 stranica, a onda 2016. konačno na 224 stranice objavio i potpuno novi dvobroj 14-15.

I najvažnije - na kraju je već najavljen kompletan sadržaj i naslovna strana narednog broja 16, koji će takođe izaći veoma brzo.
Najveće zanimljivosti, a i novine: "Pegaz" 14-15 je prvi put štampan u boji i tvrdo je ukoričen! Tvrdo koričenje se pokazalo toliko dobro, relativno jeftino i praktično (za klekcionare i trajnije!), da je potom i broj 12-13 tvrdo ukoričen.

Evo i kompletnih sadržaja ovih izdanja:


SADRŽAJ BROJA 12 - 13

(april 1997 - 2015)

Žika Bogdanović
BRANKO VIDIĆ ILI VEŠTINA SERIJALNOG PRIPOVEDANJA

Branko Vidić - Konstantin Kuznjecov
Strip TRI ŽIVOTA

J. L. Loher
EŠEROVE FUGE ILI ČUDESNI SVET VIZUELNIH METAMORFOZA

Moric Kornelis Ešer
S ONE STRANE NEBA ILI U TRAGANJU ZA BESKONAČNIM

Moris Horn
POSLE ČETVRT VEKA ILI JEDAN POGLED U 'PODZEMLJE'

Fransis Lakasen
OGLEDALO SVETA ILI UPOREDNA STUDIJA O ARHETIPOVIMA

Žika Bogdanović
DUGE SENKE KRATKOG PAMĆENJA ILI ŽIVOT U VEČNOJ SADAŠNJOSTI

Slobodan Ivkov
POVRATAK IZVORIMA ILI KAKO SMO POVEZALI DIKANA I HAZARE

Žan-Klod Glaser
'TETKIN ŠAMPION' ILI JEDNA AMERIČKA ROMANSA

Al Kep - Rejbern van Beren
Strip TETKIN ŠAMPION

Slobodan Ivkov
BIOGRAFIJE I STRIP ILI VELIKANI U 'POČETNICAMA'

SADRŽAJ BROJA 14 - 15
(mart 2016)

Slobodan Ivkov
STRIP ILI IZA LEĐA POLITIKE

Roberto Đamanko
PISMO PRIJATELJU ILI IDEOLOGIJA I STRIP

Lesli Montgomeri
NOĆNE STRAVE ILI FIZIOLOGIJA NA DELU

Vinzor Mek Kej
Strip SNOVI JEDNOG SIROŽDERCA

Pjer Fresno-Derijel
SUMMA HISTORICA ARTIS ILI FENOMENOLOGIJA JEDNE UMETNOSTI

Pjer Kupri
ZAMRZNUTI POKRET ILI RAPSODIJA U CRNOM I BELOM

Kevin Morgenstern
GRANVIL ILI EVOLUCIONIZAM, KREACIONIZAM I ILUZIONIZAM

Erik Kimbol
DŽEF DŽONS ILI IDIL U ŠUMI TAJANSTVENOJ KAO VREME

Džef Džons:
Strip IDIL

Karo Krego
PIT MONDRIJAN ILI SNEŽANA I DŽEZ

Žika Bogdanović
ANTINOMIJE I ALEGORIJE ĐORĐA LOBAČEVA I ANDRIJE MAUROVIĆA

Andrija Maurović
Strip BAŠ-ČELIK

Moris Horn
OD ZABORAVLJENIH DO SLAVNIH ILI KRATKA ISTORIJA STRIPA

Objavljeno: 12.04.2016.
Ciklus tribina "Sred četkica, bajoneta..." (3)      Press: USUS
Dom omladine Beograda
www.domomladine.org/

i
Udruženje stripskih umetnika Srbije
www.usus.org.rs/

pozivaju Vas na tribinu

NAJDRAŽI AMERIČKI ČETNICI
„Sred četkica, bajoneta... 3“ — Ciklus okruglih stolova o zabranjenim temama srpskog i jugoslovenskog stripa

Dom omladine Beograda, Makedonska 22, Tribinska sala, utorak, 12. april 2016, u 19 časova

Učestvuju: dr Kosta Nikolić, istoričar, i Zoran Stefanović, moderator

Jugoslovenska vojska u otadžbini (kolokvijalno zvana "četnici") dobila je sopstveni mikrožanr u stripu još 1941. godine. Za vreme Drugog svetskog rata vodeći izdavači stripova u Sjedinjenim Američkim Državama — DC i Marvel (tada Tajmli) — izdavali su stripove o četnicima i njihovoj borbi protiv fašista, kao deo propagandne podrške Saveznika evropskim gerilcima. Ali je druga ideološka strana, komunistička, brzo reagovala, i to na samom američkom tlu. Skoro osam decenija ovaj okršaj u američkom stripu bio je nepoznat široj javnosti, naročito jugoslovenskoj.

O gostu: dr Kosta Nikolić (1963) iz Instituta za savremenu istoriju,  autor je brojnih radova, uklјučujući i monografije: "Bolјševizacija KPJ. Istorijske posledice", "Istorija Ravnogorskog pokreta", 1–3, "Nemački ratni plakat u Srbiji 1941–1944", "Strah i nada u Srbiji 1941–1944. Svakodnevni život pod okupacijom" i "Drug Tito govori ono što narod misli".

O CIKLUSU: Strip se najčešće tretira kao društveno bezazlen, ali su ova umetnost i njeni stvaraoci u Srbiji često bili deo važnih istorijskih događaja — ponekad i u samom središtu. Neki umetnici su i sudbinski platili zbog svog društvenog delovanja ili prosto sklopa okolnosti u kojem su se našli. Ovo su priče o političkim angažmanima stripara, cenzurama, ideološkim sukobima, opredeljivanjima u Drugom svetskom i građanskim ratovima, učešću u propagandi, o smrtnim kaznama, robijama i izgnanstvima, kao i o drugim, nekada zabranjenim temama i neprijatnim tajnama srpskog i jugoslovenskog stripa. Na okruglim stolovima govore istoričari, učesnici događaja, svedoci i članovi porodica.

Objavljeno: 11.04.2016.
Strip: Montenegrini (356)      Autor: Simon Vučković
Objavljeno: 11.04.2016.
Decembarska noć...      Press: Deveti korak
  ...Srboljuba Nikića

Stigla je Decembarska noć, treći grafički roman Srboljuba Nikića, sa pričom koja se odvija u sadašnjem vremenu. U romanu pratimo sudbine više ljudi čiji se životni putevi ukrštaju u beogradskoj decembarskoj noći. Mnogi likovi neće dočekati jutro, preživeli će proći katarzu i naparaviti zaokret u životu. Likovi ovog romana su ljudi bez misije i svetih ciljeva, nesavršeni, grešni, ali pokušavaju da se domognu jutra.

Deda Mraz samoubica, grešna konobarica, izbeglica iz Sirije, preobraćeni đakon, ulični harmonikaš, trgovci ljudima, zamrznuti grad, daleki predeli i snoviđenja Male Azije, čine panoramu ove priče.

Decembarsku noć možete kupiti u striparnici Alan Ford.

Urednik Biblioteke Deveti korak

„Šta to veže Siriju i Srbiju? Šta razara pojedince i društva tokom najveće seobe u istoriji čovečanstva? Srbolјub Nikić u svom trećem grafičkom romanu uzima za predmet najteža pitanja današnjice, ali na neočekivan način, jer je on pripovedač-snovidilac. Govori nam jurodivim jezikom pesnika, filozofa i deteta. Nikićevi junaci, naterani da se izražavaju uzvišenim jezikom pozorišta, kao tuđi avatari ili igračke, grcajući u svojim sudbinama — ipak dostojno nose lјudsko ime. Zato, uprkos svemu, zaklјučujemo da iza gorke obrazine našeg sveta postoji još jedan, i veći i bolјi. Svet gde su lutke od mesa slobodne.“ — Zoran Stefanović

Objavljeno: 10.04.2016.
Post Scriptum (163)      Autor: Zoran Đukanović
  Fires in Mattotti
  
(„Fires“- Lorenzo Mattotti)

The first word, or rather, the first image that comes to mind when I think about Lorenzo Mattotti is a colour. Yet when he first emerged out of non-existence for me--for we are all gods in our own solipsistic cages--there wasn't any colour at all. In 1986, while I was leafing through the French journal Les Cahiers de la bande dessineée, three black-and-white reproductions caught my eye. They were evidently from the graphic novel Fires, but at first glance they looked like oil paintings rather than the usual sort of pictures one sees in comics. From the one used for the cover of Fires I realised that they had in fact been done in pastel. It exuded a silent but powerful energy, the composition was perfect, and I felt compelled to pursue Fires and Mattotti.

Mattotti was mentioned twice in the second edition of Histoire mondiale de la bande dessinée (Pierre Horay, 1989), but only by his surname, which was in any event misspelt as Mattoti or Mottoti. In Henry Filippini's comprehensive Dictionnaire de la bande dessinée (1989) he was mentioned only in passing, and his date of birth was incorrect.

Let us pause for a moment, you and I, to examine the treatment Mattotti received in these two encyclopedic works. The authors' perfunctory dismissal of his work was all the more surprising when we realise that by 1989 he had published six graphic novels in France and a book of fashion illustrations. Yet there are even bigger paradoxes in store. Horn's six-volume The World Encyclopedia of Comics (1983), for example, which was a reprint of the two-volume edition published in 1976, makes no mention whatsoever of Mattotti's distinguished teacher José Muñoz. Nevertheless, a number of specialised journals in the countries where Mattotti has been published--France, Italy, England, the Netherlands, the United States and Germany--have devoted more attention to his work.

Lorenzo Mattotti was born in Brescia, northern Italy, in 1954. He studied architecture (like Altan, Crepax, Micheluzzi and various other comic authors), and feels it has taught him a certain intellectual discipline. He started producing graphic novels in the late 1970s, discovering the secrets of the medium not only through his own creative activity, but also through inspiring discussions with friends who were obsessed by the same questions.

Lieutenant Absinthe's thoughts, cast overboard
and submerged with an anchor

Mattotti has always acknowledged his debt to those who once inspired him and whose influence he subsequently abandoned in order to forge ahead. His first important models were José Muñoz and Carlos Sampayo, whom he met in 1974. He sought to achieve the standards of Muñoz's graphic art and the poetics he found in both Muñoz and Sampayo. Their expressionism, however, tends to decline into topicality and involvement, resulting in "a fall into the social", whereas Mattotti is more interested in Expressionism as a stirring of the soul, and in exploring the consequences of inner relationships and psychological content rather than social causality. Even for himself he appeared through the absence of colour. Yet he had little to offer in black and white, and his real initiation was marked by his discovery of the world of colour.

A second important source of inspiration, Renato Caligaro--not to be confused with Renzo Calegari, one of the draughtsmen of Storie del West, Ken Parker and Welcome to Springville--was an Italian painter who turned his hand to comics and the theory of comics. Caligaro taught Mattotti that the comic can have its own poetics, that it can go further and deeper. Mattotti was influenced more by the ideas of this uncompromising author than by his work as such. Caligaro's views on Herriman's Krazy Kat, on the modalities of atmosphere, his portrayal of characters and the way their moods influence landscapes and compositions, had a marked impact on Mattotti's later work.

In 1983, Mattotti became one of the founders of the Valvoline group, together with Giorgio Carpinteri, Jerry Kramsky (the nom de plume of Mattotti's old friend Fabrizio Ostani), Igor Tuveri, Marcello Jori and Daniel Brolli. Valvoline pursued a number of ambitious, non-canonical ideals: a story should be a discovery rather than a serial or even continual work. The poetics which characterise off-projects in the field of comic. By the second half of the 1980s, however, the members of Valvoline were working as individuals rather than as a group.

After completing a few early works in the mid-1970s, Mattotti published a number of black-and-white comics, including Alice Brum Brum (1977), with text by Jerry Kramsky, and Huckleberry Finn (1978), an adaptation of Mark Twain's novel by Antonio Tettamanti, with whom Mattotti had produced Tram Tram Rock in 1979. Tram Tram Rock was published in Spain in 1981, while a shorter work appeared in the Greek magazine Vavel. For the next five years (1983-1987), he collaborated with Jerry Kramsky on a children's comic, Barbaverde, for Il corriere dei piccoli.

Burning tongues of fire herald the advent
of night and nightmare

The year 1982 marked a turning point in Mattotti's career. He produced his first graphic novel in colour, Il signor Spartaco, based on his own scenario, and published it in Alter Alter. The colours, he said, were mainly inspired by the German expressionistic film The Cabinet of Dr Caligari. Il signor Spartaco brought him into cultural circles in France, which has always been the most important European publishing centre for the graphic novel. (The album was published by Les Humanoïdes Associés in 1983.) Mattotti's work and career focused increasingly on France. Incidents, his second French album, was published by a small company, Artefact, in 1984, while his masterpiece Fires appeared in an Italian magazine in the same year (Alter Alter).

If Mattotti's conversion to colour represented a turning point in 1982, his publication of Fires marked a second watershed in his career in 1984, introducing his work to a wider audience. After its première in an Italian magazine, Fires was published in France (Albin Michel, 1986), the United States (New York, Catalan Communications, a branch of the Spanish publishing house Titan, 1988), and in London (Titan Books, 1988). In 1991 Fires was published by Penguin Books and by Sherpa en Het Raadsel in the Netherlands. Mattotti did not publish a graphic novel in 1987, although he did produce a book of fashion illustrations entitled For Vanity (Albin Michel). The work was published by Vanity, the Italian branch of the Vogue group, to which Mattotti is a frequent contributor. Since then, his illustrations have been published in magazines such as Cosmopolitan, Vogue, The New Yorker, Le Monde and Vanity Fair. In 1988 he again worked on Jerry Kramsky's text to produce Labyrinths, which was followed by Murmur (1989). In 1989, his Doctor Nefasto, written by Jerry Kramsky, was published in France, although it had already been published in Alter Alter in Italy in 1983. A graphic novel, The Man at the Window, appeared in France in 1992 under the title L'homme à la fenêtre and in the Netherlands as De man in het raam (Sherpa/Oog & Blik). In 1994 his Murmur was published in States (Fantagraphics Books).

After Fires Mattotti earned a reputation of being a master of colour. The black and white comic The Man at the Window (1992) was kind of surprise. However, there is no some definite direction of his stylistic choice - he constantly tries to use a different style. Caboto (1992), was done in colour, inspired by 16th century mannerism, as a commission from the Spanish government for the 500th birthday of Christopher Columbus' discovery of America. Stigmates (1998) was created in black and white again. Mattotti won an Eisner Award in 2003 for his Dr Jekyll & Mr Hyde graphic novel. In 2011 Mattotti illustrated The Raven by Lou Reed, published by Fantagraphics. Mattotti's more recent works are well known to Dutch readers mostly thanks to the publishers Sherpa/Oog & Blik (Fluister, Caboto, Labyrinten) and Big Balloon (picture books).

Absinthe is somehow in touch with St. Agatha,
he falls in love with the island

Was it necessary to mention all these publishers? It indeed seems to be, because this comicography in the "diaspora" illustrates the position of comic authors in the 1980s. As an Italian, Mattotti did not have to start out from the publishing centres, but he was disadvantaged in a different way: his style did not correspond to the mainstream of Italian comics and it was only once he had gained entry to Europe's comic publishing centre that he was in a position to embark on a worldwide career. At that time, His radical stylisation was better suited to the Belgian publisher Castermann or the French Albin Michel, and he was therefore unable to secure a place on the international market before gaining a foothold in the main European publishing centre in this field. The world today is a global village, especially as far as the comic medium is concerned. But, as is often the case in a village, the postman sometimes arrives a little late. This is why publishers such as Titan Books in London, Catalan Communications in New York, Carlsen Comics in Hamburg and Sherpa in Amsterdam plaid such an important role. Catalan introduced European comics to the American market, Titan introduced French, Belgian and American comics to England, while Carlsen focused on the German market, nurturing a future generation of authors on French and American fare. Though at first glance they may seem parasitic, all these publishers were helping to bridge the gulf between "pure European" and "pure American" to become important disseminators of a global culture. A completely different question, however, is how, and with how much intensity a given culture will respond to an author's work--in this case, Mattotti's.

Intensity, in fact, is the very word to enter into Fires. So let us do so; let us burn ourselves. Yet the first few pages, we discover, are totally devoid of heat. On the contrary, they are filled with the cold steel of the battleship; the sea is less translucent and the contours of the green island landscape fade from view as the sun goes down. We suddenly find ourselves drawn into the realm of the elements, impelled by the interaction of the motifs before us. Lieutenant Absinthe's thoughts, cast overboard and submerged with an anchor; the lieutenant's back, sunk into the blueness of the sea. That this is more than simply a colouristic background device becomes clear when we see the faraway expression on the man's face. Up to this point we follow, indeed we are, his inner world. The next page shows us what an army is, or at least reveals its utopian projection. The faces and bodies of soldiers disappear in the colour of metal; the rhetoric and gestures of a commanding officer suggest identification with this projection, while the empty spaces between the cannon, the cracks in the army machinery, illustrate the incongruity of individual existence in an environment of this nature. In the following page, burning tongues of fire herald the advent of night and nightmare. The island starts to speak. To speak with tongues of flame. To speak the fire which does not consume itself. By day it would be a flame of green, illuminated by the sun. Yet there is a difference between these flames, the fires of day and the fires of night. But I shall return to this point further on.

Fires in and around Lieutenant Absinthe

How would one summarise the story of Fires? The battleship Anselm II arrives at the island of Saint Agatha, a dot of land in the southern hemisphere. A mysterious force has spared the island from the march of modern civilisation. Several merchant vessels have been wrecked on its shores, destroyed on arrival. Lieutenant Absinthe, a member of the crew of the Anselm II, is somehow in touch with Saint Agatha: he falls in love with the island. The man who came as an invader emerges as its protector and ally. His friends think him insane. Absinthe destroys his ship in order to save the island. The last page shows his diary, which was later found in a suburban apartment full of totems and ritual objects.

The careful reader should easily spot the passionate relationship between this graphic novel and the art of painting. Indeed, Mattotti himself has often referred to painters such as Pierre Bonnard and Félix Vallotton (both of whom were post-Impressionists and Nabis), or the "realist" Edward Hopper, who captured a De Chirico-like loneliness in small-town America. Critics have also mentioned Monet, the Fauves, Kandinsky and other artists. Their influence on Mattotti's work is indisputable, and indeed many other names could be added to the list. The problem, however, is to explain how all these painters can be found in a single graphic novel and why they are there in the first place--assuming, of course, that it is more than just a flirtation. Here the author faces two problems: to justify approaching a painting as a work of art in its own right, and to bear that burden, respecting the specific requirements and idiom of his own medium. Mattotti emerges as an author who not only takes risks, but who also adopts a methodical approach to those risks.

The powerful, compelling narrative rhythm is one
of the hallmarks of Mattotti's work

Lorenzo Mattotti is a highly individualistic eclectic. Fires is a collection of anomalous painting poetics presented methodically as a unique creation. He makes me believe him. The device he uses, which would be extremely difficult if not impossible for a painter, works in the graphic novel. Fires is an eclectic stroll through the history of modern painting, from Impressionism, post-Impressionism, Fauvism and Expressionism to Cubism and the invisible but final borders of Abstraction. He relies less on direct quotation, but rather, initiates a more spontaneous game of association. And though the statements he makes may be implicit, they nevertheless have a systematic basis. It is an adventure of colour and light, weaving through the history of modern art.

The story of love and obsession with love, the drama of the lieutenant's fascination with the fire of the island, unfolds in bursts of colour and a play of light. Torn between duty, represented by the ship to which he belongs, and his yearning for the island, Absinthe chooses the island. He opts for the sensual, the intuitive, the emotional. And that is precisely the emotional methodology of an Impressionist. He abandons the vessel to vanish into the landscape, while the role of Anselm II is to prevent this. The struggle between the island and the ship is the struggle between the forest and a forest of rust and steel, the struggle of green against lead-grey and cinnamon-rust. The colour in Fires becomes a reality in itself, a vital and dynamic creature, the element that fights for--and decides about--human destiny. Cézanne would say that the colours themselves arrange everything, that in the colours is the being who thinks them.

From the morning when the first sunbeams touch the boat that brings Absinthe to the island, to the shores that welcome him in their fresh greenness, Mattotti' treatment becomes impressionistic. He had already used the expressionism of night as the power exerted by the island to attract mariners. The world becomes mysterious and fantastic, the visible hiding the world of mystery and the grotesque. The island defends itself, using fire to conquer. We have already mentioned the two fires--the impressionistic flames of day and the expressionistic flames of night--which burn incessantly on the island. But there is also a third force, the twins, the island's most active defenders. They are its envoys and its children. They change shape (like the background in Herriman's Krazy Kat). When they appear as two plump little figures they are moonlight, a moon cold flame, Nabokov's pale fire. Neither impressionistic nor expressionistic, they belong to the realm of Symbolism. Twin children, from Wilhelm Bush's Max and Moritz to the well-known Katzenjammer Kids, are relatively commonplace in the comic tradition. Mattotti's twins, however, are unrelated to any existing models, unless we see them as Katzenjammer Kids in a metaphysical guise. The same motif can be found in Mattotti's Murmur, but there they are closer to other comic models.

Fires - back cover

The self-consciousness and methodology of Mattotti's device--we have to remember that his goal is the creation of a comic, not just an excursion into painting, which would put him in the margins of comic idiom--are reflected in his well-defined approach to paradigms from media other than the comic. He says: "I wanted to communicate my fascination for light, for nature. When you see a film by Tarkovsky or Herzog--the green, the leaves, the clouds, you can't believe it. How can you explain these things in a comic? Is it possible? That was the challenge." At the same time, he is aware that it is impossible to learn from the great masters directly, or to quote them directly, whether or not they employ the same medium. For this reason, he does not follow their results blindly, but seeks out the deeper, inner sources of inspiration. Consequently, he does not use Tarkovsky's Orthodox mysticism or Herzog's German mysticism. His connections with Tarkovsky or Herzog are apparent from the device itself, not from copying or quoting particular motifs. And in that oneiric device, we recognise a possible origin. The realistic motivation is replaced by an inner motivation of "images", images which should be understood here as stylistic figures. And yet, if we are intent on finding quotations, whether conscious or not, there is one from Stalker in the 24th plate of Fires, where we see Absinthe in the lighthouse, sitting in a rain of rose petals. Of course one might also think of the influence of the last sequence of Kurosawa's Rashomon (1951) on the scene of rain in the room in Stalker (1979).

The influence of German Expressionistic cinema, Fritz Lang's films in particular and Eisenstein's Battleship Potemkin, which Mattotti himself refers to, show that his expressionistic device is not based exclusively on painting. Eisenstein refers us to the Soviet revolutionary poster which, like Eisenstein himself, is present in the iconography and choreography of Fires.

Mattotti is one of Muñoz's great followers. Yet the qualities which a teacher may possess are wasted if the pupil does not have a talent to match. Muñoz's real students are therefore neither Louis Josse, who adopted his style, nor Renato Queirolo, who developed a more independent manner, nor Keith Griffin, who simply copied complete scenes and panels from Muñoz and who is therefore not even worth mentioning. The true student, by contrast, is Mattotti, who abandoned Muñoz's world of black and white to discover his own world of colour. The true student has to leave his master. And both teacher and pupil, despite the love and trust between them, should know this.

Pratt and Milazzo employ watercolour to enhance the expressiveness of comic, while Mattoti uses pastel. But Fires is not pure painting: it draws on the language of the comic medium. The idea that the idiom of comic and film is the complete opposite of literariness (the old, hackneyed debate on the purism of media) reduces the problem, without grounds, until it is no more than a rejection of the slowing down of narrative time. Yet it is not pace as such that is called into question, but the specific articulation of narrative rhythm. Although Fires is mainly in slow motion, Mattotti will unfailingly alter the tempo to suit the demands of the narrative rhythm. The heaviness and sluggish pace he opts for do not affect the rhythm. Some parts of the story are expressive and quick as lightning, reflecting an impeccable feeling for motion and dynamic montage. Indeed, the powerful, compelling narrative rhythm is one of the hallmarks of his work in this medium, the quality that distinguishes his work from seemingly similar, but in fact totally different attempts to use "painting" in comics.

Future events are predicted with paint and blood

The colour of fire is the colour of blood, the dominating red which forms a link between Mattotti's Fires and Alan Parker's film Angel Heart. Van Gogh felt that red and green had the capacity to express the most intense of all human passions. Both Angel Heart and Fires build up an increasing tension, an inexorable rhythm which hollow drums beat through the blood stream of the story itself. The game of detection (Harry Angel) and investigation (lieutenant Absinthe) evolves into a more meaningful quest for personal identity. Both stories develop through contrasts: Parker's bitterly cold New York on the one hand, and his steamy New Orleans on the other; Mattotti's fresh, green island and the rust and steel of the battleship. Both characters, Angel and Absinthe, are at the centre of a mosaic of events which fall into place as the borders between real life and nightmare grow increasingly vague. In contrast to Tarkovsky's Orthodox mysticism or the German mysticism of Herzog, Fires has a kind of "voodoo" mysticism. But are there really elements of voodoo in Fires? To some extent, the answer is undeniably, yes. We witness "secret rites", where effigies are stuck with pins, and a symbolic dog is cast into flames, auguring the death of the real dog, the ship's mascot in the story. Future events are also predicted on a rock daubed with paint and blood, where the twins magically invoke the destruction of the battleship, like the merchant vessels earlier. But unlike the authentic Louisiana voodoo in Angel Heart, the "voodoo" in Fires is postmodern: it deconcretises and transcends the normal meaning of the word itself. Blood and voodoo symbolise the primeval mud of magic, the realm of mystery which we enter in the footsteps of Angel or Absinthe.

Fires marks a mystical point in the archives of the comic medium. At the same time, there are mystical moments in the book itself, which elevate the story to the level of a meditation on visual expression as an act of magic. One such moment is the scene where Absinthe is sent on a reconnaissance of the island and we read the text: "I am not sending you words but signs". It is unclear whether it is the island speaking to Absinthe, or whether the words are an echo from the diary he kept, which is later found near his paintings. Or, indeed, it may be Mattotti himself, addressing us through the metalanguage of the comic medium. A similar idea is expressed in plate 25: "Look at me. Study my gestures so that I can know that you understand me". Although Mattotti's language has a literary quality, it is above all an idiom of integral comic gesture. Words seem to disappear in the flow of gesture, yet they are no less important. It is precisely the appropriateness of their position within the context that makes them seem hidden. Both text and motion--the latter often glorified in comics--are important modes of expression. Expression is not conveyed in words alone, or merely through the passion which glows in a person's face, or in some sudden, unexpected gesture. It is communicated through the total arrangement of a picture: the figures themselves, the spaces around them, the proportions, all of which have a specific role. (A whispered aside to readers who haven't noticed that the last two sentences are a paraphrase of a passage from Henri Matisse's Notes of a Painter from 1908).

Fires is an eclectic stroll through the history
of modern painting, from Impressionism
and Expressionism to Cubismr

Earlier, we mentioned two other mystical moments in the story. The first was the picture on a rock which gushes real blood. In this scene, the distinction between symbolic and real, between signifier and signified, has disappeared. Mattotti uses his voodoo to mystify the reader. But the most vertiginous moment in the story is the split second in which the reader is confronted with a totally metacomic dimension. In plate 46 we encounter Mattotti's paintbrush which flashes before our eyes, only to disappear again. For the following scene negates what we have just seen. The brush no longer belongs to Mattotti but to one of the twins, who teaches us that a painting which annihilates something already painted implies the destruction of a world--the world which exists in the reality of the painting.

In order to understand Fires, we need to know who delivers the dialogue, or in other words, who is doing the talking. All the statements in balloons are unambiguous in this respect, whereas those in rectangular boxes can be attributed to a variety speakers. In some cases, it is unclear whether the voice belongs to an impersonal narrator, lieutenant Absinthe, the soldiers, the twins or the island itself. This is not a question posed by critics in retrospect, but a problem the reader is faced with while reading the book. Absinthe is no longer able to distinguish between inner voices and external speech, and Mattotti places the reader in the same position. It is a typically Barthian paradox: in order to understand madness one has to suffer it. It is this blurring of voices that removes the distinction between dream and reality, creating an oneiric density. This uncertainty about the identity of the speaker became a feature of comics in the mid-1980s. In this respect, Fires is not an isolated case. Around the same time, Frank Miller developed his own poetics on the multiplication and interlinking of off-scene voices.

Mattotti also employs synesthetic effects to achieve oneiric density of narration. To some extent, he transforms a device frequently found in the work of Nabokov, who uses similar effects to enhance the power of words. Mattotti, however, uses words to increase the power of an integral visual-narrative gesture. Different sensations produce one another: colours are not only visible but also tangible; the smell of sea moss can attack the structure of a battleship; Absinthe listens to the smell of memories; the colours of twilight can be touched, and Absinthe inhales them, together with the reader. The light itself, however, one should breathe with one's eyes closed. Absinthe! Beware of the colours. They can burn you, they can consume you!

The reader's heightened awareness of colour, the complexity of the narrator's voices and the blending, the fusion and confusion of perception and sensation blur the boundaries between the inner being of the protagonsists and the plot, between the experience and the event itself. The annihilation of the objective and the subjective as separate entities immerses our reading into an irrational magma of story. Fires, however, is by no means a story without a foundation. The annihilation of the distinction between inner and outward realities and the devices Mattotti consistently employs create a fascinating whirlwind of a plot. Fires, as Thierry Groensteen points out, is hypnotic. When I first read the book I had a high fever, which I thought increased the intensity of Fires. Yet reading and re-reading the work, from a greater distance, Fires keeps burning with its own flames.

Mattotti's dedication to the author of the essay

Let us take leave from Fires with just one question to the former lieutenant Absinthe. Why did you choose the island? Why did you choose to become its Nemesis, its avenging angel? And let us try to piece together some of the answers he might give.

"Maybe it was out of love for the colours I hadn't seen for so long [...] I have shivers up my spine. The air and the green all together in this light overwhelm me with joy". There, on the island, "the only thing I felt was a great peace". I did it because of "the colours which sharpen my sight".

Fires is about the adventure of colour and light, from the Impressionism of bright day to the Expressionism of night, signed in blood, the night of our soul, the night of our times. Fires is about the play of light and dark. Mattotti paints in chiaroscuro. The echo of his teacher Muñoz can be heard even in colour. Pierre Bonnard taught Mattotti to contemplate the mysterious and unknown qualities of everyday objects in the harsh light of day. And in return, Mattotti took him on an imaginary journey which Bonnard never, either in his life or his painting, dared to undertake. H.H. Arnason describes Bonnard's life as peaceful and undisturbed, devoted to the exploration of his own, circumscribed world. The journey was towards Munch and Expressionism, and even beyond .... a journey to Guernica. While Absinthe is the personification of that experience, lived through day and night. After confronting the hell of the soul, we need tranquillity. Absinthe paints his pictures in the style of Bonnard, and on the back of his self-portrait, writes the following words, a postscript of sorts to his journal: "This is perhaps why I only paint windows and rooms full of light: out of self-defence. I've had enough of that fire illuminating the night. In my head I want the daylight."

Translation: Yvette Rosenberg

(English translation of the essay was published in “Versopolis – European  Review of Poetry,
Books and Culture” on March 18th 2016)
www.versopolis.com/long-read/19/fires-in-mattotti
(esej na našem jeziku nalazi se na adresi
www.stripvesti.com/e-flit/eFLIT04/tekst/rujan/djukanovic/Djukanovic_Mat.htm
)
Objavljeno: 10.04.2016.
Strip: Cane (234)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 09.04.2016.
Kolač i „štrumpfastične ideje“ ili...      Autor: Ilija Bakić
  ...ili smešno i poučno – „Štrumpfovi 5:
  Čarobno jaje, Štrumpfovi su gladni“;
  
izdavač Čarobna knjiga, Beograd 2016;

Nakon duže pauze „Čarobna knjiga“ nastavlja svoj poduhvat objavljivanja celokupnih dogodovština Štrumpfova koje je stvorio i crtao Pejo, uz pomoć scenariste Delporta. Na redu je album sa dve epizoda od po 20 tabli; ova je dužina bila uobičajena za serijal obzirom da je, barem nominalno, reč o stripu namenjenom deci koji je najpre objavljivan u strip magazinima koji su, opet, naklonjeni kraćim storijama kako bi izdanje bilo što raznovrsnije (a ne sačinjeno od samo jednog dugog stripa) i tako zanimljivije većem broju čitalaca. Sa svoje strane autori Štrumpfova nisu po svaku cenu insistirali na epizodama standardne albumske dužine od 48 strana što ih je oslobađalo briga da po svaku cenu dostignu traženi broj tabli. Otuda su epizode Štrumpfova konzistentne, bez „praznih mesta“.

Epizoda „Čarobno jaje“ zatiče male, proverene hedoniste u potrazi za zabavom i uživancijom - uprkos Mrgudovom gunđanju da on ne voli ni parade ni proslave ni „štrumpfastične ideje“. Pada odluka da se napravi veliki kolač pa svi dobijaju zaduženja da prikupe potrebne sastojke. Mrgud i njegov drug treba da donesu jedno kokošije jaje. To je lako reći ali teško ostvariti jer je put dalek a, još gore, kokoške agresivne i nevoljne da predaju jaje bez otpora. Dvojica Štrumpfova ipak će uspeti da dokotrljaju jaje do svog sela da bi tamo otkrili da je jaje od - gipsa. Dakle, sledi im povratak i ponovno izvršavanje zadatka. Na njihovu sreću usred šume otkrivaju ostavljeno jaje i vraćaju se kući. Jaje izgleda kao i svako drugo ali ga nije moguće razbiti. Kad jedan Štrumpf posle neuspelog pokušaja lomljenja ljuske izjavi da će ili da ga razbije ili da postane kobasica upravo se to i desi - ljuska ostaje cela a on se pretvara u kobasicu. Zaključak je jasan - jaje je čarobno i ispunjava želje. Među plavim šumskim vragolanima nastaje trka ko će ostvariti svoje želje - od bogatstva (za koje novopečeni bogataš ne zna šta će mu), preko različite boje kože i visine do dobijanja slonova sa krilima za ljubimca. Veliki Štumpf pokušava da spreči ovaj stampedo ali biva pretvoren o običnog Štrumpfa dok njegov lik uzimaju trojica do tada malih Štrumpfova. Jedan od njih poželi da Mrgud bude svime zadovoljan. I dok nesrećna kobasica skače uokolo i moli da je vrate u originalni oblik, ostvaruju se i zlobne želje uperene protiv drugih Štrumpfova. Veliki Štrumpf, konačno, poželi da se sve vrati na staro a Štrumpfovi jurnu da ostvare nove želje. Svu gužvu prekida neočekivani događaj - jaje puca i iz njega izlazi pile. Dok drugi odlaze da nađu novu zabavu jedan dovitljivi Štrumpf usvaja pile s namerom da ga othrani i prisvoji sva jaja koje će odrasla koka sneti. Nošen tom ambicijom on neprestano radi i čuva svoj posed sve do trenutka gorkog razočarenja jer njegovo pile izrasta u - petla.

„Čarobno jaje“ je sjajna priča koja je zabavna i vesela ali i poučna na nenametljiv način. Otkrivajući kako su Štrumpfovi (kao i ljudi) lakomi, brzopleti i prevrtljivi ali i zlobni, autori kroz humor ukazuju na apsurdnost takvog ponašanja kako za pojedinca tako i grupu. Ostvarenje i negovanje zajedništva je podloga i priče „Štrumpfovi su gladni“ u kojoj teškim radom sakupljena zaliha namirnica za zimu izgori u požaru i Štrumpfovi, posle kolebanja, neumesnih šali i snalaženja (pa Sneško Belić ostaje bez svog nosa od šargarepe) moraju da krenu u potragu za hranom. Svakome je teško da napusti dom i svi bi da iz njega svu imovinu ponesu na put. Posle dugog putovanja u neizvesnost nevoljnici stižu do zamka u kome je njegov gospodar, bez para, napušten od svih. Štrumpfovi će, pokušavajući da od miša otmu poslednji komad hleba otkriti blago koje će spasiti i gospodara a njima obezbediti zalihe hrane za ostatak zime. Na povratku, pak, jedan će Štrumpf opet izgledati loše ali ne zbog gladi već zato što se, kao pravi nepromišljeni Štrumpf ili čovek - prejeo.

Uz par tabli-gegova „Štrumpfastičnih šala“, zaključuje se ovaj album avantura legendarnih Štrumpfova koji će izmamiti mnogo osmeha i grohotnog smeha ali i razotkriti - bez ikakvog moralizovanja i pridikovanja - neke od grešaka koje svi činimo u svakodnevnom ponašanju bez obzira kakvog smo oblika.

(„Dnevnik“, 2016)
Objavljeno: 07.04.2016.
Vodič kroz svet stripa #11      Autor: Andrija Mihajlović
   Strip i film - Vrana (2)

Nastavak price o "Vrani" – kako onoj Džejmsa O'Bara, tako i onoj Aleksa Projasa...

Valja istaći jednu neodvojivu karakteristiku kako stripa, tako i filma, a to je liričnost, koja u mnogome doprinosi sumornoj atmosferi. U stripu imamo stihove francuskog “prokletog pesnika”, Artura Remboa, kao i tekstove pesama kultne grupe Joy Division, ubačene poput intermeca. Ono što ih još povezuje, osim teških tema kojima se bave, jeste da je Rembo (svojevoljno) prestao da piše otprilike kada je napunio dvadeset jednu godinu, a pevač grupe Joy Division, Ijan Kertis, obesio se u svojoj dvadesetčetvrtoj godini, i sâm tako prestavši dalje da stvara (o čemu je odličan film snimio Anton Korbejn, “Kontrola”). Podsetimo se, Erik i Šeli takođe su bili u svojim dvadesetim, a filmski Erik gitarista metal benda Vic obešenog (Hangman's Joke), što mnogi smatraju aluzijom na Kertisovu smrt.

Rembo je u svojim poemama istraživao kako doći do dna bića i tzv. “crnog kontinenta” podsvesti, dok je Kertis, koji je patio od depresije, iskazivao misli i osećanja kroz duboke, bolne stihove o prolaznosti i nemoći. Džejms O'Bar, koji nema formalno crtačko obrazovanje (inače ljubitelj renesansnog stvaralaštva), od stripskih uticaja navodi radove čuvenog Vila Ajznera, ali je osamdesetih, tokom nastajanja ”Vrane”, bio ”mnogo više inspirisan muzikom iz tog perioda, nego stripovima”. (Prisutan je ništa manje važan uticaj benda The Cure, takođe.)

I sledi nešto što je obrađeno na neponovljiv način: naspram nihilističkih stihova koji čine svojevrstan dodatak O'Barovom stripu, stoji mračan i težak soundtrack filma. Muzika pomenutih The Cure, zatim Nine Inch Nails, R. A. T. M., Pantere i drugih, dala je filmu istu onu mističnu i maglovitu notu, kakvom su strip obojili stihovi Artura Remboa i Ijana Kertisa, ali je ujedno obogatila priču divljom, razuzdanom rok energijom. Još, Erik se i u stripu i u filmu često protivnicima obraća u stihovima, mada oni u filmu nisu toliko duboki per se, već imaju religioznu simboliku (što, ruku na srce, može biti u neskladu sa Erikovim motivima).

Za veliki uspeh stripa, manje je poznato, najzaslužniji je Tower Records, nekadašnji maloprodajni lanac muzičkih izdanja. Naime, strip se u malom početnom tiražu gotovo slučajno našao u štampi, ali je zahvaljujući podršci Tower Recordsa, kao i kasnijoj promeni izdavača, pronašao put do šire publike. Otuda ne bi trebalo da čudi činjenica kako najveći fanovi O'Bara i “Vranе” do danas na prvom mestu ostaju zaljubljenici u muziku, pa tek onda ljubitelji devete umetnosti, čemu je svakako doprinelo i zanimanje filmskog Erika.

Priča o “Vrani” ne bi bila potpuna bez osvrta na život autora stripa. O’Bar je imao teško detinjstvo, koje je proveo u sirotištu i hraniteljskim porodicama. Kasnije je doživeo veliki gubitak, kada je pijani vozač pregazio njegovu verenicu, a nakon te nesreće se pridružio marincima i jedan period proveo u Evropi. U to vreme je mnogo crtao i “The Crow” nastaje iz njegove borbe da prevaziđe teške trenutke, ali i da nekako iskali silan bes koji je osećao zbog te nepravde. Ima, kako stvari stoje, istine u tvrdnji da su ljudi, kada pate, ujedno i veoma kreativni, jer ono što stvaraju dolazi – iz srca. O'Bar je tako ispripovedao tužnu, zastrašujuću priču o gubitku, boli, besu i osveti, ali – koliko god se to možda isprva činilo neverovatnim – ispod svog tog crnila neugasivo tinja plamen ljubavi. Možda slabašan, možda ne odmah vidljiv, ali taj plamičak ne da se ugasiti i stoji kao podsetnik da neke ljubavi umiru tek onda kada i mi sâmi, a možda ni tada. Dakle, “Vrana”, oblikovana autorovom ličnom tragedijom, predstavlja priča o ljubavi! I to je jedna od najlepših takvih priča koje sam pročitao, bilo da je reč o književnosti ili stripu, ako ne i najlepša; “poslednje ljubavno pismo verenici” u koje je autor zauvek utisnuo veliki deo sebe.

Imate moju veliku preporuku za čitanje ovog istovremeno predivnog i potresnog stripa, međutim, iako je ideja autentična, realizacija ima manjih nedostataka, iako senzibilitet koji krasi “Vranu” to u velikoj meri premošćuje. Autor briljira u flešbekovima koji prikazuju odnos Erika i Šeli, ali nije uvek na nivou u nekim drugim trenucima. U poređenju s brojnim stripovima, “Vrana” će uvek imati najviše ocene, no, ovo malo kritike ide na O’Barova povremena lutanja, jer početak i sredina stripa mestimice sadrže kvadrate koji po svom kvalitetu zaostaju za njegovim ostatkom. Recimo, ima onih u kojima tuš izgleda “razmazano” i previše je “gust”, a osnovne linije predebele, pa je tako, tamo gde je trebalo prikazati mrkli mrak, postignut kontraefekat i strip izgleda pomalo nejasno.

Ipak, primetan je veliki napredak tokom (podsetimo se: maltene decenijskog!) nastajanja “Vrane”, a posebno vredi istaći kadrove u kojima dominira oštro linijsko tuširanje, sve izraženije kako se priča bliži kraju (i nad kojima potpisnik ovih redova svako malo u sitne sate zna dugo, dugo da zadrži pogled), te strip ipak, posmatran kao celina, deluje prilično ubedljivo. Dakle, Džejms O'Bar nije baš svuda uspeo da adekvatno ilustruje priču, pa se zato njeno prevođenje u drugi vizuelni medij pokazalo kao odlično rešenje da ”nedostaci” stripa budu ispravljeni. Još, retko film nadmaši (ovde uslovno) literarni predložak, a još ređe autor tog predloška bude zadovoljan filmskom adaptacijom, što ovde jeste slučaj.

Za kraj ostaje (još jedna…) tužna činjenica; nije preterivanje reći kako je poznatija od sâmog filma, a posebno stripa, ali koju namerno nisam ranije istakao. Brendon Li je tragično izgubio život tokom snimanja scene u kojoj je Erik trebalo da bude upucan iz pištolja. Umesto da se u pištolju nađe metak “lažnjak”, našao se ćorak s delimičnim punjenjem. Pištolj je bio maksimalno napunjen, kako bi eksplozija prilikom pucnja delovala stvarnije, i nesrećni Li stradao je, kako je u istrazi utvrđeno, greškom oružara. Pored toga, produkciju filma pratile su brojne druge nezgode i teški uslovi snimanja. O’Bar je jednom naveo kako je Li scenu u kojoj Erik izlazi iz groba, gde na sebi ima samo pantalone, ponavljao ”iznova i iznova sve dok nije ispala tačno onako kako je želeo”, a u studiju je bilo toliko hladno da se voda u mašinama za simulaciju kiše ledila. Iznenadna Lijeva smrt je uslovila naknadne izmene u scenariju, a ljudi koji su učestvovali u snimanju tvrde kako je film zbog toga ispao “uravnoteženiji i mekši” i da je to najočitije kod izbacivanja iz filma scena s misterioznim Skull Cowboyem, koji se pojavljuje u stripu, i njegovim pravilima kojih bi mrtvi trebalo da se pridržavaju, na račun čega je nešto veći prostor dat devojčici Sari i njenoj emotivnoj, poetskoj naraciji. Još, u nekim scenama korišćeni su dubleri.

I strip i film su, pored izuzetne umetničke vrednosti, postigli komercijalan uspeh, ali je novac zarađen od učešća u produkciji O’Bar darovao u humanitarne svrhe, jer je bio toliko dobar prijatelj s Lijem da ga je zvao “mlađim bratom”, a te pare je, nakon njegove smrti, smatrao “krvavim novcem”. (Sin legendarnog Brusa Lija je, snimajući “Vranu”, i sâm otišao u legendu. Bio je to veličanstveni performans, tokom čijeg je izvođenja smrt postala umetnost.)

(Ovaj tekst je prvobitno, u nešto drugačijoj verziji, objavljen u šestom broju Kiše, revije dobrog stripa.)

[Premijerno objavljeno: stripovi.com, 15.02.2016]
Objavljeno: 06.04.2016.
Izložba i promocija...      Press: System Comics
  ...Družina Dardaneli #2

Zadovoljstvo nam je najavimo prvu veliku beogradsku promociju i otvaranje izložbe posvećene strip albumu “Družina Dardaneli: Zločin na Svetskoj izložbi” (System comics, 2016.), scenariste i crtača Pavla Zelića (poznatog i po romanu “Peščana hronika”, Laguna 2013.) i crtača Dragana Paunovića (takođe ilustratora strip adaptacije romana “Konstantinovo raskršće”).

Izložba originalnih tabli iz stripa će biti otvorena u četvrtak, 7. aprila u 19.00 časova u Srećnoj galeriji Studentskoj kulturnog centra u Beogradu, Kralja Milana 48 (ulaz iz Resavske), nakon čega će u 19:30h uslediti promocija izdanja u velikoj Sali SKC-a, na kojoj će govoriti urednik izdanja Igor Marković i autori. Izložba traje do 14. aprila.

Posle velike izložbe i promocije u Kulturnom centru Srbije u Parizu koja je trajala do kraja januara 2016., novi album “Družine Dardaneli” će imati svoju domaću premijeru na istom mestu gde je 2011. godine promovisan i prvi deo serijala - “Družina Dardaneli: Poljubac leptirice” da bi zatim postigao ogroman uspeh kod publike i kritike.

„Družina Dardaneli“ je priča o timu svojevrsnih (super)heroja, protagonista srpske i evropske književnosti, koji se suprostavljaju zlu oličenom u istim takvim, iz klasika pozajmljenim likovima sa druge strane, i interesima moćnika čija su ovi produžena ruka. U ovom serijalu, ponovo smo se upoznavali sa velikim junacima kroz njihove stripske verzije koje se nadovezuju ali i nadograđuju ove protagoniste klasične literature. Oni su Hajduk Stanko Janka Veselinovića, Koštana Bore Stankovića, Tolstojev Aleksej Kirilovič Vronski, Sava Savanović Milovana Glišića, Andrićev Karađoz, Ćosićev Vukašin Katić, i najzad, jazavac (pred sudom) Petra Kočića. Oponenti ovoj čudnovatoj skupini su u prvom albumu bili Kafkin Jozef K., (dobri vojnik) Švejk Jaroslava Hašeka, Old Šeterhend i Halef Omar iz romana Karla Maja, i negde između obe strane, Dimina Dama s kamelijama, kao i kamara drugih epizodista u omažima literaturi koju smo voleli da čitamo (ili pak morali u školi).

Okupljeni na jedvite jade od strane vladinog poverenika Katića, u legendarnoj beogradskoj kafani čije ime će postati i njihov sinonim, naslovna družina tajnih agenata/superheroja je morala da spreči užasavajući plan o zloupotrebi srpskih vampira, u nastupajućem planetarnom sukobu, koji se u ovoj alternativnoistorijskoj postavci ludački smelom akcijom naših junaka zaustavlja, ili makar odlaže. Nova vratolomna avantura dardanelovaca nosi naslov „Zločin na Svetskoj izložbi“ i internacionalizuje doživljaje družine širom Starog kontonenta na prelazu vekova i doba. Milje ovih pripovesti je svet tehnoloških čuda, arhitektonskih ludorija, i opšte iščašenosti u odnosu na poznatu prošlost, nadovezujući se na imaginaciju ali i stvarne koncepte naučnika i vizionara, u kojem je (skoro) sve moguće. I gde bolje da se vrhunac takvog drugačijeg i boljeg društva prikaže, nego na čuvenoj Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine, kada se univerzum mašte preklapao sa našim na predivne i neočekivane načine, kao i na Orijent Eksperesu koji u ovoj verziji – leti! Novi suparnici, ali i pomagači, oličeni pre svega u Raskoljnikovu Dostojevskog, metamorfu Gregoru Samsi iz Kafkinog „Preobražaja“, monstrouznom Fantomu iz Opere Gastona Lerua, i našem svetskom putniku – Nušićevom Jovanči Miciću su tu da stvari učine zanimljivijim, a svaki čitalac može da se igra pronalaženja referenci na dela globalne kulture na stranicama ove nezavisne priče, koja će ipak podsetiti na stare junake i negativce u nebrojenim preokretima i otrićima u zapletu.

Strip serijal „Družina Dardaneli“ je već sa početnom epizodom postao fenomen, pa je tako ona adaptirana u radio dramu, analizirana u desetinama kritika, pa čak i naučnom radu, imala tuce samostalnih i grupnih izložbi i bila promovisana nebrojeno puta uzduž i popreko Srbije ali i u celom regionu i godinama nakon objavljivanja. Bilo da ga otkrivate po prvi put ili nanovo, u pitanju je fikcionalni univerzum koji iskazuje poštovanje svojim uzorima, ali i daje mnogo, mnogo više.

Objavljeno: 05.04.2016.
Strip: Montenegrini (355)      Autor: Simon Vučković
Objavljeno: 04.04.2016.
Gallieno Ferri (1929-2016)      Press: Strip vesti
Foto: MaFest 2010, Makarska
  Preminuo tvorac stripa Zagor,
  Gallieno Ferri.

Gallieno Ferri, tvorac legendarnoga stripa Zagor, preminuo je u Italiji.

"Ferri, počivaj u Darkwoodu. Napustio nas je danas, nakon što je proživio jedan prekrasan život, voljen kao malo koji istinski stvaralac snova", kazao je scenarist Zagora, Moreno Burattini.

Ferri je bio jedan od najvećih legendi kako talijanskoga, tako i svjetskog stripa, a njegov je Zagor obilježio generacije ljudi na našim prostorima.

Ferri je rođen 1929. godine, a Zagora je publici predstavio 1961. godine u suradnji sa scenaristom Sergiom Bonnelijem. Napravio ga je prema modelu grčkih umjetnika Fidije i Praksitela, mudroga i okrenutog pravdi.

"Što se tiče Zagorova lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no kako je Zagor neka vrsta Tarzana, bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi i filmovi u kojima je glavni lik bio Tarzan. Vodio sam računa da Zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulaturu. Kako god, nakon nekog vremena Zagor je počeo sličiti na mene samoga...", kazao je jednom prilikom Ferri o svom strip junaku.

O njegovoj strasti i predanosti govori i činjenica da je sam nacrtao sve naslovnice Zagora od prvoga do posljednjeg broja, piše Večernji list.


[Objavljeno: N1, 03.04.2016]
Objavljeno: 03.04.2016.
Igor Ribič - Od stripa do slike      Press: Strip.art.nica Buch

Vabimo vas na otvoritev razstave Igorja Ribiča – Od stripa do slike.
Knjižnica Prežihov Voranc • Tržaška cesta 47a, Ljubljana • Ponedeljek, 4. aprila 2016, ob 19:00 uri.
Igor Ribič
 je slovenski slikar, ilustrator, stripar, igralec, klaviaturist in pevec, * 1962
Akademski slikar Igor Ribič je najbolj znan po svoji vlogi Ribiča Pepeta v otroških predstavah v so-avtorstvu z Jožetom Potrebuješem.
Diplomiral je na ljubljanski Akademiji za likovno umetnost. Kot illustrator predvsem deluje na področju otroške in mladinske knjižne ilustracije kjer je nastal ogromen opus doma in v tujini. Oblikoval je celostne podobe in scenografije za razne gledališke, filmske in televizijske projekte. Uveljavil se je tudi kot opremljevalec in tehnični urednik publikacij raznih založb, zadnjih nekaj let je urednik otroške revije Trobentica. V zelo uspešni pop skupini Gu Gu je igral kaviature in pel.

Objavljeno: 03.04.2016.
Letter from London (28)      Autor: Žika Strip
  Avantura kao sudbina

Malo je glavnih junaka u stripskoj baštini koji su toliko filozofski nastrojeni, skeptični ili rezignirani kao kod Huga Prata. Nјegovi junaci retko pobeđuju a još ređe bivaju zadovolјni i ispunjeni. Nјihova sumnja je filozofska, lјudska, uverlјiva

KNJIŽEVNOST I STRIP

Hugo Prat (1927–1995) celog života je puno putovao i boravio u raznim zemlјama, tako da su traganje, istraživanje, razni neobični karakteri (vojnici, policajci, diplomate, birokrate) i avantura kao takva bili sastavni deo njegove sudbine.

Posle detinjstva u Riminiju i Veneciji, tinejdžerske godine proživeo je u Etiopiji, gde je tokom Drugog svetskog rata jedno vreme bio u koncentracionom logoru. Tu je upoznao stripove i posle rata se posvetio radu na njima, i to prvo u Italiji. Onda odlazi u Argentinu 1949. godine, gde ostaje i radi za razne izdavače i magazine narednih 15 godina.

Posle kraćeg boravka u Engleskoj, gde je radio, između ostalog, i za izdavačku kuću „Fleetway” iz Londona, Prat se vraća u Italiju. Tu pokreće magazin St. Kirk u kojem 1967. godine objavlјuje svoje remek­delo – slobodno možemo reći grafički roman, mada taj termin tada nije postojao i osmišlјen je tek deset godina kasnije – „Balada o slanom moru”. Tu se prvi put pojavlјuje njegov junak Korto Malteze. Pratov dalјi život bio je put uspešnog i priznatog autora, isprepletan sa brojnim avanturama i putovanjima kako njegovog junaka tako i sopstvenim. Sve tako do smrti, koja ga je zatekla u Švajcarskoj.

*

Svoje prve značajne stripove Prat je napravio kao mladi umetnik u Argentini, sa scenaristom Hektorom Esterheldom  („Jungleman”, „Sgt. Kirk”, Ernie Pike”, „Ticonderoga”), piscem koji je svojom kreativnošću ostavio značajan trag u argentinskom i svetskom stripu. Nema sumnje da je on imao veliki uticaj na razvoj pripovedačkih sposobnosti mladog Prata, koji se već u tim godinama javio sa svojim prvim samostalnim stripovima i serijalima („Ann of the Jungle”, „Capitan Cormorant”, „Fort Wheeling”). Pratovo sticanje iskustva u pripovedanju u slikama nastavlјa se kasnije sa drugim scenaristima, međutim do kvalitativnog pomaka dolazi kod Korta Maltezea. Snaga Pratovog talenta donosi jedan potpuno novi narativni pristup, koji se sastoji od dinamičkog vizuelnog pripovedanja, ali i od uporednog bavlјenja psihologijom karaktera.

Za avanturističke stripove je karakteristično da teže da drže čitaoca u napetosti i iščekivanju dalјih događanja. Različiti autori to postižu različitim sredstvima, a kod Prata se to bazira na stalnim promenama ugla posmatranja i sukoblјavanjima crnih i belih površina. Dinamičke izmene pogleda i perspektiva na situaciju su planski i detalјno sprovedene, a postavlјanje belih površina (na primer, za užarenu pustinju) ili crnih pečata (na primer, za oluju na moru) izvedeni su na pojednostavlјeni grafički način, koji je karakterističan za ovog autora.

Ipak, najveća osobenost Pratovog dinamičkog pripovedanja jeste zaustavlјanje akcije i davanje prostora (pojedinačnih panela ili celih tabli) da likovi razmisle, opuste se, zadrže bar na trenutak u svom intimnom svetu ili jednostavno uživaju u pejzažima koji ih okružuju.

Ove mirne scene, uglavnom bez reči i bez dešavanja, osim, recimo, galeba koji proleće po horizontu ili sunca koje zalazi za pučinu, takođe daju mesta za prikaz psiholoških stanja likova, koja se kreću od zabrinutosti i razmišlјanja do dubokih, misterioznih, pa čak i mističnih stanja duše. Ponekad jednostavno daju mogućnost da bolјe razumemo težinu nekih osnovnih lјudskih osećanja kao što su početak ili razvoj međusobnih odnosa.

*

Prat je i u razvijanju svog grafičkog stila imao sjajne uzore.

Kao tinejdžer u koncentracionom logoru naišao je na strip „Teri i pirati” Miltona Kanifa, oduševio se i odlučio da postane crtač stripova. Kanifov grafizam odlikuje se donekle pojednostavlјenim i ekonomičnim crtanjem, sa dosta upotrebe crne boje da se prikažu senke i pozadina.

U trenutku nastajanja „Balade o slanom moru” njegov grafički pristup je već bio potpuno definisan kao jedna vrsta „ekonomičnog” crteža, bez težnje da anatomija ili portreti likova bu­ du savršeni, ali da detalјi ostanu precizni, priča bude jasna i da se održi pažnja čitalaca. U kasnijim nastavcima serijala crtež je postajao još „svedeniji” i počeo značajno da se približava grotesknoj stilizaciji, a sve sa cilјem da se što efektnije ispriča priča, koja je takođe postajala sve bajkovitija, bliža snu i maštanjima nego stvarnim događanjima.

*

Značajna karakteristika Pratovih stripova, nastala iz njegove lične obrazovanosti i zainteresovanosti, precizno je istorijsko i kulturološko utemelјenje događaja o kojima se pripoveda. Avanture u njegovim stripovima su istorijski i geografski precizno locirane, a fizionomije i objekti su detalјno proučeni i prikazani. Prat je poštovalac literature i kulture bez obzira o kom delu sveta se radi, tako da imamo citate ili oslanjanja na dela autora kao što su Žil Vern, Džozef Konrad, Kipling, Zejn Grej, Fenimor Kuper, Herman Melvil, Džek London, Robert Luis Stivenson, Oktavio Paz, Borhes... Jedan strip je čak u celosti posvećen Antoanu  de Sent­Egziperiju.

*

Prat je majstor osmišlјavanja i razvijanja karaktera. Nјegov pristup pri građenju likova je temelјit i studiozan. Na primer, biografija Korta Maltezea, njegovog glavnog protagoniste kroz mnoge avanture, može se detalјno rekonstruisati kroz razne stripove. Rođen je 1887. godine na Malti, otac mu je bio engleski mornar a majka španska Ciganka. Posle mnogobrojnih avantura širom sveta (Etiopija, Sibir, Venecija, Samarkand, Švajcarska, Karibi... on nestaje negde u Španskom građanskom ratu 1936. godine.

Na sličan, skoro dokumentaran način, date su i neke druge sudbine, pre svega stvarnih ličnosti, kao što su Raspućin, Jezuit Džo i Sent­Egziperi.

Ipak, svi njegovi glavni junaci imaju dve neobične karakteristike. Prva je da se njihove avanture skoro nikada ne završavaju sa potpunim uspehom, kao što je to uobičajeno u avan­ turističkim stripovima. Oni na kraju priče često završavaju u zatvoru ili gube volјenu osobu ili čak ginu, što je skoro zabranjeno u stripovima da bi serijal mogao da ima nastavke. Druga osobina njegovih glavnih junaka je da imaju neobičan, često skeptičan pogled, prema sopstvenom životu i ostvarenjima („Corto”), a u mnogim slučajevima intimno nezadovolјstvo načinom na koji su proživeli ili rešili određene situacije („Pustinjske škorpije”, „Fort Wheeling”). Ovo nezadovolјstvo često prerasta u psihološki stav melanholije ili čak rezignacije, tako neobičan za stripove.

Malo je glavnih junaka u stripskoj baštini koji su toliko filozofski nastrojeni, skeptični ili rezignirani kao kod Prata. Oni su daleko od uobičajenih likova glavnog stripovskog toka, ubeđenih u ispravnost svojih postupaka ili pravde koju brane. Nјegovi junaci retko pobeđuju a još ređe bivaju zadovolјni i ispunjeni. Nјihova sumnja prema vrednostima sopstvenog delovanja i ispravnosti postupaka je filozofska, lјudska, uverlјiva. Zbog toga su ovi junaci mnogo bliži čitaocima koji od stripova traže više od super­heroja što u plastičnim kostimima lete po nebu i brane svet od izmišlјenih neprijatelјa.

*

Mada Prat uglavnom zadržava muške protagoniste kao svoje glavne junake, njegovi ženski likovi, što je retkost u stripovskoj tradiciji, ne samo da su detalјno obrađeni i da im je data veoma važna uloga, izvan uobičajenih uloga nepobedivih heroina ili skromnih pratilјa glavnih junaka.

Pandora je („Balada o slanom moru”) inteligentna, mlada devojka koja u teškoj zadatoj situaciji (među razbojnicima i ucenjivačima), sopstvenim snagama, pre svega razumom i mnogo manje ženskim šarmom, pokušava da zaštiti sebe i pomalo lakomislenog brata. Na tom putu, ona se (izgleda) zalјublјuje u Korta, ali i u nemačkog oficira sa podmornice. Intrigantno je da nije jasno kome je više dala svoje srce, pa čak prikriva i naznake naklonosti, osim u trenutku kada zaplače jer gubi oficira (koji biva strelјan kao neprijatelј u ratu) i kada zadnjim, dugim pogledom samosvesno odlazi od Korta, koji je po njenoj proceni, vođenoj ženskim zdravim razumom, avanturista bez cilјa i budućnosti. Ako je Pandora ipak limitirana svojim vaspitanjem i osećajem odgovornosti u svojim postupcima, neke druge junakinje odlaze „korak dalјe” u svojoj harizmatičnosti.

[Originalno objavljeno 13. februara 2016. u Kulturnom dodatku "Politike",
a intergralni tekst pre toga u magazinu "Kvadarat, broj 31/32]
Objavljeno: 03.04.2016.
Izbor iz štampe      Priredio: Oljača Mladen
  Kultura – Knjiga
  ŽIVIM U SVOJIM CIPELAMA

U ona lepša, skrivena lica Novog Sada, koji često ne prepoznaje izvrsnost, spadaju i lјudi. Žive ovde, rade, slavni su u svetu, a za vrednost njihovog stvaralaštva znaju samo prijatelјi

i uzak krug posvećenika. Jedan od takvih je  strip-crtač i ilustrator Zoran Janjetov (55). Pre dve večeri on je bio gost u Kulturnom centru Novog Sada, u okviru programa “Art Exclusive”, koji je osmislio naš poznati grafičar, dizajner i pedagog Doru Bosiok.

Kako reče moderator Bosiok, mnogi umetnici  odavde, iz senke,  docrtavaju svetsku mapu grafičkog dizajna, crteža, stripa, karikature, ilustracije. Jedan od njih je i Branislav Bane Kerac, koga je u KC NS predstavio prošlog meseca. A sa Zoranom Janjetovim upoznao ga je njegov najbolјi drug Mitar Subotić Suba.

Zvanična biografija kaže da je Subotičanin po rođenju Zoran Janjetov završio srednju školu za dizajn “Bogdan Šuput” i Akademiju umetnosti u Novom Sadu, gde živi i stvara kao slobodan umetnik, strip-crtač i ilustrator. Tokom osamdesetih godina objavlјivao je u omladinskoj periodici i drugim magazinima. Nasledio je čuvenog majstora Mebijusa na strip-serijalima o Džonu Difulu. Najpoznatija strip-serija mu je “Bernard Panasonik” (po sopstvenom scenariju, od 1981. do danas). U prvoj dekadi ovog milenijuma bio je dizajner omota i grafičkih materijala za muzičku kuću “Crammed Discs” iz Brisela. Ilustrovao je brojne magazine i knjige širom sveta (“Larouse”,  “Le Monde”,  “Cine Live”...). Stripovi Zorana Janjetova objavlјuju se na petnaest jezika u preko trideset zemalјa sveta, a čitaju ih milioni.

A onu nezvaničnu, beskrajno duhovitu i iskrenu verziju, čuli smo od Janjetova. Školu nije voleo, jer smatra da se tamo često saseku mišlјenje, sloboda, lični ukus i vizija. Na Akademiju umetnosti nije primlјen “iz cuga”. Nјegov najbolјi drug bio je Mitar Subotić Suba. Rođeni su istog dana,  sa mnogo sličnosti, a kada je Suba otišao, njegovo mesto niko nije zauzeo.

Ovaj pedesetpetogodišnjak se oseća ili kao dete ili kao deda. Živi u svojim cipelama, kako kaže njegov prijatelј, veliki strip-majstor Alehandro Žodorovski.

Voli muziku, da je sluša, a ponekad i izvodi na čudne načine; pevao je nekad u “Heroini”, ali je to epizoda koje se slabo seća. Tu lјubav iskazuje i kao dizajner omota muzičkih albuma. Muzičar nije postao iz prostor razloga: “Kad hoćeš da radiš nešto kako treba, to ne sme biti deo tvog života, već ceo život”.

Putovao je na sve četiri strane sveta, zvali su ga da ostane, ali uvek se vraćao u Novi Sad verujući da će biti bolјe, iako mu je prečesto, naročito danas, grad i tužan i ružan. Veoma mu se dopalo u Južnoj Koreji, jer je sve uređeno, napredno, organizovano, a lјudi su vedri. Najlepša iskustva u saradnji imao je sa Nemcima, a fasciniran je Japanom, u kome nije bio, iako njegovi stripovi itekako jesu.

Ponosan je na mnoge talentovane, mlade lјude koji ovde žive i rade, a nemaju podršku. Među njima je i Janjetov-mlađi, koji mu radi boje za stripove (dok ne “zapali” negde). Zvali su ga da dizajnira “Egzit”, sa radošću je to prihvatio i uradio, a onda su mu rekli da su našli nekog drugog. I još su, kaže Janjetov, potpuno upropastili Suba stejdž, što ne može da im oprosti.

Prezire duduke koji ne znaju da rade, ali znaju da se izražavaju (hvale svoje ne/delo). A najviše ne voli družinu “na, na, na”-naciste, narodnjake i navijače. Iskustvo mu govori da su lјudi koji čitaju stripove svuda isti, i svuda su dobri. A oni koji crtaju, spadaju u lјude-hrčke: pune su im kuće papirčina, i njegova je, iako nema sva sopstvena izdanja. Od kolega, voli radove Emila Bravoa i Kristofa Blama. U strip-umetnosti danas vlada osrednjost, kao da većina crta stripove za idiote, smatra Zoran Janjetov.

Posetioci ove izuzetne promocije mogli su da se slikaju kao junaci stripa Zorana Janjetova. Sledećeg meseca gost će biti Dejan Nenadov, a  Doru Bosiok i Zoran Janjetov javno su se obavezali da će prvom zgodom uhvatiti i u KC NS dovesti Gradimira Smuđu. Jedva čekamo!

Radmila Lotina

Umetnik ne sme da pati
- Najviše volim da radim za sebe, to je ludo i opušteno, prosto sednem i “džeziram” - objašnjava Zoran Janjetov. -Uzmem komad papira, olovku i krenem, bez posebnih očekivanja, crtam i srećan sam. Samo lјubav porodice i mačke mogu da uporedim sa tim osećanjem. Na primer, jako volim da crtam naslovnice za nenapisane knjige i to je ta moja mala kućna “pornografija” - nema nikakvu svrhu, osim da mene zadovolјi.
Kad stvaraš iz radosti, to uvek ispadne dobro. Umetnik ne sme da pati dok stvara, jer će mu i delo odisati patnjom, zaklјučio je Janjetov.

[Objavljeno, Dnevnik, Novi Sad, mart 2016]
Objavljeno: 02.04.2016.
Strip: Cane (233)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 02.04.2016.
Godišnja izložba radionice stripa i...     Press: USUS
  ...ilustracije koncept arta
  „Đorđe Lobačev" sa prijateljima.

Škola stripa „Đorđe Lobačev” postoji od 1992. godine, a njeno pokretanje je između ostalog, posledica toga što su domaći strip autori, iako su mnogi od njih dostizali vrhunske svetske domete u stripskoj umetnosti, po pravilu bili samouki. Oni koji su bili prinuđeni da lutaju, da zaobilaznim putevima stižu do cilja, shvatili su da im je dužnost da mladim talentima taj put koliko je god moguće skrate. U toj plemenitoj nameri prednjačio je i najveći deo svoje profesionalne karijere tome posvetio, Vladimir Vesović, čija misija još uvek traje.

Kada je 1997. godine pionir i doajen srpskog stripa Đorđe Lobačev, posetio školu koja nosi njegovo ime, neizmerno se radovao što je zatekao ono o čemu je on kao mlad sigurno maštao - mlade ljude koji dele ljubav prema stripu i njihovog profesora, sa brojnim iskusnim kolegama koji ih samouvereno i nesebično usmeravaju, deleći svoje znanje i iskustvo. Tada je svoju nagradu za životno delo, koju je dobio neku godinu ranije, poklonio školi stripa i od tada, njemu u čast, škola nosi njegovo ime.

Vremenom je škola iznedrila brojne, danas afirmisane, vrhunske autore stripa i postala snažno vezivno tkivo srpske strip scene, tačka iz koje mnogi kreću, ali u koju se i stalno vraćaju. Iz nje su sem autora, potekle i brojne ideje i incijative, poput Udruženja stripskih umetnika Srbije, Salona stripa, Međuanrodne izložbe hrvatskog, makedonskog i grčkog stripa, kao i nebrojeni izlagački i izdavački poduhvati. Polaznici škole su dobitnici nekoliko nagrada na Dečjem oktobarskom salonu u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Izlagali su u Leskovcu, Novom Sadu, Kovinu, Staroj Pazovi i Nišu.

Radionica stripa, ilustracije i koncep arta okuplja, ne samo autore stasale u školi, već i sve one koji su raznim spletovima okolnosti, ušli u svet stripa. Stvaranje stripa je uvek bio i ostaće, usamljenički posao, gde je čovek upućen samo na svoje sposobnosti, svoj talenat, znanje i maštu. Zato je i zrelim stvaraocima, jednako kao i mladim početnicima, potrebno da sa sebi sličnima tu svoju strast podele, razmene iskustva, pokažu i vide radove u nastajanju, jer u stripu nema šta drugo da se radi, sem da se crta. Ta jednostavna rečenica, krije nešto veoma kompleksno, a to je široko i sveobuhvatno znanje. Da bi se napravio strip ne treba ni mnogo ljudi, ni novca. Dovoljan je jedan i samo jedan čovek, nešto papira, olovka, tuš, boje, četkice i pera, jer strip pruža njegovom stvaraocu toliku slobodu i moć, zahteva veliko znanje, snagu, odlučnost, istrajnost i odgovornost.

Zato je naziv izložbe Godišnja izložba škole i radionice stripa, ilustracije i koncept arta “Đorđe Lobačev” i prijatelja. Kao i prethodne godine, među prijateljima je još jedna mala i po svom trajanju, mnogo mlađa skupina talentovanih stvaralaca stripa, nepretencioznog i možda neozbiljnog naziva, ali samo zbog skromnosti i duhovitosti tih ljudi, a ne i njhove neozbiljnosti u onome što rade - Bagra koja crta nedeljom u Feliksu ili kraće “BaGrArt”.

Saša Arsenić
Objavljeno: 01.04.2016.
Veseli četvrtak News      Press: Veseli četvrtak

Dilan Dog #106:
Legija kostura
Scenario/crtež:
Angelo Stano

Mister No #58:

Ujed Pirane
Scenario: Luigi Mignacco
Crtež: Oliviero Gramaccioni

270 dinara


Izdavač je Beoštampa-Grafart
iz Beograda, edicija Veseli četvrtak.
Sva pitanja i sugestije na:
redakcija@veselicetvrtak.com
Objavljeno: 01.04.2016.
Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo vas da se obratite autorima priloga.
U slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.