STRIP VESTI
Broj:
185
13.09.2002. Godina IV

prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

  1. KOMIKAZE #3 - Ivana Armanini
  2. KOMIKAZE ? - Ivana Armanini
  3. MLADA PRINCEZA S MRŽNJOM U SRCU - Ilija Bakić
  4. PARISKI SPLEEN (37) - Franc
  5. JUŽNJAČKA UTEHA No 77. - Marko Stojanović
  6. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (137) - Darko Macan
  7. MOJ POGLED (24) - zmcomics
  8. ŠTAMPA - štampa
  9. POZIVI NA SARADNJU - mail
  10. PISMA ČITALACA - mail
  11. LINKOVI - Strip Vesti
  12. DATUMI - Strip Vesti

Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis će uvek ići i email adresa putem koje možete kontaktirati autora), u slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.

Sajt na kom ćete uvek moći da pročitate stare brojeve STRIP VESTI i još neke druge sadržaje vezane za strip je na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu



UVODNIK...


Jel' kasni broj? Ne? Divno, ličilo mi je da će kasniti, no sve je dobro i idemo...:)
Nemojte reći da nisam upozoravao na moguća kašnjenja ovih dana. Opet ću se pravdati na umor i preskočiti ostale uvodničke detalje, te vam prepustiti na čitanje ostatak SVesti...:)

S poštovanjem,

Zlatko Milenković

sadržaj

1.

KOMIKAZE #3

Ivana Armanini



comic attack!

KONACNO:

LANSIRANJE NOVIH KOMIKAZA

BROJ 3.
OD 11.9. NA VASIM INTERNET KIOSCIMA!
DOWNLOAD-AJTE NA ADRESI:
www.jedinstvo.hr/komikaze

U OVOM BROJU SUDJELUJU:
L. SUNNESON, C. PARENTELA, J. FRAS
E. JURCAN & G. CVEK, I. MITREVSKI, D. JANKOVIC,
N. MILIKIC, I. HOFBAUER, M. ZUPA
I. GASPARIC,D. STEINFL, I. ARMANINI

UZ OSTALE/STALNO PRISUTNE/ AUTORE PROSLIH BROJEVA:
A. ZOGRAF, V. REBAC, I. KUHARIC,
E. JURCAN, V. BARIC, N. ROJNIC, MANCE
i. JUKIC, R. TOLICI, DR. F. TUDJMAN,
SKAMFAK, I. KOSUTIC, JAM


sadržaj

2.

KOMIKAZE ?

Ivana Armanini



Buduci da je bilo raznih reakcija na odluku lansiranja 3. komikaza 11.9., saljem tekstualno objasnjenje tog cina u svrhu rasciscavanja nesporazuma....

KOMIKAZE?

Komikaze su banda zlikovaca koja uznemiruje javnost svojim nastupima, provocirajući svakim svojim pojavljivanjem. Ona dovodi u pitanje svijetove građene na lažnim uvjerenjima, ljuljajući temeljima takozvanih smislenih, sređenih i ljepuškastih konstrukcija I razotkrivajući ih u njihovoj nemoći. Akcije “Komikaza” su dio plana razaranja kapitalističkih centara moći i autoriteta koji manipuliraju ljudima. Naša načela građena su po uzoru na stare indijanske legende a one kažu; ”Jedna pustopoljina suhe zemlje vrednija je od gomilanja novca i laži i na njoj raste duboko osjećanje sebe u slobodi!”. Ovaj vid suptilne anarhije usmjeren je na preispitivanje načina gledanja. Želja nam je iskopati staklene oči navike i vlastitim primjerom pokazati kako svatko sasvim dobro vidi i vlastitim očima. Budući da su nam ciljevi brutalni i bizarni, usmjerili smo oštrice svojih noževa na polje slobodnog umjetničkog izraza kako bi spriječili nevine ljudske žrtve.

Smatramo da strip nije jeftina ulična prostitutka plaćena da zabavlja dječake u pubertetu. Želja nam je povratiti dostojanstvo i poštovanje medija u stogodišnjoj povijesti njegovog postojanja kao verbovizualne tvorevine. On, kao takav, svakako ima što za reći, ravnopravno drugim umjetničkim formama. Naše akcije su raznovrsne. Sam čin izložbe nije presudan za medij u kom je reprodukcija jednakopravna originalu. Fotografija, dobra fotokopija, digitalni zapis i štampa, danas govore jednakom snagom originala. Statičan kolekcionarski um izmislio je religiju Muzeja umjetnosti, a jumbo-plakat na auto-putu danas je preuzeo ulogu nosioca bitnih poruka. Poanta priče je da je svatko nosioc bitne poruke ako slijedi svoje unutrašnje oko. Time želim reći da je naglasak na procesu gledanja, a ne na izloženim predmetima. Strip se, možda čini zapostavljen ali on se samo skriva dok ne sazrije vrijeme za njega. Čeka da kompjuteri i tisak još malo razviju svoje mogučnosti: kvalitetu multioriginala, brzinu prijenosa slikopisne informacije, čistoću ispisa, a na kraju krajeva i da se sruše cijene svih tehničkih pomagala, što je neminovno. Moja vizija budućnosti je neprestano cirkuliranje stripova na netu koji će se, po potrebi, printati i lijepiti po unutrašnjim i vanjskim zidovima. Može i po šumi. To će biti prave tvornice kulture, stara ideja u novom ruhu. Pitanje je trenutka kada će se upaliti lampica, da je razliti tuš po papiru čin slobode skrojen po nekim drugačijim parametrima. Strip ne guta novce kao film, pristupačan je i otvoren za kreativna istraživanja, a osim toga prioritete ne postavlja u materijalima, dimenzijama, tehnici, prostoru, ljudstvu ili vremenu izvedbe, već je orijentiran isključivo na unutrašnje viđenje. To je nešto ekonomično, ekološko i funkcionalno.

Svaka bi ga domačica poželjela imati za po doma.


sadržaj

3.

MLADA PRINCEZA S MRŽNJOM U SRCU

Ilija Bakić


STRIP

MLADA PRINCEZA S MRŽNJOM U SRCU

"Stripoteka" br. 971; Marketprint, Novi Sad 2002.

Za rashlađivanje vrelih julskih dana revija svetskih stripova donosi treću epizodu fantazijskog serijala "Tugovanka za izgubljenim pustarima" Defoudža i Rosinskog u kojoj nastavljamo da pratimo avanture mlade Sioban. Elem, pošto je pobedila, uz pomoć mrtve vojske pokojnog oca, mračne sile, te zasela na presto, mlađana princeza inkognito krstari svojim posedom, u pratnji ratnika Simusa, i nalazi gostoprimstvo u siromašnoj kuli poslednjeg iz klana Klanah koji nije u pravo vreme bio na pravoj (pobedničkoj) strani. No, kako je momak Kajl sasvim pristao, zgodan i plemenit, plavokosa Sioban oseća sve veću naklonost prema njemu; isto se dešava i sa Kajlom na žalost verne mu (mlade i crnokose) sluškinje Meri. I dok se romansa rasplamsava, u mračnoj pećini Skarfe, posetioci pronalaze grobnicu Brige i od ipak ne sasvim mrtve čarobnice uzimaju bočicu sa opakim ljubavnim napitkom sposobnim da zaludi onoga ko ga popije. Princ Žerfo će za taj pakleni dar dati levu ruku ali je njegova majka, gospa Žerfo, po kojoj se i zove ova epizoda, namerila da kapima natopljenim mržnjom opčini Sioban i uda je za svog sina. Prilika će se pružiti na velikom turniru na kome pobeđuje Kajl Klanah i tako uspeva da povrati čast i povlastice svog klana. Vidno zaljubljena princeza povlači se u svoje odaje gde je posećuje zla Žerfo, sipa u pehar kapi i potčinjava je svojoj volji. Ujutru, pred zapanjenom dvorkinjom i Simusom, princeza objavljuje da će se udati za princa Žefroa. Na primedbu da u tom čoveku leži zlo ona odgovara da "zlo počiva u srcu ljubavi"...

Pošto su u prva dva albuma iskušali standardnu postavku borbe Dobra i Zla koju možemo nazvati "ispravljanje starih nepravdi", autori serijala, sudeći barem po ovoj epizodi, kreću u novi krug večitog sukoba: ovog puta je na redu boj za povraćaj drage, njeno otimanje iz kandži mračne magije. Podela uloga je jasna: zavedena princeza, kvarni ženik i časni dragan; ostaje samo da se vidi kako će se čitava stvar zapetljati a potom rasplesti ka (zadovoljavajućem) kraju. Jedina stvarna nepoznata je lik malenog Siobaninog brata po majci rođenog u prinudnom braku sa mračnim čarobnjakom lordom Belkmorom i u kome je, stoga, mešavina dobre i loše krvi, što otvara dilemu: koja će pretegnuti? Kako god bilo, znatiželjni čitaoci imaće priliku da provere svoje sumnje u nekom od sledećih brojeva "Stripoteke".

Preostale stranice ovog broja ispunjava kratka epizoda o proslavljenoj stjuardesi "Nataši", imena "San i java", u kojoj njen drug Valter sanja erotski san o Nataši, kao dražesno golišavoj amazonki na pustom ostrvu, koja ga pronalazi na plaži i ostaje zapanjena njegovim muškim atributima. Nažalost, u odsudnom trenutku, prava i obučena Nataša budi pravog i obučenog Valtera i poziva ga da podele putnicima osveženje. Momak ostaje omamljen pustim snovima i žestokim željama. Za finale "teke" zaduženi su, po dobrom običaju "Redov Bili" u novom sledovanju dnevnih kaiševa, motoristi iz "Džoe bar tima" koji ovog puta vežbaju kočenje u bašti prgavog komšije i legendarni Hogar savršeno ubeđen da niko na svečanom skupu - pijanci neće imati ništa protiv onoga što predlaže jer je njegov ključni, sasvim demokratski argument - ogromni, isukani mač.


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 28. jula 2002.godine.


sadržaj

4.

PARISKI SPLEEN (37)

Franc
bvlazic@EUnet.yu


OD FOLIRANJA DO ISTINSKE KREACIJE: SLUCAJ MR. STOCCE.

Naslov: Graficka zavera 6; Les jours étrangers,
Scenario i crtež: mr. stocca.
Izdavac: Samizdat B92.


Od kako je zapoceta svojevrsna institucionalizacija undergrounda (pojava koja se, devedesetih, u Srbiji, kretala sa margina odumiranja publikacija posvecenih mainstreamu, preko bezbroj fanzina, sve do odabranih magazina u celini posvecenih alternativnom stripu), preko nekoliko probranih, jasno profilisanih stripovnih ostvarenja u dva izbora/antologija Zorana Penevskog (»graficka zavera 4, 5«), postalo je moguce jasnije odrediti nekoliko osnovnih odlika ovog estetskog obrasca te, prirodno, istaci odredene poeticke konstante alternativnog stripovnog stvaralašta.

U celini gledano, ovde nece biti rec ni o kakvoj kriticko-periodizacijskoj novini, niti pak isticanje ili odredivanje fenomena koji, do sada, ne bi bili otkriveni, zabeleženi, promišljeni. Recimo da je ovde tek rec o varijaciji na istu temu uz ovlašno, kratko doticanje pitanja o iskrenosti.

U središtu (s)tripovne kreativnosti nalazi se misao o putu i misao o kretanju. Ali, dok se put i kretanje, u mainstreamu, odreduju prema spoljašnjim faktorima, prema spoljašnjim izazovima, dok je, u mainstreamu, naglasak stavljen na klasicnu naraciju, pustolovinu stvaranu na paradigmaticnoj osnovici pustolovnih romana devetnaestog stoleca (kao tradicijskog nasleda stripa tridesetih), dok je, u klasicnom stripu, kretanje ostvareno i kretanjem kroz spoljašnji svet, dotle je alternativni strip strip okrenut ka unutrašnjem. To je manje ekstrospektivni, a više introspektivni strip. I, dok se može reci, za sve velike crtace i scenariste mainstreama, da su u svoje naracije unosili elemente vlastite životne i biografske i oniricne stvarnosti, dok se može tvrditi da su deo sebe projektovali u svoje stripove, dotle se, povodom alternative, može ustvrditi kako, osim introspekcije, osim introspektivnih polazišta i ishodišta, drugoga, skoro, i nema. Rec je, dakle, o stripu kretanja unutar sebe, od sebe i ka sebi, u cijem središtu se, neretko, pomaljaju i stvarni egzistencijalni ili metafizicki problemi.

Poput mainstreama, i alternativa je podložna normativistickoj konvenciji. U celini gledano, vecina radova kolekcije »Graficke zavere« porinuta je u svet snova, snitve i snovidovne jave. Svaki od postojecih stvaralaca ovog vida likovne kreacije crpe slike iz vlastite nutrine. Oglolelost je, zato, jedno od središnjih momenata alternative: alternativa jest, u srži, poetizovanje sebe. I zato nije sasvim jasno otkuda to, ta potreba, da se svagde, i u svemu, i kod svakog autora, unose elementi skarednog i odurno grotesknog, jer svako, nužno, ne nosi niti može niti mu, naposletku, uspeva da izrazi ono, što, iskonski, možda ne nosi u sebi.

Moje polazište jeste da u srcu alternativne groteske stoji rad na izražavanju sebe, vlastitog bica, vlastitog sveta i razumevanja i poetizacije toga sveta. Morbidno, ogavno, neobicno, odurno i citav (odavno vec normativizovani) arsenal likovnog izražavanja estetike ružnog, kao estetike iskazivanja bolesnog, otpalog i gnjilog, kao poovsko-bodlerovsko-disovska slamka spasa kroz ocrtavanje bizarnog i do kosti bolnog, samo je jedno od sredstava postizanja oslikavanja vlastitog snovidovnog sveta. Medutim, šta, ukoliko je to samo marginalna crta crtacevog sveta? Šta, ukoliko, kod nekog crtaca, ima više foliranja, a manje istinskog sebe, šta, ukoliko je rec o pukom etabliranom formalnom obrascu koga crtac istice, a manje njegov vlastiti jad i bol i ludost otelovljeni kroz hipnisticke oniricke košmarne fantazmagorije? Htedoh, zapravo, reci, kako cudesni leteci i plivajuci objekti (falusi, glave, mozgovi) stoje, kod mr.stocce, u paradoksalnoj opreci sa forsiranom crtom sveta bolesti. Sa druge strane, opet, crtaci alernative pružaju, kopajuci po vlastitoj nutrini (služe li tome svi tamni nanosi tušem i kjaro-skuri?) – ili forsirajuci, iživljavajuci stvari koje u sebi možda i ne nose (paradoks za paradoksem), i nemali doprinos upoznavanju sveta Srbije devedesetih, onako kako je, u osamnaestom stolecu, de Sad, svojim jezicki savršeno izraženim svetom tela i nasilja, tela kao sredstvom iskazivanja i zadavanja (i primanja) nasilja, oslikavao staleško i politicko ustrojstvo Starog poretka, odnosno kraljevine. Svet opresije i pogibelji, svet beskrajnih zavodljivih ili ogavnih puteva ka slasti i sladostrasti, može, tako, unakrsnim citanjem, postati i svet nutrine, svet unutrašnji kao projekcije i slika sveta spoljašnosti. Ovakva groteskna interpretacija tela i telesnih mena (Penevski slikanje mena istice kao jedno od središnjih formalnih postupaka mr.stocce), postaje, tako, i groteskno stvarna, groteskno stvarnosna interpretacija tela društva; ovde se, iznova, sustižu misli o putu i kretanju, od sebe ka sebi ali i od sebe ka svetu, odnosno od sveta (spoljašnje realnosti) natrag sebi, unutar sebe i vlastitoj stvarnosti. U ovako postavljenom i shvacenom obrascu upotrebe estetike ružnog, eskapizam, vazdašnja potreba za begom, najpre ce biti beg od toga, od te, i takve stvarnosti: stvarnosti tela uniženih u realnosti. Uniženih u realnosti Srbije devedesetih.

Duša, ono cisto, najcistije u nama, uzvinuta na krilima cežnje, leti; ono iskreno, toplo, prisno; ono najiskrenije i najcistije u grafizmu mr.stocce: poezija, misao, krilati mozak koji beži putanjom table da se što dublje zasece i ugnezdi u našoj svesti o putu, o kretanju, o lutanju i katarzi.


sadržaj

5.

JUŽNJAČKA UTEHA No 77.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu


HELLO NASTY

U prosloj kolumni, osuo sam paljbu po par publikacija koje se rukovode meni krajnje nesimpaticnim principima. Priznajem, bio sam neugodan, drzak, ponegde cak i zloban. Nisam oklevao da opalim po koji samar i da drzim lekcije nepozvan. Jel se ja to sada izvinjavam, govorim da zalim zbog toga? Ne, bas naprotiv, hocu s vama da podelim koliko sam uzivao u tome.

Lepo je biti gnevan, slatko je biti otrovan.

Svojevremeno sam pisao za Bager, i to bogami prilicno redovno. Dva su bila razloga za to. Prvi je taj sto mi se iz meseca u mesec pruzala mi prilika da radim sa ljudima sa kojima inace nisam dolazio u priliku da radim, a drugi to sto sam mogao da lajem po kome sam hteo i dok god sam to cinio na duhovit nacin ne samo da nisam dobijao po nosu vec sam dobijao tapsanje po ramenu i povece dinarske iznose. Prvi razlog mi je naravno bio vazniji, narocito na duge staze, ali mi je iskreno drugi cesto puta bio sladji. Svi imamo svoje razloge da budemo besni na druge, svi mi imamo povoda da budemo besni na sebe. Svako putujuci kroz svoj i tudje zivote pokupi svoj bagaz frustracija i iritacija, a njega nije lako vuci unaokolo. Olaksate zato sebi put, natovarite drugom nesto od toga na grbacu.

Lako je biti gnevan, otrovan jos lakse.

Imate problema. Gadnih problema, gomile njih. Ali cekaj, zasto bi pokusali da nesto stvarno promenite u svom zivotu, da za gusu zgrabite svoje demone? Mnogo je lakse negovati svoje frustracije, paziti ih i maziti dok se lepo ne ugoje, dok ne prolaju same od gneva. A gnev, to vec znaju i ptice na grani, lepo legne u pisanju, daje mu preko potreban zivot (jer je to ipak jedna nepatvorena, iskrena emocija koja se da izvuci iz sebe bez vecih napora za razliku od nekih drugih emocija), dok ga vecina citalaca sasvim lako moze zameniti za stav (u nedostatku bilo cega konkretnijeg za sta bi se uhvatili). Ovako opletete, ako ste raspolozeni garnirate kritiku (ili sta vec pisete) sa par argumenata (tek da neko ne kaze da ih nema) i citata pametnijih od sebe (a pogodnih citata unaokolo vala ima gomila, za sve prilike), ako niste raspolozeni da gubite vreme grunete na osnovu svog imena i autoriteta (za ovu varijantu ih je uvek dobro imati) pa nek se cesa koga svrbi…

Koja je Vasa isprika sto ste gnevni? Sta Vas toliko svrbi da cesate druge?

I sta cete kad svrab jednog dana prestane, kad vam nekada ponestane gneva (niko me ne moze ubediti, kao pedagoga (dovoljna akreditacija za strucno misljenje?) da je, na primer, sve u redu s covekom koji nije imao sta da pise jedne nedelje jer nije bio dovoljno besan na drugog coveka, jer ga je bes izdao kad mu je bio najpotrebniji)? Ako "radite" na gnev, ako je on jedino sto vas pokrece i ako je to jedino sto mozete da pruzite, sta cete kad presusi?

Zbilja, koja je Vasa isprika sto ste prazni?


sadržaj

6.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (137)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr


SUPERHEROJI - JEDNA ZA ZLATKA

Trenutačno sam više ili manje umiješan u dva superherojska stripa. Jedan od njih je "pravi", naručen od kuće koja se takvim stripovima bavi, a drugi je Mister Mačak (prvi album, ako se smijem reklamirati, odnedavno u prodaji), za Boba. S onim prvim imam znatnih problema jer mi je potreban napor da bih u svojoj glavi pomirio dva izdavačka zahtjeva: da strip bude o superheroju te da se zbiva u "stvarnom" svijetu. S Mister Mačkom, stripom za djecu bez pretenzija da bude stvarniji od prispodobe, nemam nikakvih problema.

Diskusija oko odrastanja superheroja vodi se bar negdje od Dark Knighta i Watchmena, krećući se u krugu da bi trenutačno stajala na novopronađenom retro-optimizmu Mooreove ABC momčadi. Superheroji su prošli dekadu mraka, zaključili da su u srazu sa stvarnošću nemoćni i da će radije ostati strip za djecu.

"Super!", kažem ja. Ali ja zapravo ne bih smio puno pričati o superherojima. Počeo sam ih čitati prilično kasno - Supermana sam upoznao nakon Superhika - i nikad se nisam zapalio za njih na isti način kao toliki drugi. Volio sam Spidermana, ali mi je puno interesantniji bio kad se kao Peter Parker motao oko Gwen Stacy nego kad se sa Škorpionom (ili Gušterom ili Doktorom Hobotnicom ili Strvinarom ili ...) tukao po krovovima. Strašno mi se svidjela dvodijelna epizoda Batmana u Eksu, ali više zbog herojske smrti Huga Strangea, nego zbog betmobila, plašta i betaranga. U nadjunacima su me, čini se, privlačile natruhe odraslosti skrivene u fantaziji, obris nekog većeg života kojeg sam samo slutio.

Zlatko kaže isto: da su mu se kao dječaku superheroji činili kao stripovi za odrasle. Moram se s njime složiti, ali moram i dodati da se odraslima superheroji i ne mogu, sa svojim pojednostavljenim sukobima i jasnim raspletima, činiti drukčijim nego stripovima za djecu. Istina je vjerojatno po sredini: superheroji su, ovakvi kakve znamo, štivo za zbrčkano, bijesno i nesretno žiteljstvo puberteta.

Što je vjerojatno razlog zašto imam problema sa svojim "pravim" superherojskim stripom - pubertet nije djetinjstvo da bi se u njega želio vratiti itko tko je jednom uspio pobjeći - te zašto me Mister Mačak, u svom nepatvorenom svemoćnom dječaštvu, neizmjerno veseli.


sadržaj

7.

MOJ POGLED (24)

zmcomics


DOSIJE: SVAĐA

Svađa koja je otpočlela u SVestima pre par brojeva, a sada se rasplamsava, rotirajućim svetlom opominje da mi je kao uredniku vreme da pokušam gasiti požar, te da bih morao kolumnu iskoristiti za to. Takođe vrišti od potrebe da se ocene (kritikuju!!!) i stavovi Gorana Jovetića čiji tekst, kao izbor iz štampe, prenosimo iz Vjesnika u ovom broju a koji ima kataklizmično viđenje budućnosti stripa. O kataklizmičnim paranojama drugi put, sada je vreme za realnost.

Pokušaću malo da smirim strasti. Da kažem kako se previše buke diglo oko jedne izjave i samom bukom napravila svađa koje nije uopšte moralo biti. Nazvati nekog kretenom može imati težinu kad se imenuje osoba, i kada se to kaže sa namerom da se ista osoba uvredi. Nisam Darkov komentar shvatio kao nameru da se neko uvredi ili ponizi jer niko nije imenovan, već je izjava pre upućena stavu koji je zastupan (da se kratke priče pišu lakše). Znajući da se sa mojom kritikom kratke forme Darko nije slagao pomislio sam prvog momenta da je reč o mojoj izjavi. Malo me je uhvatila panika da sam to napisao jer i sam sam pobornik teorije da je teško raditi kvalitetne kratke storije i da ih baš stoga ima malo koje mi se sviđaju, Verujem, mada možda i grešim, da, kao scenarista sa stažom, i sam Marko tako misli i da ga je, kao što je Macan i rekao, ponela diskusija i napisao tako nešto. Lako se to i meni moglo dogoditi da napišem. Posle bih u tišini otrpeo kritiku jer sam odgovoran za ono što sam napisao, ili bih eventualno branio svoj stav. Nikako ne bih onog koji me je kritikovao doživeo kao neprijatelja.

Pomislivši da je kritika upućena meni pola sata sam preturao po arhivi SVesti da to i proverim. Ako sam ja pola sata isčitavao kolumne kako bih proverio da li je to moja izjava, onda vam je verovatno jasno koliko je prosečnom čitaocu trebalo da utvrdi da je to napisa Marko. A verujte, ne čitaju svi baš sve kolumne i nemaju svi vremena da se vraćaju i proveravaju čija je to izjava. Zatim se podigla frka, koju je izazvalo Borisovo pismo, bez sumnje dobronamerno, što je rezultiralo time da su se ljudi pitali zašto se Darko i ja svađamo?! Verovatno da je to bio jedan od važnih podsticaja što je Marku napisana kolumna te tako pokuša da se objasni gde su počele da skaču varnice i da se svađa stavi na pravi kolosek, koliko uopšte svađa može biti na pravom koloseku.

Poznato je da Macan, još od samog početka svog rada na stripu, važi kao oštar i strog kritičar. Neki ga zbog toga poštuju neki ga zbog toga nevole. Poštujući njegovo mišljenje sam bolno otrpeo njegove kritike na moje radove pre godinu-dve. Jesam li trebao zbog toga da se uvredim, sa njim posvađam i srušim sve mostove? Ne, pažljivo sam uporedio svoje nezadovoljstvo sopstvenim radom i i njegovu kritiku i tako je učinio manje oštrom, a onda sam uvažavajući njegovu kritiku nastavio da radim nove stvari i ustanovio da su njegovi saveti i kritika bili od velike koristi i samim tim dobronamerni. Naravno, uvek treba naći meru i oceniti šta je kod drugog lična ili čisto subjektivna kritika, jer to nemora biti prihvaćeno.

Tako je trebala i Markova mladost da se izbori sa ovom Macanovom kritikom. Da sačeka, u tišini, da odleži kritika, da vidi da li je bila argumentovana ili ne a posle se kroz kolumnu može potvrditi svoj stav ili se malo posuti pepelom i priznati greška. U svakom slučaju najveća greška je kritiku doživeti kao ličnu stvar kao razlog za postavljanje bodljikave žice na liniji razdvajanja.

Uostalom, tekst od kog je sve počelo je posvećen stripu Zorana Stojiljkovića Kize, koji je svojim kvalitetom zaslužio da se o njemu piše, i besmisleno je misliti kako je takav tekst bio poligon da se Marko nešto napada. Pre je bilo želje da se istakne težina pisanja kratkih stripova i time dodatno naglasi vrednost Kizinog stripa.

Vreme, i samo vreme, može pokazati da li je neka kritika, neka reč, neka izajava... ispravna. I sam Marko me je svojevremeno kritikovao pa mi na kraj pameti nije bilo da se posvađam sa njim. Pustio sam da vreme uradi svoje i nisam se pokajao. Kao što se i ranije u životu nisam kajao kad sam ostavljao da vreme reši, možda je bolje reći rasčisti, takve situacije. Za svađu uvek ima vremena.

Ovo je svojevrsno deljenje saveta kao pokušaj da se svađe prevaziđu. Ovo je kao neka kritika reakcije na kritiku. Nemojmo biti osetljivi i traziti dlacice (kukice i kvačice) u tuđim tekstovima kako bi se osetili povređenim. Marko, kad si u prošlom broju dobio tebi lično posvećenu kritiku, jesi li pokušao da vidiš koliko je tu bilo i pohvala?!!!


sadržaj

8.

ŠTAMPA

štampa


Dušan Banjanin se opet pobrinuo za sadržaj ove rubrike....

PROPAST STRIPA KAO DANAK TEHNOLOŠKOM RAZVOJU

Naraštaji koji su odrastali uz strip sada su već osobe u poodmaklim godinama i jasno je da su prerasli takav oblik zabave / Danas svaki mališan umjesto stripa ili kakve jednostavnije knjige za svoj treći rođendan dobiva neku od igraćih konzola ili pravi pravcati kompjuter, te ih strip uopće ne zanima


Činjenica je da su filmske ekranizacije popularnih stripova uzele maha još pred kraj 80-ih godina prošloga stoljeća, kada je Tim Burton snimio prva dva filma prema popularnom stripu Batman. Prije toga prenošenje stripa (devete umjetnosti) na film javljalo se samo sporadično, a jedna od konstanata tih ostvarenja je bila i slaba zarada, ipak možda jedina iznimka bio je »Superman« s prva tri nastavka i Flash Gordon iz 70-ih godina – u principu najviše poznat po naslovnoj glazbenoj temi koju su za potreba napravili članovi tada megapopularne skupine Queen. Jedan od svakako najvećih promašaja u toj ranoj fazi ufilmljavanja stripa, bio je pokušaj s legendarnim Spidermanom crtača Stana Leeja – prvo se pojavila traljava televizijska serija, a potom se nad Spidermana nadvilo prokletstvo. Dvadesetak se godina scenarij za dugometražni film o tome strip junaku povlačio po ladicama hollywoodskih studija jer ga nitko nije želio realizirati. Sve dok se nije pojavio Sam Raimi – star ljubimac publike koja je naklonjena stripu – i ove smo godine s njegovim filmskim viđenjem »Čovjeka pauka« dobili film koji se diči s najboljom početnom zaradom u povijesti čitave kinematografije.

Čitava priča oko novog života stripa u okviru filma puna je paradoksa. Naime, dok Spiderman još zarađuje goleme svote novca po svjetskim kino-dvoranama (konačna će se zarada tek u grubo moći izračunati kad završi DVD i video distribucija, koja još nije niti otpočela), strip o tom junaku, ali i strip općenito svake godine polako, ali sigurno gubi svoju publiku. Prebacivanje stripa na film, shvatili su to šefovi hollywoodskih studija, jedna je od najizdašnijih zlatnih koka otkrivenih u posljednje vrijeme. Naime, američki strip izdavači, koji su se suočili s vrlo slabim poslovanjem, stavili su svoje super junake koji su godinama zabavljali naraštaje čitatelja na bubanj. Nastala je prava jagma za otkupljivanjem autorskih prava na te likove kako bi se po njima mogli snimiti filmovi. Čini se da se otkrivanje stripa u službi filma izvrsno poklopilo s dvije vrlo važne činjenice. Prva je da su se tijekom 90-ih godina specijalni efekti razvili do savršenstva, dakle više nije apsolutno nikakav problem uvjerljivo na filmskoj vrpci prikazati sve nevjerojatne sposobnosti tih donedavno isključivo crtanih superjunaka. Druga bitna stvar je činjenica da su vodeći scenaristi pomalo izgubili inspiraciju, pa adaptacija stripa, uz postojeću tehničku infrastrukturu jamči nužnu svježinu koja će zadovoljiti najširi sloj publike. Jednostavni patent odlično funkcionira. Sljedeća dva nastavka Spidermanovih pustolovina već su odobrena, ubrzo nas očekuje i nova ekranizacija Batmana, koju bi trebao režirati daroviti Darren Aronofsky (»Rekvijem za snove«). Prije nekoliko tjedana najavljeno je također da će Wolfgang Petersen (»Oluja svih oluja«) prihvatiti režije filma »Batman protiv Supermana« čija bi realizacija trebala započeti 2004. godine. U međuvremenu, ekranizacija »Daredevila« (strip junaka koji je našoj publici ipak manje poznat), s velikom zvijezdom Benom Affleckom u glavnoj ulozi već je u završnici. Uz to i Ang Lee, koji je publiku osvojio svojim posljednjim uratkom »Tigar i zmaj«, radi na filmskoj obradi Hulka. Sve u svemu, jasno je da će barem u sljedećih nekoliko godina filmskim platnima diljem svijeta dominirati upravo strip junaci.

I dok filmaši beskrupulozno kupuju stripovske ideje, stare u nekim slučajevima i pola stoljeća, pitanje je može li strip u takvom sustavu preživjeti. Brojke koje govore o prodaji nekad najpopularnijih izdanja, tomu ne idu u prilog. Zanimljiva je stvar da je još tijekom 80-ih zaživio običaj crtanja stripova po vrlo uspješnim filmovima. Tako su se na tržištu nakon velikog uspjeha »Indiane Jonesa i otimača izgubljenog kovčega« i prva tri dijela »Ratova zvijezda« pojavili stripovi na zadanu temu. O uspjehu toga pokušaja najbolje govori činjenica da i dan-danas ti filmovi imaju čitav kult poklonika, a stripove pamte samo rijetki entuzijasti. U novije vrijeme slični su projekti pokazali jednak (ne)uspjeh.

Primjer je pokušaj stvaranja stripa »Planet majmuna«, nakon razvikanog, ali neuspjelog remakea istoimenog klasika ZF žanra. Sav taj niz pokušaja da se stripu udahne novi život rezultira novim i novim razočaranjima. Sigurno je da će isto tako biti i sa stripom »Kralj škorpiona«, koji je u ožujku ove godine počeo izdavati glasoviti američki strip studio »Dark Horse«. Istoimeni je film odlično tržio na američkim kino blagajnama, a rezultat će biti sigurno dobar i u Hrvatskoj, u čija kina film stiže za koji tjedan. Zaključak je i više nego jasan – strip na filmu mami publiku, ali obrnuto stvari ne funkcioniraju.

A zašto je tomu tako? I na to pitanje se može ponuditi konkretan odgovor. Naraštaji koji su odrastali uz strip sada su već osobe u poodmaklim godinama i jasno je da su prerasli takav oblik zabave. S druge strane, razvoj kompjuterske tehnologije udaljio je najmlađe naraštaje od štiva, bilo da je riječ o stripu ili knjizi. Danas svaki mališan umjesto stripa ili kakve jednostavnije knjige za svoj treći rođendan dobiva neku od igraćih konzola ili pravi pravcati kompjuter. A jasno je da je apsolutno uživljavanje u lik (kojim konzument i upravlja) mnogo jednostavnije od proučavanja crteža u kombinaciji s tekstom.

Shvatimo li (ali samo uvjetno) kompjutersku igricu kao suvremeni strip i potom ju prebacimo na film – uspjeh je zajamčen. O tome svjedoči prošlogodišnja pomama za filmom »Lara Croft: Tomb Raider«. Spomenuti je film nastao po kompjuterskoj igrici, imao je ciljanu publiku (djeca i mlađi tinejdžeri) i u potpunosti je uspio. Kada se sve zbroji i oduzme, čini se da je strip bio jedna od prvih žrtava koja je pala pod nezaustavljivim tehnološkim razvojem koji je iz korijena izmijenio poimanje svijeta najmlađih naraštaja.

Goran Jovetić

Objavljeno: VJESNIK, Subota, 7. rujna 2002. godine






ODLAZAK HRVATSKOG I SVJETSKOG MAJSTORA ANIMACIJE

UMRO ALEKSANDAR MARKS

ZAGREB - Jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanoga filma, Aleksandar Marks, umro je u Zagrebu u 81. godini, izvijestio je jučer Zagreb film.

Aleksandar Marks (Čazma, 1922.) studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a animacijom se počeo baviti 1951. u tek osnovanom poduzeću za proizvodnju crtanih filmova Duga filmu.

S Nikolom Kostelcem 1954. je realizirao naš prvi crtani film u boji "Crvenkapica" a sljedećih je godina bio glavni crtač u grupi Dušana Vukotića i Kostelca, autora čuvene serije reklamnih filmova koja je bila stilska prekretnica u našoj animaciji i koja se smatra začetkom Zagrebačke škole crtanog filma.

Prema riječima Marksova prijatelja i kolege Borivoja Dovnikovića Borde, taj veliki autor hrvatske animacije imao je važnu ulogu i u osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, gdje je bio glavni crtač prvog filma Studija, "Nestašnog robota" Dušana Vukotića.

Marksovi filmovi iz 1958., koje je radio s Vatroslavom Mimicom, Kostelcem i Vukotićem, naišli su na veliku međunarodnu pozornost na Filmskom festivalu u Cannesu, kada su kritičari Georges Sadoul i Andre Martin lansirali naziv Zagrebačka škola crtanog filma.

Od 1960. do 1983. Marks kao crtač, a Vladimir Jutriša kao animator, zajedno stvaraju niz filmova - "Metamorfoza", "Mrav dobra srca", "Muha", "Sizif", "Mala Sirena", "Pauk", "Ecce homo", "Mora", "Pogrebnik" i "Opsesija".

Uz animaciju se Marks uspješno bavio ilustracijom i grafičkim dizajnom, a pedesetih godina i novinskom karikaturom. Sudjelovao je u programskom vođenju zagrebačkog Svjetskog festivala animiranih filmova od njegova početka.

Dobitnik je niza značajnih nagrada na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima, te Nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor".

Posljednji je ispraćaj bio na Mirogoju u krugu najuže obitelji.
(H)


Objavljeno: VECERNJI LIST, 12. rujna 2002. godine


sadržaj

9.

POZIVI NA SARADNJU

Mail



From: spela k. <spela@mail.ljudmila.org>
Subject: (Fwd) Please, give this INVITATION at all WOMEN CARTOONIST

From: Cartoonist Rights Network
Subject: Please, give this INVITATION at all WOMEN CARTOONISTS who you know


International Cartoon Exhibition
"Women Cartoonists draw about Free Expression"

1) Only cartoons from women cartoonists will be accepted

2) Theme: "Women Cartoonists draw about Free Expression"

3) Deadline: January 15, 2003

4) Size: Maximum A3 (30 x 42cm)

5) Each women author can send an unlimited number of works, but only five at the maximum will be considered.

6) Works must be originals, using any technique, black and white or in colours and bearing on the backside title, name, age and address. The author's photo or caricature and a short biography in English should accompany the works.

7) The works should present on the reverse the following information: name and address of the author and title.

8) The works should be sent to:
Angela Ionita
CARTOONISTS RIGHTS NETWORK EAST EUROPE
Str-Eminescu, Nr-28A, Sc-A, Ap-27, 2000-Ploiesti, ROMANIA

9) Each participating artist will receive, free of charge, the exhibition catalogue.

10) Participants may, if they wish to do so, leave the cartoons to the Cartoon Museum, which will be established by CRN Romania.

11) 30 women cartoonists will be invite for participate at Opening Ceremony and one international symposium.

see: www.interplus.ro/smileclub


sadržaj

10.

PISMA ČITALACA

mail



From: boris lazic <borisl14@yahoo.fr>
Subject: jedan odgovor na neugodan tekst

ZA PISMA CITALACA

VREME PODJEBAVANJA

Eh, katarzicnih li moci kolumna! Slatko li je ispirati usta sa slabijim od sebe! Slatko li, biti onaj koji ce nekog, da skenja na samom pocetku karijere!
(Pa ipak, hoce li da ga skenja? Visoke su to nade. Visoke. Onoliko visoke koliko su Macanu niske pobude). Eh, ljubomore matorih, koliko gadnih stvari covek neprestano može otkrivati kod drugih i kod sebe.

Kolega Macan i dalje, dakle, istresa svoje smece. Kolega Macan, i dalje, isteruje svoje sitne djavole i malo je reci, kako postaje naporan, i malo reci, koliko me boli kurac za »njegovog« Marka! Pa opet, šta bi Macan, siroce, da mu nije kolege scenariste, koji stvara, eto, osrednje stripove! Šta bi Macan, siroce, da kojim slucajem onaj drugi ne stvara osrednje stripove!
Ali kolega Stojanovic Marko je osrednji stvaralac, hvala Bogu, utvrdjeno je (to je utvrdio kolega Macan dubinskim psihopatološkim poniranjem u lik i delo navedenog), pa je sad lakše gaziti po njemu (iako, priznacemo, i nije cast ostrviti se na osrednje lice niti iz toga covek crpe neku slast – no možda je Macan nastran u nasladama, ili misli ciniti delo od opšte koristi, što ce nam, jasno, otkriti sveznajuca svetla buducnost?).

Ej, bre, Macane; ovde je Srbija, pa znamo mi kako se vrši zlokobna karakterizacija negativca! Nismo ni mi sisali vesla! Znaš li ti ko nas, a ko vas kara? (Nego, jesi video kako smo razbili Amere na basketu? Dream on, brate.)

Da, poznato je: žigoši neprijatelja, unizi ga, pripiši mu najgore, najniže ili, tek, najbanalnije stvari, o njemu stvori u ocima drugih sliku kretena, sretne budale, naivca koji je pomalo hirovit i naporan u svojim odnosima sa drugima (»njegov« Marko): stvori o njemu sliku kretena da bi ga lakše žigosao, unizio i slomio.
(Sad, baš i nismo slomljeni).

Poznato je: teško coveku koji nema neprijatelja, taj ne zna šta vredi. Taj nema odraza u ogledalu; on je bleda senka, blesan, prah, koji veje vetar. Đubar na smetlištu.
Macan sebi grcevito stvara, pred svima nama, lik, neophodni, spasonosni, isceliteljski lik neprijatelja! Je li to Macan željan velicine? O, zlokobne bolesti sviju nas! Kako virus sujete jebe scenaristu Paje Patka (željnog, zna se, velicine)!

Nego, razmišljam, šta bi Macan da mu nije Stojanovica? Savetovao bih mu da se duboko zamisli nad beskrajnim mogucnostima koje mu otvara poznanstvo sa likom i delom navedenog i jed koji ga nagriza pri pomisli na njega; kakva blagodet što se u liku i delu živog coveka da prepoznati komicno, nakaradno, bufonsko; sve ono, u nama smešno i jadno. Šta bi Macan, da mu nije Stojanovica? Kako bi, cime, na osnovu cega sebe gradio svetlim, velikim, dobrim, oštroumnim, darovitim, ostvarenim, cool; recju: kuronjem, mr Fantastikusom znanja i iskustva ?

I Šta Stojanovic, da nije matorog (kuratog) Macana ? Da mu nije Macana, još bi poverovao da ne vredi ništa. I da njegov rad nije vredan ni najpovršnijeg citanja !

Da, Marko Stojanovicu, zavidim ti na Macana ; danas si beskrajno veci nego juce, sigurniji si : pljuvali su te, bre !
Znaš li ti koliko nas sanja da bude ispljuvano ?

Vrediš brate, vrediš : nisi ti tek govno na kiši : i ne samo zato što si Macanova spasonosna slamka kojom se štiti od svega jadnog što nosi u sebi ; njegov odraz u ogledalu. Metafora. Izgovor za coveka koji se mucno, prebedno nosi sa sobom i svoja teška gnjila depresivna stanja istresa u kolumni gde joj za to i nije, priznacemo, ni bilo mesto.

boris lazic


sadržaj

11.

LINKOVI

Strip Vesti



Dubravko Mataković, zvanična web stranica se nalazi na sledećoj adresi:
http://www.webart.hr/matakovic

(na, već predugo neažuriranoj stranici, sa linkovima se nalazi neaktivna adresa, koju ću, računam, ispraviti ovih dana...:)

sadržaj

12.

DATUMI

Strip Vesti


Datumi od 14. do 20. septembra

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

...
Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, pošaljite mi njegovu email adresu ili mu predložite da nam se on sam javi i tako upiše na mailing listu.

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad

STRIP VESTI SU BESPLATNE
Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email i u naslovu (subject) napišite ODJAVA.