prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. DAME DARRCY: IZLOŽBA STRIPA - StripCore
2. KOMIKAZE U BUNARU - Radovan Popović
3. GRRR! 2 - Aleksandar Zograf
4. NAGRADE SALONA - SKC
5. RAZGOVOR UGODNI: Irena Jukić-Pranjić - Toni Šarić
6. PROTJERANI U BAJKU - Branislav Predojević
7. ODMERAVANJE SNAGA SA
   PRIRODOM I NEVALJALCIMA - Ilija Bakić
8. JUŽNJAČKA UTEHA No 129. - Marko Stojanović
9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (188) - Darko Macan
10. MOJ POGLED (76) - zmcomics
11. ŠTAMPA - štampa
12. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -REZULTATI 1. EVROPSKOG STRIP KONKURSA
    -WILLIAM WOOLFOLK
    -REPRINT PEANUTSA
    
13. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
14. PISMA ČITALACA - mail
15. LINKOVI - Strip Vesti
16. DATUMI - Strip Vesti

1.

DAME DARRCY: IZLOŽBA STRIPA

StripCore

Dame Darcy: razstava stripa

Na 9. mednarodnem festivalu Mesto zensk, ki bo potekal med 9. in 17. oktobrom, bo sodelovala tudi ameriska ustvarjalka Dame Darcy.

V petek, 10. oktobra ob 21. uri bo v KUD France Preseren (Ljubljana) otvoritev razstave stripov Dame Darcy, ob 23. uri pa bo sledil koncert in projekcija kratkih igranih in animiranih filmov. Razstava bo na ogled do 19. oktobra.

Dame Darcy se z opusom stripov, slik in ilustracij, filmov (igranih in animiranih), s performansi, z izdelovanjem lutk in glasbenim ustvarjanjem uvrsca med najbolj produktivne in vsestranske sodobne ameriske umetnice. Na koncertu v Ljubljani bo skupaj s kitaristom Skippyjem predstavila morilske balade in mornarske napeve iz 19. stoletja v mesanici eksperimentalnega “bluegrass folk/death rocka”. Vstop prost.

V nedeljo, 12. oktobra ob 24. uri pa bo v klubu Gromka (Metelkova mesto) projekcija kratkih igranih in animiranih filmov Dame Darcy. Vstop prost!

Vabljeni!

org.: mednarodni festival sodobnih umetnosti Mesto Zensk
mesto.zensk@guest.arnes.si
http://www.cityofwomen-a.si
v sodelovanju z revijo Stripburger

sadržaj

2.

KOMIKAZE U BUNARU

Radovan Popović

Klub Fakulteta likovnih umetnosti,
rajiceva 10,

cetvrtak 16. oktobar,
pocetak u 23:00

Izlozba Komikaza u Bunaru akademije,
stripovi komikaza, originali, plakati, kopije i falsifikati,

gosti:
Ivana Armannini & Dunja Jankovic (komikaze),
izlozba plakate Igora Hofbauera,

koncert grupe Invisible Ghost Luigi, Punk Noise,
strip radionica,
razmena fanzina,
direktni kontakt s autorima od kojih ce neki posle i da sviraju bubnjeve.

Potpisivanje strip albuma ove dve autorice,
promocija istoimenih strip albuma,
gosti iz kosmosa,
devojkama ulaz besplatan,
u velikoj sali punk u maloj d'n'b.

Pa vi nemojte da dodjete.

Pozdrav,
Radovan

www.kosmoplovci.net

sadržaj

3.

GRRR! 2

Aleksandar Zograf

GRRR! oktobar 17-19 2003

Drugo izdanje internacionalnog festivala autorskog stripa GRRR! biće održano na nekoliko lokacija u gradu Pančevu – Galeriji savremene umetnosti, Maloj galeriji, ART klubu i Galeriji dvorište, uz prateći program na dodatnim i neobičajenim mestima. Medju ovogodišnjim gostima se nalazi nekoliko značajnih autora sa internacionalne scene, kao i predstavnici nekoliko nezavisnih izdavačkih kuća, časopisa i strip asocijacija. Posetioci će biti u prilici da upoznaju kako produkciju austrijskih mini stripova, tako i tiražna strip izdanja kao što je grčki "9", koji izlazi kao nedeljni dodatak lista Elefterotipia. Medju gostima će biti Davide Toffolo, koji spada medju najaktivnije italijanske crtače novije generacije, autor koji se oprobao u izradi animiranih muzičkih video spotova, i kao predvodnik poznate rock grupe, ali i predstavnici zagrebačkog časopisa Komikaze, koji uglavnom postoji u virtuelnom obliku ( web site, CD ROM). Čitav program nastoji da zahvati dosta šarolik i raznovrstan segment produkcije autorskog stripa.

Izložba u Galeriji Dvorište, pod nazivom Strip u Srbiji 1941-1945 (priredio Zdravko Zupan) je izbor izdanja i originalnih radova nastalih tokom Drugog svetkog rata, objavljenih kako u kolaboracionističkoj, tako i u partizanskoj štampi. Ovo je prva strip izložba posvećena ovom burnom periodu, koji je ostao nerasvetljen i zaboravljen, uprkos iznenadjujućem broju radova i izdanja - od propagandnih pamfleta do bezazlenih geg stripova ( neki od autora su bili pod udarom okupacionih snaga, dok su drugi bili likvidirani od strane novih vlasti 1944. godine).

U Maloj galeriji će biti predstavljene dve izložbe - prva je posvećena svetskoj produkciji industrijski distribuiranih sličica sa likovima iz stripova (medij kojeg kod nas bar delimično poznaju potrošači guma za žvakanje, ali koji ima mnogo dublje korene, s obzirom da je već prvi moderni strip, Yellow Kid, imao i prateća izdanja kolekcionarskih sličica). Druga izložba je Milt Gross tribute ( povodom pedeset godina od smrti Milta Grossa), pregled originalnih izdanja, reprinta i crteža klasičnog američkog strip crtača, koji je u prvoj polovini dvadesetog veka bio možda najistureniji predstavnik uvrnutog humora, kada je deveta umetnost u pitanju. Priredjivači su Enrico Sist i Saša Rakezić.

U nameri da se putem pratećih programa animiraju i dodatni prostori, tokom trajanja festivala biće održana i izložba crteža inspirisanih cipelama (CIPELA 2), u prostoru prodavnice cipele “Peko”, u jednom tržnom centru. Takodje, tokom GRRR!ekskurzije učesnici festivala će posetiti “Alternativni Kulturni Klub” iz Banatskog Novog Sela, gde će biti predstavljena lokalna produkcija stripa, kao i rad ovog kluba koji pokušava da unese dah urbanosti u seosku sredinu. Pančevačka nevladina organizacija VelikiMali će udomiti izložbu posvećenu osobama sa posebnim potrebama, kao i specijalno izdanje časopisa Kuhinja koje će biti objavljeno ovim povodom.

Takodje, GRRR! program će i ove godine biti upotpunjen koncertima: pored DAME DARCY & CABIN FEVER, nastupiće i Klopka za pionira iz Pančeva, i grupa iz Zagreba Invisible Ghost Luigi, u kojoj bubnjeve svira strip autorka Dunja Janković.


Gosti festivala:

Dame Darcy (Los Andjeles)- autorka iz Los Andjelesa, poznata po strip serijalu Meat Cake, kojeg objavljuje najznačajniji svetski izdavač alternativnog stripa - Fantagraphics Books, predstaviće se takodje svojim kratkim filmovima i koncertom (Dame Darcy & Cabin Fever) na kojem će izvoditi mornarske pesme iz devetnaestog veka!

Lee Kennedy – strip autorka iz Londona, koja spada medju najznačajnije predstavnike autobiografskog stripa kojeg je izbacila britanska small press produkcija. Njen boravak je omogućen zahvaljujući saradnji sa bratskim festivalom CAPTION iz Oksforda.

Davide Toffolo (Pordenone, Italija) - redovno objavljuje strip storije u tiražnim časopisima, takodje je autor odlično ocenjenih strip albuma posvećenih bokseru Primo Carneri, i filmskom režiseru Pasoliniju. Toffolo je aktivan kao ilustartor, novinar, predavač, animator, i rock muzičar.

Enrico Sist , Paola Bristot – urednici izdavačke kuće-organizacije VivaComix iz Pordenonea. VivaComix se bave organizovanjem strip izložbi, od kojih je nejveća bila posvećena strip produkciji na nemačkom jeziku, ali i izdavanjem knjiga ( Enrico Sist je autor monografije o klasičnom američkom crtaču, Basilu Wolvertonu).

Alessandro Baronciani (Milano) - strip autor i samo jedan od predstavnika veoma bogate i raznovrsne scene italijanskih nezavisnih i mini strip izdanja. Svoja samostalna izdanja Baronciani distribuira "vojsci" od blizu tri stotine pretplatnika!

Igor Prassel, Ivan Mitrevski (Ljubljana) – urednici strip časopisa Stripburger, koji je u Angulemu pobrao lovorike, i nagradu za najbolji fanzin na svetu. Ovog puta biće predstavljen izbor radova iz antologije Warburger, koja sakuplja storije sa ratnom tematikom, priložene od strip crtača iz celog sveta.

Edda Strobl, Helmut Kaplan, Thomas Wolkinger (Grac) - predstavnici Tonto Comics, i organizatori prvog austrijskog strip festivala. Tonto su započeli kao nezavisna izdavačka kuća muzičkih izdanja, a danas vrlo vešto animiraju lokalnu strip scenu, objavljujući serijale mini stripova i organizujući okupljanja autora i simpatizera.

Ivana Armanini (Zagreb) - strip autor i urednik fanzina Komikaze. Komikaze predstavljaju fleksibilan koncept, u kojem ima dovoljno mesta kako za lokalne underground autore, tako i za goste iz celog sveta, koji šalju priloge za web zine.

Dunja Janković (Zagreb) - osim što objavlje i izlaže svoje stripove sa Komikazama, takodje je aktivna kao bubnjarka u grupi Invisible Ghost Luigi.

Aleksandar Zograf, Wostok, Saša Mihajlović, Maja Veselinović, Vuk Palibrk, Kosmoplovci, Letač, Vladan Nikolić, Kuhinja, Bureq des Merdes, Looney, Ivana Veresky, i brojni drugi predstavnici strip scene iz Srbije i Crne Gore, prikazaće svoja najnovije radove i izdanja. Domaći strip se kreće i preživljava uprkos svim uslovima, poput buba švabe. Zahvaljući saradnji sa inostranim autorima i izdavačkim kućama, ova je produkcija unela dah svežine i novih ideja na ovdašnjoj nezavisnoj sceni.

GRRR!PROGRAM


Petak 17. oktobar 2003.

19h Otvaranje izložbi u okviru drugog izdanja strip festivala GRRR!:

Galerija savremene umetnosti
DAME DARCY ( S.A.D.)
DAVIDE TOFFOLO (Italija)
LEE KENNEDY (Velika Britanija)
STRIPBURGER (Slovenija)
VIVACOMIX (Italija)
TONTO COMICS (Austrija)
KOMIKAZE ( Hrvatska)
9 – ELEFTEROTIPIA ( Grčka)
NOVI STRIP: SRBIJA
NOVI STRIP: ITALIJA
NOVI STRIP: VELIKA BRITANIJA

Mala galerija
KOLEKCIONARSKE SLIČICE I STRIP
(priredio Enrico Sist)
MILT GROSS
(priredili Enrico Sist i Saša Rakezić)

Galerija Dvorište
STRIP U SRBIJI ZA VREME DRUGOG SVETSKOG RATA
(priredio Zdravko Zupan)

ART klub
20h – Projekcija animiranih video spotova, autor i gost: Davide Toffolo
Projekcija kratkih filmova, autor i gost: Dame Darcy
21h – Koncert: Dame Darcy & Cabin Fever


Subota 18. oktobar 2003.

18h – GRRR! Prateći program:
VelikiMali, Živojina Mišića (ex Narodnog Fronta) 6
POSEBAN PRIJATELJ – predstavljanje posebnog izdanja strip časopisa KUHINJA , izložba radova pristiglih na konkurs, plus: POSEBAN KONCERT

19h – ART klub
MOGUĆNOSTI SAVREMENOG STRIPA – razgovor sa učesnicima festivala, strip radionica

20h – ART klub
PROJEKCIJA: Strip crtači autori animiranih filmova u FLASH formatu (Gary Panter, Jim Woodring, Mark Newgarden, itd.)
(priredio: Chris Lanier)

21h – ART klub
Koncert:
KLOPKA ZA PIONIRA (Pančevo)
INVISIBLE GHOST LUIGI (Zagreb)


Nedelja 19. oktobar 2003.

13h - Prateći program: GRRR! Ekskurzija

ALTERNATIVNI KULTURNI KLUB, BANATSKO NOVO SELO

Izložba radova strip autora iz Banatskog Novog Sela, promocija CD izdanja grupe NUP, projekcija NUP video spotova

sadržaj

4.

NAGRADE SALONA

SKC

STUDENTSKI KULTURNI CENTAR
SREĆNA GALERIJA/HAPPY GALLERY

PRVI MEĐUNARODNI SALON STRIPA MLADIH

NAGRADE

Grand Prix:
Nebojša Cvetković, SCG
*
Najbolji klasični strip:
Siniša Banović, SCG
*
Najbolji alternativni strip:
Tomaž Kučerovski /Tomaž Prokupek, Češka Republika
*
Najbolji crtež:
Aleksandar Oreščanin, SCG
*
Najbolji scenario:
Ilias Kiriazis, Grčka
*
specijalna nagrada žirija za najmlađeg učesnika:
Mina Ćirić, SCG
*
specijalna nagrada žirija za najbolju ideju:
Vojtech Jurik (VHRSTI), Češka Republika
*
specijalna nagrada žirija za inovaciju:
Nebojša Pejić, SCG
*
specijalna nagrada žirija za zreo i maštovit izraz:
Ana Milojković, SCG

* * *

Nagrade Mah Medija Centra i
Distributerske kuće TUCK
Marko Serafimović, SCG
Mihailo Vitezović, SCG
Slobodan Stošić, SCG
Nenad Đorđević, SCG
Jovana Mišić, SCG
Bojan Prakljačić, SCG

* * *

Nagrade izdavačke kuće System Comics:
Veljko Pajko, SCG
Nebojša Cvetković, SCG
Miloš Nicić, SCG
Siniša Banović, SCG
Miloš Slavković, SCG
Jovan Ukropina / Marko Stojanović, SCG

* * *

sadržaj

5.

RAZGOVOR UGODNI:
Irena Jukić-Pranjić

Toni Šarić
tonisaric@inet.hr

RAZGOVOR UGODNI: Irena Jukić-Pranjić

Nakon prošlog razgovora, Irena je učinila nekoliko jako krupnih koraka u svom životu i svaki naš kontakt, uključujući i susret na koncertu, bio je drag i ugodan. Ja ju neobično cijenim, i stvarno ne znam šta bi napisao za uvod, osim da sam ponosan što u ovoj zemlji ima(m) takvih okej ljudi. Žena, kako hoćete…Nabavite Protuotrov.

Naš prošli razgovor je završio pitanjem o narednom Protuotrovu i evo ga sad. Jedno dijete i nekoliko klimatskih promjena poslije, juče sam napokon primio broj 4. Jel bilo jako teško?
Jes, bilo je teško a bilo je i super lijepo, sve zajedno u paketu.

Šta se dogodilo novo u tvom životu od našeg prošlog razgovora?
Rodila sam dvoje djece. Iz zdravstvenih razloga prestala piti i pušiti i živjet u kasnim noćnim satima. Čak se bavim i sportom. To je sve zajedno jedan sasvim drugačiji kontinent, čak i planet od onog na kojem smo razgovarali zadnji put.

Da se vratim stripu. Kakva je situacija sa Divljim okom?
Nisam dugo ništa čuo, jel imate kakve zajedničke nastupe, nešto u planu… Trenutno radimo zajedno jedan animirani film. Zadnje što smo napravili bila je suradnja s časopisom «Godine nove» , a sad uskoro treba izaći i jedan naš časopis.

Gačić je napravio Flit, Armaninijeva ima Komikaze, ti si izdala sabrane radove u zadnjih 2-3 godine. Jel ima kakvih novih članova ili nekih ideja?
Gačić je Flit radio i prije Divljeg oka, pa naravno nije prestajao s novim brojevima, svi mi i dalje radimo svoje poslove. Ivana je odstupila iz grupe, a pridružio nam se mlad i preplanuo Vlado Končar.

Kuhinja i suradnja sa Zografom i drugim autorima iz tzv. Regiona…
Zografov pristup životu vrlo je sočan pa me vrlo razveselilo otkrivanje njegovog kruga stvaratelja, a naročito mi se svidio cd s muzikom koji je išao sa zadnjim brojem koji sam primila. Naravno da mi je bilo drago što sam sudjelovala u tome, nadam se da ću jednog dana osobno vidjeti i njega i tu legendarnu kuhinju, možda razmijenimo kakav dobar recept. Donekle sam informirana i o ostalim stvarima preko Stripvesti, preko njih sam i uspostavila suradnju s naprimjer Nikolom iz Niša te sa Feminus Ludens Strpius. Inače surađivala sam i sa Stripburgerom i njihov me profesionalizam vrlo nadahnjuje, izdanja su im uvijek vrhunska.

Jesi našla neki strip ili autora koji ti je okej u tim druzenjima?
Neda Dokić i Mina Zabnikar iz Feminus Ludens Stripusa. Inače slabo pamtim imena ali vidjela sam neke super autore u Stripburgeru. Uskoro se nadam da ću moći odlaziti na po tjedan dana od kuće pa se preporučam pozovite me na kolonije i slično.

Jesi li došla do točke gdje misliš da ti je strip "malo", jesi razmišljala o slikama ili nečem avangardnijem, možda video ili flash?
Meni jako nedostaje klasično slikarstvo, da se zamažem od glave do pete s uljanom bojom. Jako me privlači i drvo, a inače još radim i ilustracije. što se tiće animacije, bila u Trakošćanu na školi medijske kulutre kod genijalnog Edija Lukmana i sad i s djecom u školi radim crtiće pod «slobodne aktivnosti».

Meni su mrak one tvoje kompjuterske "montaže". Keks je zakon. Dokle ćeš ići s tim?
Hvala na pohvalama, evo baš ih jedem te kekse, imam ih punu kuću. Ići ću do jaja, ha ha, baš bi mogla od kuhanih izvesti neki zaplet. To je mislim dosta dobro jer se sugerira transformaciju dosadne sadašnjice, a i fino se nadovezuje na one likovne teorije s početka 20. st. u kojima se naglasak stavlja na ideju tj. dosjetku, tipa one Picassove glave bika sastavljene od sica i governala. S druge strane likovno mi to nikad nije dokraja sjelo, mislim da još nisam do kraja dotjerala sve mogućnosti koje ta tehnika skeniranja realnih predmeta pruža.

Moja cura ima kopiran i uvećan jedan tvoj stari kadar. Koliko si generalno zadovoljna strip crtačicama i kako gledaš na okupljanja kojima je zajedničko "žensko pismo"?
Nemam ništa protiv njih ukoliko one nemaju ništa protiv mene. To kažem jer desilo mi se da me neke lezbijsko-feminističke struje odbiju jer sam u braku i jer imam djecu a to valjda nije in. Nisam generalno svjesna položaja ni značaja, sasvim mi je svejedno kod autora kojeg je spola ili uzrasta. Biti žena znači toliko toga da se stvarno teško mogu jako vezati za neko konkretno djelo i doživjeti katarzu samo zato jer u njemu prepoznajem žensku prirodu (mada, odličan je onaj Nede Dokić o Lastavici).Meni je do sada mi je uglavnom pomagalo to što sam žena u muškom poslu jer je ljudima to simpatično i svježe. Ja sam osobno tek u trudnoći i svem vezanom uz nju otkrila sam što znači biti žena i po čemu se bitno razlikuje od muškaraca. Prije toga sam živjela isto kao i svi moji prijatelji-muškarci, izlazila sam, sjedila za šankom, studirala i pušila cigarete, samo ne znam što je to u mojim starijim stripovima tako očigledno drugačije. Dobro ajde ima sad u tim postporodnim dosta toga, naprimjer jedan govori o zlom demonu PMS-a koji napada nedužne žene («Žestoka i potresna menstruacija»). Istina je i da su tipovi žena i muškaraca u mojim stripovima izvan nekakvih stereotipova ali ne i u kontekstu književnosti ili filma. Zanimljive su mi reakcije muške publike na «Zubić-vile» od kojih im je jedna na trenutak privlačna zbog dekoltea i minice, dok ne primjete da ima dlakave noge pa se okolo nje strašno sablažnjavaju. Ja s njom više suosjećam jer mi je užasno naporna ta borba s dlakama koju za razliku od nje i dalje stoički podnosim (morala sam ovo napomenuti), ali nikad mi nije bila toliko odbojna kao evo prijateljima koji listaju pa zastanu pa kažu: uuuuuuuužas. U «čudesnom otkriću» htjela sam napraviti jedan lijepi muški akt, prikaz muškarca uspavanog nakon vođenja ljubavi i čini mi se da je i to dosta rijetka likovna tema a opet prizor koji je jako lijep. I to ne samo iz ženske pozicije. U Aniti-Boniti i «Ženki kiklopa» ima golih žena, ali nisu erotizirani i ženskom tijelu pristupaju na ženski način. Ti ženski likovi Onako više uživaju u udobnosti, konforu svog tijela, ne shvaćaju ga kao oružje, mada ima i žena kojima baš kao oružje služi. A ima i muškaraca. Šta ja znam. Imam i jedan strip koji je parodija na ženske časopise u kojime koji su zapravo zakamuflirani stripovi, kombinacije fotografija i krakih komentara tipa «naučite se pravilno fenirati», «jeste li skloni stresu» ili «Anica sa članovima obitelji u jesen 1956. kada još nije znala da će postati slavna balerina». pa imam i te neke kuhinjske predmete daske za rezanje i rezance i špagete. Sad kad nabrajam vidim da imam dosta toga. A koji to kadar ona ima uvećan?

Šta slušaš ovih dana?
Zadnje što sam od cedeova kupila su Kubizmo i Nelly Furtado, Pepperse ofkors (čak ih i moji klinci vole), a najviše slušam u autu kazete Zagrebačkih mališana «Poleti pjesmo» i «Mi smo djeca vesela» sa raznim hitovima kao što su «Šubi dubi dubi sad me bole zubi» i sl.. Kako stalno gledamo i crtiće, otkrila sam i Tomicu Simovića, on je radio muziku za Baltazara i to isto vrlo rado onako usput slušam.

Ej, hvala na odgovorima. Nisam te u prošlom razgovoru to pitao, a baš mi je zakon: jel ima nešto što nisam pitao a htjela bi reć?
Htjela bih još reći vezano uz pitanje žena i ženskog pisma da sam okružena ženama i djecom koju muškarci premlaćuju, i mada to sad nema veze ni s ovim intervjuom, dajem veliku podršku svim inicijativama za pomoć tom problemu. Ne vjerujem da bih mogla napraviti dobar strip o tome jer ne podnosim ni knjige ni stripove ni filmove u kojima se ta tema tako banalizira i opravdava glupostima tipa «dobar je od čovjek ali eto uništio ga je PTST» , mislim da je korisnije da vas podsjetim da nazovete sve one telefonske brojeve kojima donirate dvije i više kuna za pomoć ženskoj kući.

sadržaj

6.

PROTJERANI U BAJKU

Branislav Predojević

Bone - još priča o patuljcima, zmajevima i princezama

PROTJERANI U BAJKU

Upravo ta mješavina klasičnog i nekonvencionalnog, sa sjajnom Smitovom dinamikom uvođenja u radnju, daje draž i kvalitete novog kako stripu tako i samom žanru pod kojim se on vodi

“Nakon protjerivanja iz Bonevilla, tri su bratića Bone: Fone Bone, Phoney Bone i Smiley Bone - razdvojeni i izgubljeni u nepreglednoj, neistraženoj pustinji. Svaki za sebe pronalaze svoj put u duboku šumovitu dolinu, nastanjenu predivnim i zastrašujućim stvorenjima…” Ovako glasi uvod u strip «Bone», Džefa Smita, što je uvod koji se lako može smjestiti na početak mnogih stripova, knjiga i priča koje se bave sve popularnijim žanrom fantazije, no isto tako je malo takvih stvari u pomenutom žanru koje prate takav uvod sa istom kvalitetom i vrijednošću kao što čini gorepomenuti strip o više nego simpatičnoj Bone ekipi. A priča ide otprilike ovako. Nakon što se nađu u skrivenoj šumskoj dolini tri brata Bone, (Fone Bone, dobričina, ljubitelj Mobi Dika i ukratko najpozitivniji lik u stripu), Smajli Bone (prostodušni i bezmozglavi ljubitelj piva i hrane) te Fonej Bone (pohlepni i beskrupulozni Bone zbog kojeg su braća i protjerana iz rodnog Bonevila), jedan po jedan upletu se u slijed misterioznih događaja. Prvo se Fone Bone zaljubi u djevojku Torn koja živi sa bakom Ben usamljeno u šumi, a zatim se upleću čudovišni štakoroliki, (neka vrsta mješavine Jetija i štakora) podstrekivani od zlog gospodara skakavaca (misteriozni negativac, naravno), tu negdje u priču ulijeći i veliki crveni zmaj koji štiti Torn, Fonea i bakicu Ben. Fonej se i dalje bavi finansijskim mahinacijama, a Smajli osim što pije, jede i izaziva nevolje ne radi ništa specijalno. Da priča nije onakva kako se čini na prvi pogled, otkriva se saznanjem da Torn nije obična seoska djevojka nego princeza - nasljednica pogubljene kraljevske porodice Ateie koja je vladala dolinom, da je veliki crveni zmaj uz bakicu Ben njezin zaštitnik još od velikog rata između ljudi i snaga gospodara skakavaca. Pri čemu nije baš najjasnije zašto baka Ben i zmaj ne vjeruju jednom drugom, ko je gospodar skakavaca, ko je u stvari kriv za nestanak kraljevske porodice, upleće se i misteriozno ratničko udruženje i tu priča od seosko-šumske idile počinje dobijati ozbiljan zaplet fentezi sage o vječnoj borbi dobra i zla. Iako se Smitovi junaci svojski trude da radnju učine sve samo ne klasičnom, pogotovo kad vidimo da zmaj zaštitnik voli da se pojavljuje kad mu se najmanje nadaju, držeći cigaru u ustima, pri čemu nikad nema vatre (a istu bljuje u popriličnim količinama), voli da prosipa cinične komentare, i uopšte nimalo ne odgovara uopštenoj pretpostavci o zmajevima. Fonej Bone izgleda kao zamiksana verzija Baje Patka, Rokfelera i Gebelsa istovremeno, baka Ben, starateljica nad jednom princezom obožava da se utrkuje sa kravama. Glavni junak Fone je priča za sebe, osim što je neka vrsta patuljka sa popriličnom nosinom, već pomenute sklonosti ka Mobi Diku, on pokušava da piše i ljubavnu poeziju, (ne baš uspješnu), a ostali likovi se svojski trude da pripomognu razbijanju stereotipa iz fentezi priča. Upravo ta mješavina klasičnog i nekonvencionalnog, sa sjajnom Smitovom dinamikom uvođenja u radnju (u prvom dijelu upoznajemo likove, u drugom se oni zezaju, u trećem počinje opasnost, u četvrtom je rat i igra počinje biti ozbiljna), daje draž i kvalitete novog kako stripu tako i samom žanru pod kojim se on vodi. Na sve te elemente nadograđuje se i Smitov crtež, slobodno se može reći, histeričnih i nedovršenih linija, koji u potpunosti ocrtava karakter junaka, pri čemu njegova jednostavnost daje odličnu ravnotežu neobuzdanosti radnje i scenarističkoj dinamici priče. To se najbolje vidi idući od prve knjige ka četvrtoj: svijetle table, krupnih planova sa prirodom kao pozadinom, lagano smjenjuju mračnije pozadine, sjenke i mrak, oslikavajući savršeno zaplet koji teče od seoskog života, ka ratu i nadiranju sila tame, koji mijenja i junake i priču.

Prve četiri knjige «Bonea» («Protjerani iz Bonvila», «Velika trka», «Usred oluje», «Zmajosjek») pojavile su na Ex-Yu tržištu u izdanju «Bookglobea» iz Zagreba, tvrdo ukoričene, sa odličnom grafičkom obradom i isto takvim prevodom, u potpunosti dočaravajući kvalitete stripa, a po najavama izdavača uskoro slijede i ostale knjige iz serije. Tako da se sudjelovanje u avanturama male Bone družine i njihovih prijatelja može nastaviti na radost ljubitelja pravog stripa i bajke za moderno doba. Što «Bone», u oba slučaja, sasvim sigurno jeste!


Antr1:
Autor
Rođen i odrastao na američkom srednjem zapadu, Džef Smit učio je crtati iz stripova, strip knjiga i gledajući crtane filmove na televiziji. Dok većina odraslih smatra stripove dječjom zanimacijom, Smit rano otkriva da nijedno ljudsko iskustvo: od samoispitivanja u «Penautsima» ili politike Doonesberija do poetike Pogoanije, ne ostaje izvan dosega predivnog svijeta stripa. Četiri godine crtao je stripove za studentske novine univerziteta Ohajo, počevši od 1982. Suosnivač je animacijskog studija Charakter Builders, 1986 godine, da bi zatim 1991. godine počeo raditi strip «Bone». «Bone» se trenutno štampa na 14 jezika širom svijeta. Godine 1996. dobio je američku nagradu National Cartonist Societz za najbolji strip kao i francusku nagradu Angouleme Alph Art za nabolje strano izdanje, švedsku nagradu Adamson i četiri godine za redom dobivao je nagradu strip industrije Harvey Award (nazvanu prema Harvey Kurtzmanu tvorcu časopisa «MAD»).

sadržaj

7.

ODMERAVANJE SNAGA SA
PRIRODOM I NEVALJALCIMA

Ilija Bakić

O stripu «Bernard Prins» Grega i Hermana

ODMERAVANJE SNAGA SA PRIRODOM I NEVALJALCIMA

Daleke, egzorične zemlje, drugačiji ljudi i običaji osnova su atraktivnosti bezbojnih avanturističkih dela svekolike umetnosti, od literature preko stripova do filmova, s tim što su vizuelni mediji definitivno 'na svome' kada su u pitanju ovakve teme i, svojom prirodnom ubedljivošću, prema onoj da jedna slika više govori od 1000 reči, imaju prednost nad pisanom rečju. Naravno, avanturisti su se, na radost male i velike dece, najpre šepurili u knjigama pa tek kasnije u crtanim pričama odnosno na pokretnim slikama pa se i težište ovakvih sadržaja premeštalo ka novim medijima zarad uverljivljivosti odnosno radi povlađivanja lenjosti konzumenata. Ovi atributi postajali su sve potrebniji koliko je sam žanr postajao manje interesantan obzirom da je jurcanje po džunglama velegrada ili svemiru bliže novim generacijama koje uzimaju zdravo za gotovo da je čitava planeta Zemlja istražena pa su pravi izazovi u nadmetanjima u okrilju urbano-tehničkog luksuza. No, ostavimo li sociološka mudrovanja po strani, prijatno je, s vremena na vreme, uroniti u čistokrvnu avanturu starog kova. A upravo takvu, pomalo eskapističku relaksaciju, donosi strip «Bernard Prins» tandema Greg, scenario, i Herman, crtež. Zahvaljujući seriji albuma, u biblioteci «Najveća ostvarenja devete umetnosti», u izdanju novosadskog «Marketprinta» u prilici smo da se podsetimo ili upoznamo sa ovim serijalom započetim 1969.g, najpre u epizodama od 20-tak a potom u celovečernjim od pune 44 strane.

Greg je za glavnog junaka imenovao sedokosog momka Bernarda Prinsa, bivšeg inspektora Interpola, koji je rešio da ode u privatni biznis – da svojim brodom «Kormoran» krstari toplim morima, ponekad iznajmljujući svoje usluge (što može da znači i prevoženje kamile!), češće ploveći iz pukog zadovoljstva. Sa kapetanom je dečak Đin i matori mornar Džordan; klinac-spadalo i dobrodušni cugaroš zaduženi su za poslove na brodu, ispomoć u akcijama i, ponajpe, relaksirajuće, humorne ispade. Trojka, naravno, ni kriva ni dužna, vođena svojim altruizmom, uleće u bezbrojne sukobe dobrih i loših momaka, svrstavajući se na stranu snaga pravde ili uzimajući u zaštitu ugnjetene i slabe. Njihovi neprijatelji su svih oblika, rasa, crni, žuti i beli, azijski pirati ili tirani malih zemalja Južne Amerike, arapska pustinjska plemena, svakovrsni kriminalci-tragači za blagom ili krijumčari droge. Ponekad naši junaci stižu i do uzavrelog Menhetna ili u zaleđene pustoši Jukatana ali tople obale Azije i Južne Amerike i bezbrojna ostrva njihov su zaštitni znak. Ovakva trasa puta podrazumeva mnogo širokog mora, dubokih džungli, uskih klanaca, strmih hridi, močvara, mnogo sunca i kiša, lepog vremena i nepogoda.

Sukobi sa nevaljalcima podrazumevaju sve elemente ljudske komunikacije: verbalna prepucavanja i nadmudrivanje, šamaranje, tuče punim pesnicama, pucnjavu, bacanje bombi... u gradskim, seoskim ili nenaseljenim ambijentima. Dileme po pitanju potrebe da se trojac sa «Kormorana» umeša, sasvim su retorske pa Greg uglavnom izbegava da odugovlači sa ulaženjem u 'akciju' baš kao što ga ne muče moralne dileme (pa su dobri najčešće do kraja priče dobri a loši ostaju loši) ili neizvesnost po pitanju pobednika. Ovakvo pojednostavljivanje ume da, svojom predvidivošću, obeshrabri čitaoce ali ono je danak žanru i mediju (priče su nezavisne i uvek počinju od nule tj. iz osnovne postavke tako da se svako može lako uključiti u bilo kom trenutku serijala).

No, ako je dobar deo «Bernarda Prinsa» poznat iz sličnih priča, ono što ga čini izuzetnim jesu dva elementa: Priroda i crtež. U gotovo svim epizodama, pre ili kasnije, u zaplet se umeša i igrač koji nije ljudskog roda a može da pomrsi konce svima - Priroda. Kada se to desi vizura priče se menje i postaje jasno da su svi sukobi dvonožnih sisara sasvim minorni i smešni. U trenu kada uzavrelo more udara u ošte stene, uragan poklopi ostrvo, Sunce usija pesak a bljesak počne da spaljuje vid, kada peščane oluje ili vejavice izbrišu pejzaž, hladnoća ispije toplotu iz tela, džinovska murina krene u poteru za ručkom a to urade i krokodili ili ogromna jata komaraca – aršini po kojima čovečanstvo razmerava svoje postojanje više ne važe jer neke stare sile pokazuju ko je gazda. Domišljatost nevoljnika potrebna je da bi izmakli iz šaka stihiji a kada to i urade oni nisu pobedili već tek za neko, kraće ili duže, vreme odložili konačni susret. Iz ušuškanosti u zavetrini visokih zgrada ovakve opasnosti gotovo da su nepojmljive ali, što se razdaljina između ljudskih naseobina povećava to je tanja maska civilizacije a status Čoveka-Pobednika sumnjiviji. Dešava se, otuda, da se, umesto borbe Čoveka sa Čovekom, Dobrog sa Lošim, svo dešavanje priče svodi na bekstvo i spasavanje od Prirode tako da se iz avanturističkog prelazi na sasvim drugi nivo, na primarnu, prepotopsku ravan opstanka Homo Sapiensa u negostoljubivom, ravnodušnom okruženju nastalom voljom bezmernih Sila-Bogova. U takvoj konstelaciji nema ni trunke naknadno iskonstruisane nadobudnosti ljudske jer ova ne priliči nekome ko se izvukao 'za dlaku'. A nije daleko ni misao da se, jednog dana, možda vrlo bliskog, Priroda može svakome predstaviti u punoj snazi koja neće moći biti zaustavljena.

Za deset godina koliko je Herman crtao «Bernarda Prinsa» njegov potez primetno je evoluirao. Tanka, štrkljasta tela, lica oštrih crta i visokih jagodičnih kostiju koja su česta u prvim epizodama postepeno se zaokrugljuju, dok upečatljive, majstorske slike pejzaža postaju mekše, sa prozračnijim senčenjima (što se može tumaćiti i sve većom ulogom boje odnosno jačanjem slikarskog nerva koji je u najnovijim stripovima preuzeo primat tako da Herman više ne crta već slika stripove). Uporedo sa «Prinsom» Herman je radio istorijski strip «Jugurta» (iz doba Rimske imperije na tlu Afrike) a zatim, od 1972.g. i vestern «Komanča» (ponovo sa Gregom). Dok «Jugurta» po crtežu liči na «Prinsa», «Komanča» je trebalo i vizuelno da se razlikuje. Kako je, pak, vreme odmicalo, «Prins» je sve više ličio na kaubojac. Kada je 1978.g. Herman batalio rad na «Prinsu» (nasledio ga je crtač Deni, neuspešno) i započeo samostalni serijal «Džeremaja», bio je već izgrađen autor sa prepoznatljivim rukopisom tako da se vestern i apokaliptička priča vizuelno ni malo ne razlikuju, što je najočitije u seobi pojedinih fizionomija iz jednog u drugi serijal (što može biti dodatna zabava pažljivijim čitaocima; isti slučaj je i sa potonjim serijalima «Tornjevi Boa-Morija» i «Boa-Mori»). «Bernard Prins» sa svojih 13 albuma ostaje, u istoriji stripa, kao jedan od uspelih avanturističkih serijala kojima vreme potvrđuje kvalitet, odnosno kao rad koji najavljuje talentovanog crtača koji je, na zadovoljstvo ljubitelja priča u slikama, uspeo da se razvije u vanrednog, kompletnog autora.

sadržaj

8.

JUŽNJAČKA UTEHA No129.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

SABACKA UTEHA (1)

Waiting for the train that never comes...
MADNESS, Ghost train

Bio sam pre dve nedelje u Sapcu, na strip manifestaciju koju su tamo organizovali, i uzivao sam. Kao prvo, nikada nisam bio u tom delu Srbije, a Sabac je lep, zelen grad, na obali lepe, velike reke. Kao drugo, video sam se sa nekoliko starih prijatelja – Dragan Bosnic je bio tamo, Rastko Ciric, Zlatko Krstevski i Goran Markovic takodje. Trece, stekao sam puno novih prijatelja - kad se preracunam stvarno se puno toga uradilo za cirka dva dana koje sam tamo proveo, ali tako to valjda ide kad se mnogo prica i malo spava (pozdrav za Simona, Bojana, Radeta i Carlija!). Svaka od prethodno pomenutih stvari po sebi inace je dovoljno retka u mom zivotu da automatski izaziva jedan od onih osmeha koje (sasvim neuvidjajno) ometaju usi, ali sam se tog nedeljnog popodneva na sabackoj autobuskoj stanici kezio blazeno kao majmun iz sasvim desetog razloga.

Naime, ispred domacina (koji se zaista pokazao i dokazao) u cekanju na autobus za Beograd koji nikako nije dolazio pridruzio mi se Vlada Aleksic, polovina tandema zasluznog za Sabacku striparnicu i casopis Eon (da ne pominjem samu manifestaciju). Slusao sam njihove organizacione muke oko izlozbe s vremena na vreme bacajuci pogled na svoj rucni sat koji je pokazivao da popodne neumoljivo prolazi... Od idiotarija tipa toga ciji je zastitni znak od dva sponzora veci na plakatu oko cega su se vodile velike diskusije, preko prenebegavanja njihovog idejnog resenja za plakat od strane sponzora manifestacije i prostog prestampavanja naslovne strane jednog Francuskog albuma domaceg autora prisutnog na izlozbi do neisporucivanja video bima obecanog za projekciju crtaca Korto Malteze, Vlada i Slobodan su gubili vreme, kosu i dragocene i nenadoknadive zivce. Morao sam da vodim racuna da se ne kezim jako napadno (da me Vlada i pored svoje blage naravi ne bi patosirao na licu mesta), ali mi je sve to sto im se desavalo u jednom ili drugom obliku bilo poznato iz osmogodisnje prakse organizovanja izlozbi i manifestacija.

Ponudio sam Vladi utehu ( sta bih ja drugo, uostalom, mogao da ponudim?) veterana na tom polju, a nudim je i vama, ako se ikad odlucite na takvu ludost kao sto je priprema i organizovanje slicnih strip manifestacija. Uvek kad covek ima sponzore i organizatore iza sebe (tj. uvek kad nije 100% svoj na svome) dolazice do nemilih situacija jer nije u punoj kontroli toga sto radi. Osim toga, sama priprema je gigantski posao za dva coveka, ma koliko oni bili motivisani i voljni da podmetnu ledja; na Vladinu opasku da se prvi macici u vodu bacaju i da ce iz ovoga sto im se sada desava izvuci pouku pa ce stoga sledeca izlozba proci mnogo bolje iz svog bogatog iskustva odgovorio sam da je strip festival jako kompleksna stvar i da tu uvek ima stvari koje mogu poci po zlu – neke od njih uzete zdravo za gotovo prvog puta jer su igrom slucaja funkcionisale mogu sasvim lako da pokvare citavu stvar u izdanju broj dva, tri ili cetiri. Odziv publike koja se pojavljuje na ovakvim izlozbama ionako gotovo nikada ne opravdava muke ulozene oko njenog organizovanja.

I taman kad se Vlada, dobrocudno se smejuci od muke, upitao isto ono pitanje koje je sebi postavio svaki od vas koji se izdaje za vlasnika zdravog razuma (da ne bude zabune, pomenuto pitanje je “Cemu onda uopste organizovanje strip manifestacija?!”, ja duboko uzdahnuh jer spasonosnog autobusa nije bilo nigde na vidiku...


Nastavice se

sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (188)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

NORVEŠKI NOTES: TIPIČNE TEGNESERIES

Nu, dosta mojih propovjedi i samosažaljivanja - kakvi su norveški stripovi?

Najprodavniji strip u Norveškoj (i Skandinaviji) i dalje je Pajo/Paško Patak. Odmah za njim je Phantom. Onaj Fantom, pitate?. Da, doista je riječ o starom stripu Leeja Falka koji se na sjeveru (i, gle, u Australiji) toliko ukorijenio da se crtaju nove i nove epizode, a pustolovine prethodnih generacija Fantoma kronološki se uvezuju u platno. "Kakav je?", pitam Norvežane. "Slab, nije više kao prije," kažu mi na isti način na koji mi bonelijanci pričaju o Zagoru, ali i jedni i drugi dalje kupuju svoje.

Unatrag pet godina, pak, u Norveškoj cvate nova stripovska forma: dnevni strip. Potaknute uspjehom uvoznih serija poput Calvina & Hobbesa, novine su otvorile vrata domaćim autorima, a država se uključila, pazite ovo, stimulirajući autore jednakim iznosom kao što dobiju od novina! Rezultati nisu izostali (kako da izostanu kad ima para?), te se magazin Pondus, koji reprintira istoimeni dnevni strip Frodea Overlia, mjesečno prodaje u preko 100.000 primjeraka. Dnevni strip je tako dobar i za strip u cijelosti jer se, recimo, na popularnosti darkerice Nemi, prodaje čitav časopis pun horror stripova. Popularni junaci su, primjećujem, svi pomalo asocijalni i odudaraju od norveškog do bola pristojnog standarda. U zemlji gdje i death metalci tiho viču na izlasku s koncerta, Pondus brije na Kiss i FC Liverpool, a prijatelj mu živi s majkom koja ima patuljastog njemačkog ljubavnika što se kupa u WC školjci. Norvežani se ponose svojim 60-ljetnim mirom i visokim standardom, ali zemlji kojoj je najveći problem "što nema problema" baš Pondus, Nemi, Rocky i ostali daju bitan dnevni ventil zloće...

Treći vrh trokuta norveški je autorski strip. Za kratkog boravka gore imao sam prilike upoznati se s likom i djelom četvorice: agresivno talentiranog Steffena Kvernelanda; norveškog Matakovića Christophera Nielsena (usporedba mi se rodila slušajući kako na dugo pitanje kritičara uz blesav osmijeh odgovorio kratkim "Naaj..." ("Ne."); kubista Larsa Fiskea koji je u djetinjstvu volio Comanche; te izvrsnog Jasona koji mudro radi stripove bez riječi i kojeg ćemo uskoro vidjeti i kod nas.

Sve u svemu, Norveški strip podsjeća na naš. Talenta ima, novca je više, ali najčitaniji strip je i dalje uvozni. Bar dok Pondus ne osvoji svijet...

***
GO SURF!
www.pondus.net

sadržaj

10.

MOJ POGLED (54)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

...I STRIP NA NJEMU!

...na Internetu, naravno. Ovo je, da podsetim, nastavak kolumne od prošle nedelje. Stao sam kod stripova na net-u. Ovog puta: Kako, zašto, pošto???

Kako? Pa lepo. Sednete, smislite kakav ćete strip raditi i krenete sa poslom. Odlučite se da li ćete praviti sami stranicu, ili koristiti tuđe usluge, da li ćete imati sopstveni domen, koristiti javne servere ili prostor koji vam daje provajder. Ako sami pravite stranicu raspitajte se koji vam programi trebaju. Daću u jednom od sledećih linkove za neke takve programe, ako nađem besplatne a dobre. Pod dobre smatram one sa kojima se lako radi.

Zašto? Reći ću vam iskreno da to smatram glupim pitanjem. Ali je dobro da bi naveo razloge kojima treba da vas ubedim da krenete sa stripom na net-u. Prvo, ako ste mlad autor to je prilika da se ljudi upoznaju sa vašim radom. To je prilika da kreirate, čak i ako niste mlad autor, serijal koji će upornošću i, naravno, kvalitetom sticati publiku. Kada neki strip stekne interenet publiku onda postaje zanimljiv i za ostale izdavače koji njegovom kupovinom ulaze u siguran projekat. Dakle, tako možete da stvorite dobru startnu poziciju za odlazak kod nekog izdavača. Ako imate drugačije afinitete možete na tom stripu i zarađivati. Ima puno agencija na net-u koje plaćaju za svako otvaranje banera (reklame) koji postavite na svom sajtu. Što vam je strip popularniji, te imate veći broj poseta, imate veću zaradu. A možete i da naplaćujete posete sajtu. To se radi na principu da može besplatno da se čitaju najnoviji nastavci, ali za ostale plaćate dolar-dva mesečno, što je malo za posetioca a mnogo za autora ako se nakupi velik broj čitalaca. Opet, i to zavisi od upornosti i kvaliteta. Mada je i naše podneblje još nepouzdano i nevešto kod internet plaćanja i trgovine. Takođe, možete strip na net-u raditi i iz jednostavnog razloga: zato što volite da radite strip i želite, što je prirodno, da vaš strip čitaju i drugi.

Jedan od razloga može biti i potreba za radom, za redovnim angažovanjem koje stvara radnu naviku i autorski napredak. Evo, ovako pred svima najavljujem da ću iz tog razloga i sam uskoro krenuti sa stripom na net-u. Jednu tablu nedeljno. Da se vratim u kolosek jer sam uspeo da izađem iz frke koja me je blokirala u radu. Neće mi ni sada biti sjajno ali imam dobro osmišljen plan i nakon Beogradskog sajma, kada se malo odmorim, krećem sa stripom. Računam, 52 strane godišnje, to je dobar razlog da se radi, to je dobar način da se napreduje!!!

Pošto to, što bi rekli, košta? Besplatno možete objavljivati stripove na stranici koju vam daje vaš provajder. Doduše mislim da su tu skromni sa prostorom pa je pitanje koliko možete nastavaka tu da arhivirate. Ali postoji i tu kvaka. Naime, uvek arhivu, sličice, možete držati na nekom besplatnom sajtu a da na provajderovom to otvarate. Sajtovi koji daju besplatan prostor to rade uz uslov da se uz vaš sajt vide "lebdeće" reklame. To nije strašno, a daju sada već puuuuno besplatnog prostora pa može dugo da se arhiviraju stripovi. Najpopularniji sajtovi su Geocities, Xoom, Freeweb i Tripod, ali ima ih još pa vam valja da se dodatno raspitate. Važno je i koju brzinu otvaranja stranice vam omogućava sajt. Ako ćete zakupiti neki "com" to košta i plaća se ime svake godine, plus što morate plaćati i hosting (prostor na disku) kod nekog provajdera. Ako se odlučite za neki domaći domen (co.yu, co.hr,...) onda vam je, barem u yu, registracija besplatna, ali morate da je prijavite na nečiju firmu koja nema domen (moze i str i slično), ako nemate svoju. I onda mesečno plaćate zakup prostora. Naravno, možete krenuti od najmanjeg broja megabajta (5) pa kako se arhiva širi prelaziti na veći broj. To i nije prekupo, 30 MB dođe oko 10 eura mesečno.

Dakle ostaje na vama još da krenete sa stripom. Na posao!!!

Kakvog formata trebaju da budu stripovi i scanovi na net-u je pitanje za iduću nedelju!!!

Nastaviće se...


DODATNI POGLED:
Svi koristimo programe za vektorsko crtanje, a oni su uglavnom skupi. Evo jednog besplatnog ili jeftinog. Zoner Draw je sjajan program za vektorsku grafiku. Ako vam takav program treba kako bi nacrtali neki znak ili neki detalj za strip eto sjajnog rešenja. Verzija 3 je potpuno besplatna, jedino treba da se registrujete. Nema puno eksport filtera ali dovoljno da fajl možete iskoristiti za dalji rad. Crtanje je izuzetno jednostavno i kvalitetno. Više filtera i podrške dobijate ako kupite četvorku, skidajući je sa net-a, koja košta svega 49 dolara i odlično radi i bar kodove, kao i sijaset drugih stvari. Jedina zamerka kod obe verzije je to što su spori kod rada sa uvezenim bitmapama (scanovima) pa još nije zadovoljavajuće rešenje za lettering stripova. Ali vredi pratiti šta se tu dešava jer će to sigurno ispravljati. Inače, 3-ka, sa još par programčića koji idu pride, ima jedva 9,3 MB!!! Ne pokušavajte da krekujete četvorku jer je to skoro nemoguće. Očito su program radili ljudi sa iskustvom na tom planu...:)
http://www.zoner.com/
http://www.zoner.com/draw3/default.asp

sadržaj

11.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović i Dušan Banjanin su ove nedelje učinili rubriku izuzetno bogatom i zanimljivom...:)

ZAPIS O “REFLEXU”, NOVOM ALBUMU DANIJELA ŽEŽELJA

JAZZIK ZA MOJU DUŠU

Alem ĆURIN

“Reflex” je privatna, autorska jazz-zahvalnica svima što su sa Žeželjom dijelili svoju toplu šalicu čaja, ljubavna kompozicija iz Grada Snova, u kojoj se svjetlo i sjene, poput japanskoga pisma, obrušavaju niz okomite kadrove. Nijema mijena

Pitao sam muhu: “Kako se zoveš?” Mahnitala je bezglavo po radnom mi stolu, hladila sparušena krilca, od svjetiljke poviše, u friškome tušu na mojoj strip-tabli. “Kako ti je ime?” ponovio sam paleći cigaretu. Nije dala odgovora. Bila je zauzeta. Štrapala je tušem na sve strane i u svim pravcima. Tražila je kraj mome stripu, iskala izlaz iz labirinta moje neodlučnosti. Kopala je za svoj i moj spas. Za njom se vukao tuš poput Arijadnine niti. Vrtjela se u krug. “Gukni svoje ime mala!” ostala su mi još dva dima. Nije me čula, nisam joj bio na spisku, nije htjela, govno jedno malo sebično, trošiti vrijeme na mene, nije joj bilo ni do čega ili, možda, nije znala odgovor jer muhe, kao, nemaju imena. Zamrsila se pred sam kraj table. Spalio sam je žarom cigarete. Odgovor ispuni sobu. Strip je još ispred mene.

Ako te dopadne jednom odškrinuti vrata stripa, stani načas. Nije to za svakoga. Potraži majku i pitaj ju kakva je bila voda što te je istjerala u svijet. Reče li ti da vode tu nije ni bilo, već se more s tobom naguravalo, poljubi maju svoju, spakuj se, pozdravi se s ukućanima jer ideš na beskonačan put i zakorači hrabro kroz kapiju što te širom čeka. Čeka ona baš tebe. Čeka te jer te tvoje more traži i brod s tvojim imenom je na tome moru što te želi. Povratka nema. Ti si s druge strane zrcala. U stripu si! More, more crno, a kakvo li će biti u stripu doli crno, tvoja je tekućina što oplakuje i ljubi obale snova i vjenčava te s njima. Bilo je na tome putu mnogo mornara, ali samo se kapetani pamte. Oni ostaju. Ostaju do kraja na svome usamljenome brodu. Ostani i ti!

Lako je tebi govorit, kao da čujem glas, i tuđim kurcem po kupinama mlatit! Lako ti je tako; stajati u zavjetrini i čekati stripere što prolaze, vraćaju se, odlaze. Znam, reći ćeš, strip ubija. Otrcana fraza! Ubili su strip u tebi, u nama!

Ne!, ne dam se, na ovome istome mjestu (F.T. 11. kolovoza 97.) od ovoga istoga autora rečeno je (čitaj!):

"...Sutra, prekosutra, jučer, za sekundu, začet će se novo stoljeće, nova sadašnjost. Nitko više neće crtati po novinama, časopisima... Strip će biti autorski. Strogo autorski produkt jakih pojedinaca. Ili ga neće biti!... Bit će intelektualna poslastica za odabrane. Postat će elitna kultura! Strip će se vratiti u san - šta on oduvijek i jest. Svijet stripa i svijet snova živjet će ponovo zajedno, u ilegali buduće prošlosti. Vratili smo se tako, na početak stoljeća.

Jedini hrvatski autor koji ispunjava te kriterije, jest Danijel Žeželj. Prejaka autorska ličnost da bi se zadržala u kućnome pritvoru. Međunarodna zvijezda, koja će sjati dok ne nacrta fotografiju. Ako je ikada nacrta, C.-u će biti žao. Bit će to znak da se umorio, prepao..."

Srećom, eto, nije. Ali JA sam, otad, često bio umoran. Palio bih muhe i čekao. I tada, baš tada, bi došla, vraćala mi cirkulaciju, s nepoznatih adresa pisma Danijela Žeželja. Papiri natopljeni jedinstvenim rukopisom. Brodski dnevnici kapetana koji je s nepodnošljivom lakoćom brodio uz još neistražene obale sna, što su se meni, starome pasu, u tom času, činile tako daleke, toliko daleke jer neće nikada upoznati moju stopu. Vidjelo se da majstor zna sve tajne kompasa. Izrađivale su se nove i specijalne pomorske karte kako bi se ucrtala njegova spektakularna putovanja.

Bile su to kartoline su onu stranu stakla; likovna i literarna mala remek-djela, savršene jazz-partiture. Danijel je baš to - jazz-meštar.

Prilazio mi je Žeželj u malim količinama, taman koliko treba i kada treba. Kroz gustu maglu hvatao me zvuk sirene s njegova broda. Ton sax-baritona. Jazzik za moju dušu. Bilo mi je dovoljno.

Tamo, negdje iza sedam mora i devet života bio je Kapetan, što je jebao Sirenu, otkrio njezinu tajnu, kao da je to normalno samo po sebi i nastavio po svoju. Tamo, gdje struje vode rijetke.

Ovih mi se dana dogodio poštar. Paket bez riječi i dvije-tri sa strane. Pa se postman opet dovuče pod moj prozor, tjeran s iste adrese. Ispuni mi, tako, Žeželj kuću, zađe pod robu, zvirka po frižideru, prati me u stopu, ne da mi mira.

I zato ovoliko slova u to ime. Zato ove riječi o stripu bez riječi. Gdje se Danijel Žeželj zna naći, riječi često ne dopiru i nije im ni mjesto. Baš.

Posljednji njegov uradak, REFLEX (izdavač Petikat), strip je knjiga oslobođena od teksta, jer nije ni dokazano da je jezik riječi najbolji mogući jezik. Ovdje je jezik slike dovoljan i riječi tu ne stanuju.

Reflex je reakcija D. Žeželja na sve što ga je dotaklo, mijenjalo, gradilo, vodilo. Počast svima iz čijeg se odnosa sam formirao. Jer, kako je zapisano, postojimo samo u odnosu.

Reflex je privatna, autorska, jazz-zahvalnica svima što su sa Žeželjom dijelili svoju toplu šalicu čaja, ljubavna kompozicija iz Grada Snova, u kojoj se svjetlo i sjene, poput japanskoga pisma, obrušavaju niz okomite kadrove. Nijema mijena.

Reflex je odraz radosti vertikalnoga letača su onu stranu zrcala.

Evala ti, Kapetane!


Objavljeno: Feral Tribune, 3. listopada/oktobra 2003.

Na Prvom međunarodnom salonu u SKC-u

NAGRAĐENI STRIP AUTORI

Žiri Prvog međunarodnog salona stripa koji je otvoren u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, dodelio je devet nagrada. Gran Pri je dobio Nebojša Cvetković, nagradu na najbolji klasični strip, Siniša Banović, za najbolji alternativni strip, Tomaž Kučerovski/Tomaž Prokupek (Češka), za najbolji crtež Aleksandar Oreščanin, za najbolji scenario Ilias Kiriazis (Grčka), dok je specijalnu nagradu žirija za najmlađeg učesnika pripala Mini Ćirić. Nagradu za najbolju ideju odneo je Vojteh Jurik (Češka), za inovaciju, Nebojša Pejić, a za zreo i maštovit izraz, Ana Milojković.

Mah Medija Centar i distributerska kuće Tuck takođe su nagradili nekoliko autora, kao i izdavačka kuća System Comics.

- U ovom trenutku Salon je najduži korak Srećne galerije do sad učinjen u afirmisanju domaće strip scene. Ideja je bila da se konačno uspostavi scena s obzirom da naši autori samo kod nas još uvek nisu zvezde devete umetnosti. S druge strane, dali smo šansu najmlađim talentima da pokažu svoje radove - rekao je za „Blic“, Miki Pješčić, urednik u Studentskom kulturnom centru.

M. M.


Objavljeno: BLIC, 08.10.2003. godine.

Siniša Banovic, dobitnik dve nagrade na Prvom medunarodnom salonu stripa u SKC-u

KREIRAM BAJKE I U NJIMA ŽIVIM

Siniša Banovic, jedan od naših najmladih strip autora, inace student u klasi Rastka Cirica na Fakultetu primenjenih umetnosti, na Prvom medunarodnom salonu stripa u Studentskom kulturnom centru, osvojio je cak dve nagrade. Jedna je nagrada za najbolji klasicni strip, druga Mah medija centra i distributerske kuce Tuck. Roden je u Sarajevu 1979. godine. U Beogradu je od 1992, cetiri godine kao izbeglica... Bavi se crtanjem, slikanjem, stripom, ilustracijom i pomalo animiranim filmom. Ove godine priprema diplomski rad, dugometražni strip na temu fantazije, "recimo nešto o carobnjacima, ali ne bih još o tome", kaže u razgovoru za "Blic", na izložbi u SKC-u koja traje do kraja oktobra.

Nagradeni strip *Decak Likantrop" (ili Decak Vukodlak) pripada narodnim bajkama koje se repricavaju.

- Adaptirao sam jednu staru francusku tako da može da bude scenario za strip, a moj prijatelj Vladimir Jovanovic uspeo je da je pretoci u arhaicnu pripovest. Glavni junak je Žan Grenije iz Akvitera koji beži od nevolja kod kuce, srece drugog decaka koji ga uvodi u svet bajki. Malo sam je izmenio tako da tece kao dnevnik...

"Decak Vukodlak" još nigde nije objavljen - što je inace bio i jedan od uslova konkursa. Nekoliko kaiša stripova Siniši je izašlo u "Nacionalu", i "Strip-presingu".

- Voleo bih da mogu redovnije da objavljujem- kaže nam dok za "Blic" crta viteza na konju.

Pitamo ga koji je to junak. Siniša kaže:

- Ne znam još. Sad sam ga izmislio.

Njegov život protice u znaku stripa. Kreira nove svetove i u njima živi.

- Ovo mi je prvo ucešce na konkursu i još nisam razmišljao o izlasku na svetsku scenu. Ali, docice i taj trenutak, znam, samo da se pripremim, nacrtam nešto još bolje.

Kad ne crta, Siniša svira gitaru, za sebe. Živi s roditeljima, penzionerima, i sestrom koja je zaposlena. Podsticu ga, kaže stari stripovi, kao i ranije. "Ubedljivost price i ubedljivost likova. Ukratko: kad iz svakog ugla znamo tacno koji je lik, a ne da ga prepoznajemo po boji kose. Ranije sam se oduševljavao stripovima karikaturalnog tipa, kao što su "Asteriks" i "Gaston", a kasnije sam se zainteresovao za Mebijusa (tvorca Bluberija) i ilustratora Frenka Frazetu za koga mislim da je bez premca.

Pitamo Sinišu i šta prof. Ciric kaže za njegove radove.

- Šta da kaže, mora da ocenjuje.

A koju ocenu je dobio? Veli - "devetku".

M. Marjanovic

Guramo dalje
- Iznenadeni smo i kvalitetom i brojem pristiglih radova - kaže za *Blic", predsednik žirija ovogodišnjeg salona stripa, Vlada Vesovic, i sam strip-crtac. - Uspeli smo da za kratko vreme animiramo autore iz cak 15 zemalja. Pristiglo nam je oko stotinu radova i stvarno smo danonocno sve pregledali i citali da bismo doneli odluku. Guramo dalje i razmišljamo da dogodine ne postavljamo uslov da se na konkurs mogu javiti autori starosti do 30 godina. Ne bismo da ogranicavamo nikoga ko se ovim poslom bavi, jer želimo da ga maksimalno promovišemo, kad vec imamo tako kreativnu scenu, u svetu vec potvrdenu.


Objavljeno: Blic, 10. oktobar 2003.

Liga izuzetnih džentlmena - viktorijanski superheroji:

JUNACI PINGVINOVE ULICE


Za titulu junaka brojnih SFRJ detinjstava gotovo su se ravnopravno borili junaci Bonelijevih stripova: Zagor, Blek, Kapetan Miki i kompanija sa omiljenim literarnim herojima: detektivima, pustolovima, vragolastim deranima. Jedan film nastao po stripu ciji su junaci pozajmljeni iz književnosti podseca nas na književne likove što su obeležili jedno vreme

U svom znamenitom eseju Sumrak Idola slovenacki pjesnik Aleš Debeljak se prisjeca izgleda književnih edicija što su obilježile jugoslovensko izdavaštvo u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Spominju se tu "tanke džepne knjige iz zbrike 'Rec i misao', neugledne bijele knjižice novosadskog izdavaca, blijedožuti ovici zagrebackih filozofskih izdanja po kojima se prepoznaje soba studenta filozofije jednako u Nišu, Ohridu ili Vinkovcima". Jedinstveno jugoslovensko književno tržište raspuklo se u meduvremenu na komade medu kojima ima malo ili nimalo medusobnih kontakata, no još postoji jedna edicija po kojoj se može prepoznati soba studenta engleske i americke književnosti pa bila ona u Zemunu, Zaprešicu ili Vogošci. Može se zapravo prepoznati polica za knjige bilo koga ko cita engleski jezik. Rijec je, naravno, o ediciji Pingvinovih Popularnih Klasika (Penguin Popular Classics), onim krasnim knjigama u žuto-smedkastim nijansama sa nekom klasicnom slikom na prednjoj korici i natpisom complete and unabridged pozadi, knjigama što u sarajevskim knjižarama koštaju cetiri do pet konvertibilnih maraka, u zagrebackim petnaestak kuna, a u beogradskim valjda par stotina dinara.

Dok ovo pišem gledam u svoju policu i na njoj, medu ostalim, vidim i Tvenove, što bi Balaševic rekao, Avanture Tome Sojera, tu je i niz od nekoliko Dojlovih zbirki o avanturama Šerloka Holmsa, zatim Stokerov Drakula, pa Stivensonov Doktor Džekil i Mister Hajd, pa Velsov Nevidljivi covjek, Melvilov Mobi Dik, Vernovih 20.000 milja pod morem, Vajldova Slika Dorijana Greja te knjige H. Rajder Hagarda Alan Kvotermejn te Rudnici kralja Solomona. Tu su, naravno, i Džozef Konrad i Frensis Skot Ficdžerald i Svift i Kipling i De Kvinsi i Emili Bronte i Vilki Kolins i citav niz pjesnika, no oni ne pripadaju ovoj prici, prici o književnim superherojima koji su preko stripa dospjeli do filma.

Književni heroji iz viktorijanskog razdoblja združeni su u strip Alana Mura, a takvo je združivanje zapravo specificno stripovska rabota. To su one cake iz Bonelijevih stripova kad neki slucaj natprirodnog & nemoguceg zajedno istražuju Marti Misterija i Dilan Dog, odnosno kad se na vjenacanju Komandanta Marka i ljubljene mu Beti, uz Blafa, Žalosnu Sovu i Vukove sa Ontarija, slavlju pridruže i Veliki Blek, Rodi i profesor Okultis. Kako je u posljednjih nekoliko godina ekraniziranje stripova globalni trend bilo je samo pitanje dana kad ce na red doci i Murova Liga pravih džentlmena. Publika je bila spremna za ovakav tip ostvarenja: pravi džentlmeni su zapravo preteca X-mena, pa još s literarnim backgroundom, a i filmadžijama nikad nije bilo mrsko ono za strip specificno združivanje junaka i antijunaka: izuzev Lige pravih džentlmena skorašnji dokaz za tu tezu imamo i u filmu Fredi protiv Džejsona kao i u najavljenom Alien protiv Predatora. Režiranja Lige pravih džentlmena prihvatio se covjek koji je s Blejdom zaceo najnoviju filmsku pomamu za stripom * Stiven Norington, a glavne uloge su ponijeli neki od slavnijih glumaca današnjice * Šon Koneri kao Alan Kvotermejn, Naserudin Shah kao Kapetan Nemo, Džejson Fleming kao Doktor Džekil, Stjuart Taunsend kao Dorijan Grej, Šejn Vest kao Tom Sojer, Toni Karen kao Rodni Skiner, odnosno Nevidljivi covjek te naposljetku Peta Vilson kao Mina Harker: jedina pripadnica nježnijeg (gentle) spola medu muškarcima (tj. menima). Provuce se tuda i Melvilov Išmail, a veliki negativac, Napoleon zlocina je, naravno, arhineprijatelj Šerloka Holmsa * profesor Morijarti (Ricard Roksburg). Primjetan je izostanak samog Šerloka Holmsa, no upravo je on junak koji najcešce nastanjuje alternativne literarne svjetove u kojima se susrece sa svojim suvremenicima iz književnosti i historije. U romanima francuskog pisca Aleksisa Lekeja (prevoden je upravo u ediciji "Rec i misao") Holms susrece Karla Marksa i Alberta Ajnštajna, kod Nikolasa Mejera (Sedampostotna otopina) Holms je pacijent Sigmunda Frojda, a kod Majkla Dibdina (The Last Sherlock Holmes Story) Holms se suocava s Džekom Trbosjekom. Mada Holms ovdje "fizicki" nije prisutan, negov duh lebdi nad Ligom pravih džentlmena makar i preko Morijartija.

Necemo se sad baviti kvalitativnim dometima Noringtonovog filma: namjera ovog teksta je drugacija * progovoriti nešto o uticaju književnih junaka iz perioda romantizma i viktorijanske epohe na suvremenu popularnu kulturu. Ilustrativan je primjer Hagardovog Kvotermejna kojeg cesto zovu pretecom Indijane Džonsa. Zanimljivo je da se tako Konerijeva uloga u ovom filmu ponešto simbolicki "poklapa" sa ulogom Indijevog oca u trecem nastavku ovog kultnog serijala. Masovna prepoznatljivost Doktora Džekila, Dorijana Greja i Toma Sojera ostavila je traga i u eksjugoslovenskoj estradi: od Ramba Amadeusa preko Masima Savica do *orda Balaševica. Tu su, naravno, i bezbrojne globalno proslavljene umjetnicke varijacije na temu: prica o Džekilu i Hajdu, tj. podijeljenoj licnosti, postala je gotovo pa holivudski kliše cije primjene tek povremeno zrace inovativnošcu (vidi pod Dejvid Fincer: Klub Boraca), tragova Dorijana Greja ima u mnoštvu prica o ugovoru s davlom, a skoro svaka pretpubertetska fantazija o bijegu od kuce gotovo nužno je sojerovska. Nevidljivost koju je Vels podario svom Rodniju Skineru dobacila je do brojnih stripova i filmova, prisjetimo se ovdje tek one epizode Dilana Doga, popularne Karpenterove komedije s pocetka devedesetih Memoari nevidljivog covjeka u kojoj su igrali Cevi Cejs i Deril Hana te skorašnjeg Verhovenovog ostvarenja Hollow Man s Kevin Bejkonom i Elizabet Šu. A prica o Drakulinim odjecima je opet toliko razudena da bi bio potreban citav oveci tekst da se nabroje barem oni najpoznatiji. Nema, medutim, nijednog književnog junaka iz viktorijanskog doba ciji je utjecaj na buducnost veci nego je slucaj sa Šerlokom Holmsom. Suvremeni detektivi-foreznicari od izvrsne TV serije "CSI" do serijala Patriše Kornvel o doktorici Kej Skarpeta više duguju Holmsovoj lupi nego malim sivim celijama junaka Agate Kristi i ulicnoj prefriganosti zajebanih detektiva iz americkih hard-boiled krimica. Holmsa i ovdje u stopu prati njegov najveci neprijatelj profesor Morijarti. Pa i sama "institucija" najveceg neprijatelja postala je neizostavna u mnogim stripovima i filmovima: od Dilan Doga do Džejmsa Bonda. Poslušajmo kratko onaj Holmsov famozni opis Morijartija iz price Posljednji problem. Tu Holms najprije navede cinjenicu da je rijec o pravom matematickom geniju koji je u dobi od dvadeset i jedne godine napisao tezu koja je oduševila Evropu, covjeku cija je naucna karijera propala zbog nasljednih tendencija najdavolskije vrste. I onda krece legendarni monolog: "On je Napoleon zlocina, Votsone. On je organizator polovine svih zlocina, a skoro svih neotkrivenih, u ovom velikom gradu. On je genij, filozof, apstraktni mislilac. On ima mozak prvog reda. On sjedi nepokretno kao pauk u centru svoje mreže, no ta mreža ima hiljade niti, a on odlicno upravlja svakom od njih." Nije li ovo fantastican opis cijele bulumente suvremenih popkulturnih velikih negativaca? Uvijek tu postoji fantastican um, dašak genijalnosti, nešto što zadivljuje, no zla krv sve to pokvari * moderna prica o palom andelu ciji je arhetip na prelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljece bio profesor Morijarti.

Danas, stotinjak godina kasnije, opet smo na prelazu stoljeca. Isti heroji koji su preko knjiga i casopisa poput "Strand" magazina oduševljavali viktorijansku publiku oduševljavaju i danas nove fanove. Novi je fin-de-siecle, medij je novi, junaci su isti. Zašto je to tako? Možda je u pravu Borhes, i možda se ona njegova prosudba o Velsu s kraja eseja "Prvi Vels", može mutatis mutandis primjeniti i na neke Velsove suvremenike o kojima je ovdje bilo rijeci. Ovako veli Borhes o pustolovinama Velsovih junaka iz knjiga o stanovitim jezivim cudesima: "Mislim da ce biti ugradene poput formule Tezejeve ili Ahasverove, u sveopce pamcenje vrste i da ce se umnožavati na svojem podrucju, onkraj granica slave onoga koji ih je napisao, preko smrti jezika na kojem su bile napisane." Pominjanje Tezeja podsjeca nas na tezu slavne americke esejistice Kamile Palja o srodnosti paganskog Olimpa s modernom masovnom kulturom. I zbilja, ovi pravi džentlmeni, mitski su junaci našeg vremena, ono što su Helenima bili likovi iz današnjih znamenitih epskih spjevova, a našim balkanskim precima junaci narodnih pjesama. Ako malo "nategnemo" analogiju, možemo ici i dalje: Ilijada okuplja sve anticke junake iz razlicitih pojedinacnih mitova na istom zadatku, a na kraju svoje fascinantne knjige Prevarena povijest Ivo Žanic zamišlja epsku pjesmu u kojoj bi se zajedno našli Starina Novak, Mali Marijan, Alija *erzelez, dijete Grujica, Mijat Tomic, Mujo Hrnjica i još gomila likova iz južnoslovenskog epskog imaginarija. Žanic kaže kako je moguca epska pjesma u kojoj bi se svi zajedno našli i doživjeli niz uzbudljivih pustolovina, te nastavlja: "ona možda odavna i postoji, možda upravo nastaje, možda ce tek nastati". No, ne idimo predaleko sa analogijom. Neka Ilijade i narodnih pjesama u školama i historiji književnosti, mi cemo danas radije uživati u avanturama pravih džentlmena. Bolji su supeheroji što se trude da rat sprijece, nego junaci što u ratu žele pobijediti.

Muharem Bazdulj


Objavljeno: Vreme, 9. oktobar 2003.

Marvelovi superheroji za VHS

Kompanija "Marvel" planira da sama pocne da se bavi snimanjen filmova za ciju osnovu bi posluľili strip junaci ciji su oni vlasnici. "Marvel" ima viąe od 4.700 superheroja i na filmsko platno bi poceli da stiľu i oni koji nisu stekli veliku slavu. Filmovi bi imali budľet izmedu 8 i 50 miliona dolara, a veci broj ovakvih ostvarenja bi bio objavljivan kao video-izdanje.

V. T.


Objavljeno: Danas, 9. oktobar 2003.

SENDMEN - na bestseler listi: Grafička novela "The Sandman: Engless Nights" Nila Gejmena je debitovala na 20. mestu bestseler liste dnevnika New York Times za tvrdo ukoričena izdanja. Ovo je prvi put da je izdavač stripova "DC Comics" dospeo na ovu listu sa nekim svojim izdanjem. Gejmenova grafička novela je objavljena 17. septembra i predstavlja zbirku sedam kratkih priča o Smrti, Želji, Očaju, Delirijumu, Destrukciji, Sudbini i Snu. Vrhunski umetnici iz celog sveta, kao što su Milo Manara i Prado, su radili na ovim pričama.

V. T.


Objavljeno: DANAS, 08.10.2003. godine

IN MEMORIAM

Vilijam Steig, "kralj crtaća"

Crtač dečjih stripova i pisac nagrađivanih bestselera za decu, legendarni "kralj crtaća" Vilijam Steig, preminuo je u 95. godini u svojoj kući u Bostonu. Steig je rođen 14. novembra 1907. godine u Njujorku, počeo je da crta stripove za školske novine, pohađao je koledž i Nacionalnu akademiju za dizajn. Prvi strip je Steig prodao 1930. uredniku časopisa Njujorker Haroldu Rosu, koji ga je zaposlio za stalno. Njujorker je objavljivao njegove crteže više od 70 godina. Steig je u svojoj karijeri nacrtao više od 1.600 crteža, kao i 117 naslovnih strana za Njujorker, što je navelo magazin Njuzvik da ga nazove "kraljem crtaća". Napisao je i više od 30 knjiga za decu. Steig je, svojevremeno, izjavio časopisu Gloub da voli Rembranta i Pikasa, i da je "lud za Van Gogom". Knjige za decu je počeo da piše tek sa 60 godina, a 1970. je dobio prestižnu Kaldekot medalju za svoju treću knjigu "Sylvester and the Magic Pebble" (Silvester i magični kristal). Po Steigovoj knjizi o zelenom čudovištu "Šrek", napisanoj 1990, prošle godine je snimljen hit film koji je dobio Oskara u novoj kategoriji za najbolji crtani film. Tanjug


Objavljeno DANAS, 06.10.2003.

Danas počinje 55. sajam knjiga u Frankfurtu

POČASNI GOST RUSIJA

FRANKFURT (Beta-AFP) - U Frankfurtu se danas otvara 55. sajam knjiga, najveća izdavačka manifestacija u svetu, na kojoj će ove godine u centru pažnje biti nova generacija ruskih pisaca. Više od 1.000 pisaca i 6.400 izlagača iz 100 zemalja predstaviće u Frankfurtu 350.000 knjiga, elektronskih medija i drugih proizvoda vezanih za knjige. Sajam će, prema procenama, posetiti 270.000 ljudi.

Počasni gost ovogodišnjeg sajma, Rusija, trebalo bi da doprinese većem interesovanju za manifestaciju u Frankfurtu. Biće predstavljeni klasični ruski pisci - Puškin, Tolstoj i Solženjicin - ali će pre svega nova generacija autora, posebno žena, dominirati na seminarima i forumima u okviru sajma. Očekuje se učešće oko 150 ruskih pisaca.

Na sajmu će biti predstavljeno više od 20 novih knjiga ruskih dramskih pisaca na nemačkom jeziku. Tema četvrtine od 2.500 manifestacija na sajmu biće Rusija, uz prateće izložbe fotografija, filmove i koncerte. Vrata sajma će za posetioce biti otvorena od petka. Posetioci će, takođe, za razliku od prethodnih godina, imati priliku da kupe knjige, ali samo poslednjeg dana manifestacije (u ponedeljak, 13. oktobra).

Među centralnim događajima biće obaranje dva rekorda. Brazilski pisac Paolo Koeljo planira da potpiše do sada najveći broj primeraka svog bestselera "Alhemičar", koji je preveden na 56 jezika. Posetioci su, takođe, pozvani da učestvuju u nastanku najdužeg stripa na svetu. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Nemac Ginter Gras (75) će, uz pratnju orkestra, održati predavanje o svojoj novoj knjizi "Poslednji plesovi", autobiografskoj zbirci pesama ilustrovanoj erotskih crtežima.

Predavanje će se završiti pozivom publici na ples. Udruženja nemačkih knjižara dodeliće nagradu za mir i ček na 15.000 evra njujorškoj kritičarki i piscu Suzan Zontag.


Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, 07.10.2003. godine

ISTORIJA STRIPA

NEVENOVE PRIČE U SLIKAMA

Iako zvanično nastaje po uzoru na američke stripove objavljene kod nas sredinom tridesetih godina prošlog vijeka, domaći strip vuče korijene i u nekim domaćim izdanjima koja su još sredinom šezdesetih godina HLH vijeka oduševljavale neku drugu čitalačku publiku. Sve je počelo 1860. godine, kada su Jovan Jovanović i Dimitrije Mihajlović u Novom Sadu pokrenuli humoristički list "Mesečar", koji je u svom sadržaju imao i razne ilustrovane priloge. Već slijedeće godine počinju da izlaze i novosadski "Komarac" i varaždinski "Podravski jež". U sva tri lista, na ilustrovanim stranicama mogle su se naći i priče u slikama, koje su svojom formom podsjećale na ono što danas nazivamo strip. U slijedećih par godina, širom Jugoslavije, naročito u Zagrebu i Novom Sadu, pojavilo još nekoliko listova sličnog karaktera i svi su u svom sadržaju imali ilustrovani dio u kome su se mogli naći prethodnici današnjeg stripa. Još tri lista koje je pokrenuo Jovan Jovanović koristili su priče u slikama. Prvi je bio "Zmaj"( Budimpešta - 1864), koji je ilustracije koristio kao izuzetno jaku formu za upućivanje kritika na račun tadašnjih društvenih devijacija. Drugi list ľ "Kamila"( Novi Sad ľ 1874), koji je u svom drugom broju objavio priču u čak osam slika, čiji je autor bio Vladislav Telebah i time se do tada najviše približio klasičnoj formi stripa. Ali prvo kontinuirano objavljivanje priča u slikama dogodiće se tek u Čika Jovinom "Nevenu" ( Novi Sad ľ 1880), koji je jedan od najvrijednijih izdanja u istoriji domaćeg izdavaštva. Tek u Nevenu priče u slikama dobijaju isključivo zabavno-didaktičnu ulogu, otprilike onakvu kakvu većina stripova ima danas. Ubacivši u list sve svoje stvaralačko umijeće, spajajući zabavno sa poučnim, tužno sa podsmiješljivim i veselo sa oporim, Jovan Jovanović Zmaj je stvorio nevjerovatnu atmosferu kojom je plijenio kako najmlađe čitaoce, kojima je list bio i posvećen, tako i one starije. Tome su uveliko doprinijele i priče u slikama, koje su na stihove Čika Jove Zmaja ilustrovali mnogi kvalitetni crtači. Neke priče su nastale pod perima stranih crtača (najčešće njemačkih), dok su neke radili domaći, među kojima se izdvajaju sam Čika Jova i Uroš Predić. Neven je tokom izlaženja svojim čitaocima priredio preko trideset ovakvih ostvarenja, od kojih su neka objavljivana i u više nastavaka.

Prvi list koji je, nakon Nevena, za priloge ove vrste odvojio ovoliko prostora bile su zagrebačke "Koprive", koje su počele da izlaze 1906. godine. List je odmah počeo sa objavljivanjem obilja karikatura i ilustracija, kao i na priče u slikama koje postepeno razvijaju jezik stripa. Tu u "Koprivama" po prvi put dolazi do formiranja grupe izrazitih karikaturista i ilustratora, među kojima su se naročito isticali Pjer Križanić, Sergije Mironović Golovčenko, S. Vereš i drugi.

Još jednu važnu ulogu "Koprive" će odigrati u razvoju stripa kod nas. Riječ je o njihovom posebnom izdanju pod nazivom "Madz & Moritz" (1924) istaknutog njemačkog humoriste i satiričara Nilhelma Busch-a, koji je odmah osvojio srca čitalaca, a takođe i autora, među kojima je bio i S. M. Golovčenko. Već slijedeće godine, pod uticajem Madza i Moritza, Golovčenko u Koprivama objavljuje prve gegove pod nazivom "Maks i Maksić". Avanture dvojice nestašaka će se objavljivati redovno sve do 1934. godine.

"Priče u slikama", koje su objavljivane u navedenim i u drugim listovima, uživale su veliku popularnost kod domaće publike, pa je bilo za očekivati da će Raymond-ov "Detektiv H-9" doživjeti toliki uspijeh kod nas. Osim Raymond-a, Politika je objavljivala i druge strane autore. Tako je u januaru 1935. godine u Politikinom izdanju "Politika za decu" objavljen Disney-ev strip "Tri praseta". Od tada su Disney-evi junaci redovno objavljivani u gotovo svim Politikinim izdanjima.

Disney je još ranije uticao na neke domaće autore. Tako je već 1932. godine u listu "Veseli četvrtak" objavljivan rad "Doživljaji Mike miša" (koji tada još uvijek nije imao klasičnu formu stripa), Ivana Šenšina, rađen po uzoru na Mickey Mouse-a. Ivan Šenšin će kasnije, kada strip bude zvanično prihvaćen kod nas, imati veliku ulogu u stvaranju takozvanog "Beogradskog kruga", udruženja strip autora, među kojima su najistaknutiji bili Đorđe Lobačev i Slobodan Solovjev. Oni su svoje radove objavljivali u izdanjima poput lista "Strip" i "Crtani film". U isto vrijeme, zagrebački list "Oko" objavljuje radove braće Njaltera i Norberta Neugebauer i čuvenog Andrije Maurovića, koji je svoje prve radove objavljivao u već pomenutom zagrebačkom listu "Koprive". Maurović je bio najplodniji strip autor te generacije, a njegov opus je toliki, da bi mu pozavidjeli i mnogi svjetski crtači, čak i danas. Slijedeći tekst istorije stripa biće u cijelokupnosti posvećen njemu.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 06.09.2003.godine. Sva prava zadržana.

ISTORIJA STRIPA: ANDRIJA MAUROVIĆ

PEČAT VRSNOG MAJSTORA

Kada je strip prestao da bude priča u slikama i kada je već bio zvanična umjetnička disciplina, Maurovićeve su stripove najavljivali kao romane u slikama ili filmovane romane. To je zbog toga što su pojedini njegovi stripovi, u vrijeme kad su nastali, predstavljali svojevrsnu žanrovsku inovaciju. Do pojave Maurovića, iako priznat kao umjetnost, strip je, zbog nepoštivanja stilističkih kodeksa, koje su diktirali umjetnički centri, proglašavan perifernom umjetnošću, ali nakon objavljivanja njegovog prvog stripa "Vjerenica mača", 1935. godine u zagrebačkim Novostima, umjetnički centri su bili prisiljeni da povuku riječ. Morali su priznati strip kao ravnopravnu umjetnost, što on i jeste, a ostvarenja koje je za sobom ostavio Andrija Maurović bili su najbolji primjer za to. Njegove stripove voljeli su, a što je još važnije poštovali baš svi.

Andrija Maurović je rođen 1901. godine u mjestu Muo kod Kotora, gdje je živio do odlaska u srednju školu, koju je pohađao u Dubrovniku. Nakon toga upisuje likovnu akademiju u Zagrebu, gdje se pararelno sa studijama iskušava u svim vidovima grafičkog umijeća. Crtao je plakate i reklame, ilustrovao knjige, radio karikature za Koprive i druge zagrebačke listove... Međutim, zagrebačka Akademija je imala svoje propise koji su zabranjivali studentima da stečeno znanje koriste u komercijalne svrhe. Bio mu je postavljen ultimatum: ili škola ili van. Pošto nije znao drugi način da se izdržava, njegova odluka bila je - van. Iako je žalio zbog odlaska s akademije, tvrdio je da je tako bolje, jer je odmah prešao u praksu. "Na Akademiji čovjek upoznaje samo teoriju. Akademija vas često može iskvariti. Nisam volio istoriju umjetnosti, nacrtnu geometriju, perspektivu. Ja sam to nosio u sebi. Uvjek sam mrzio formu... ukočenost... krasnopis." - kasnije je govorio Maurović.

Tridesetih godina prošlog vijeka, Maurović je radio u zagrebačkim Novostima kao stalni crtač i ilustrator. Novosti su, kao i većina listova tada, stripove preuzimali iz stranih izdanja. Kada su se odlučili da krenu sa izdavanjem domaćih stripova, prvi koga su kontaktirali bio je Maurović. Evo kako je taj događaj opisao sam Maurović u svom itervjuu za ilustrovani list "Start" 1975. godine: "...Oni su me zvali i rekli - Mauroviću, idemo i mi u strip! -... i tako je počelo. Krešimir Kovačić, sin književnika Ante Kovačića je pisao scenarija a ja sam ilustrovao. To je bio trgovački potez. Htjelo se zaraditi. Mi tada nismo znali da će se danas o stripu toliko govoriti i da će se o njemu predavati na fakultetu. Išlo je samo od sebe..."

Svoju uspješnost u stvaranju stripova, Maurović pored talenta pripisuje i nekim drugim stvarima i iskustvima koje su ga pratile kroz život. U Sarajevu se bavio glumom. Igrao je u raznim narodnim predstavama, kao i u Šekspirovom "Snu ljetnje noći". Glumio je i u jednom čehoslovačkom filmu koji je sniman u blizini Dubrovnika. Iako se glumom nije dugo bavio, jer se osjećao vezanim i ograničenim, iskustvo koje je tu stekao uspješno je iskoristio u stvaranju svog ličnog i originalnog strip-jezika. "...Svaki crtač, svaki slikar bi trebao da prouči glumu, barem teoretski. Kako on može prikazati neku grimasu ili pokret ako nije glumac?" - tvrdio je Maurović. U vojsci je služio u artiljeriji, gdje je naučio da jaše. To mu je, kako je sam govorio, koristilo da razumije pokret. Tako je, za razliku od ostalih južnoslovenskih autora, kod kojih se jasno mogao vidjeti uticaj američkih crtača, Maurović stvorio svoj, potpuno prepoznatljiv i originalan stil, kojim je skoro četrdeset godina oduševljavao čitalačku publiku svih uzrasta.

Andrija Maurović se u svoje vrijeme dotakao gotovo svih tada aktuelnih žanrova. Radio je vestern stripove, naučnu fantastiku, istorijske stripove, egzotične... Većina njegovih stripova, kao što su "Trojica u mraku", "Crni jahač", i drugi svrstavaju se u antologijske.

Izuzev "Crnog jahača" i "Starog mačka", Maurović nije ponavljao istog protagonistu u dužem vremenskom periodu. Radio je najraznovrsnije stripove, u zavisnosti od ideje scenarista i želja naručioca. Među najljepšim njegovim ostvarenjima su i strip - adaptacije poznatih romana, kao što su Zagorkina "Grička vještica", i "Zlatarevo zlato" i "Čuvaj se Senjske Ruke" A. Šenoe. Mali broj čitalaca upoznat je i sa njegovim erotskim stripovima, kojima je u to vrijeme i na ovom podneblju rizikovao cenzuru. Zbog raznolikosti tema i likova, Maurović se smatra pretečom evropskog autorskog stripa druge polovine dvadesetog vijeka.

Interesantno je da Maurović nije želio da ostane upamćen kao strip crtač. Težio je slavi građanskog, galerijskog slikara, žalio što nikada neće osjetiti zadovoljstvo akademskog uvažavanja. Međutim, pečat koji je udario svojim strip ostvarenjima toliko je veliki i (upravo sa umjetničke strane gledano) toliko jak, da je sva njegova ostvarenja iz drugih oblasti umjetnosti, ma koliko bila dobra, potpuno bacio u sjenu.

Andrija Maurović je umro u Zagrebu 1981. godine. Za sobom je ostavio preko 200 strip ostvarenja, koja ne predstavljaju samo uzorne primjere ovog medija, već i značajna djela jednog vrhunskog majstora devete umjetnosti.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 13.09.2003.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

12.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-REZULTATI 1. EVROPSKOG STRIP KONKURSA
Pobednici prvog Evropskog strip konkursa su poljaci Krystof Gawronkievicz i Grzerorz Janusz sa stripom "Essence". Na konkurs je pristiglo 600 portfolia autora iz 21 evropske zemlje. Pobednicima će album biti štampan u izdanju Glenat-a u toku ideuće godine. Pobednika je izabrao žiri u sledećem sastavu: Jérôme Clément (président de Arte) e Jacques Glénat (Président des éditions Glénat), Vittorio Giardino, François Boucq, Merwann Chabanne, Bernard Yslaire, Jacques Glénat, Jérôme Clément, Ana Miralles, Didier Convard, Michel-Edouard Leclerc, Emmanuel Suard, Florence Cestac. Informacije možete na www.glenat.com.



-WILLIAM WOOLFOLK
Scenarista William Woolfolk (Superman, Batman itd.) preminuo je 20. jula, 2003. www.bywilliamwoolfolk.com



-REPRINT PEANUTSA
Fantagraphics kreće sa izdavanjem reprinta legendarnog Schulz-ovog stripa pod nazivom "The Complete Peanuts". U 25 knjiga treba da se pojave svi stripovi ovog serijala. Već u prvoj će biti 50% materijala koji se po prvi put reprintuju. Prva knjiga treba da izađe u aprilu iduće godine. Planiraju da izdaju dve knjige godišnje što znači da je reč o projektu dugom 12 ipo godina!!!

sadržaj

13.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

From: Darko Macan <darko.macan@zg.tel.hr>
Subject: Ako netko hoche crtati superheroje ...

Samo prenosim info, bez podrsske ili osporavanja ...:)
mcn

Saul Colt, the writer/creator/publisher of the book "Eclipse & Vega," has run out of artists. He writes, "I need a new artist. My artist quit in the middle of an issue. I have found someone to pick up the pieces but would like to stay on schedule so I need a great professional artist. My website is www.ssscomics.com and my email is saul@ssscomics.com. This obviously is a paying project and would like someone to commit to a 2-3 story arc."

sadržaj

14.

PISMA ČITALACA

mail

From: Aleksa Gajic <galexa@EUnet.yu>
Subject: W.i.t.c.h. ukratko

Dragi Marko a i ostali koji su primetili strip Witch na kioscima, evo ukratko kako je i nastao.

Pricu sam cuo iz prve ruke, od crtaca Alessandra Barbucia, inace kolege iz izdavacke kuce Soleil.

Ovaj mladi italijan (28 godina) zivi i radi u Djenovi u saradnji sa svojom suprugom Barbarom Canepa koja radi kolore. Nazalost prica sa Witch-om se neslavno i brzo zavrsila. Studio Dizni mu je oduzeo ovaj projekat i nikad isplatio prava na likove, a sudski spor je jos u toku, mada se on plasi da ce Dizni naci bolje advokate. Podatak o trenutnom crtacu i scenaristi nemam, ali taj neko je pristojno nastavio ovaj serijal koji u Francuskoj izlazi evo vec nekih stotinak brojeva. Za ljubitelje Alessandrovog crteza dobra je vest da bi System comics trebalo uskoro da objavi prvi deo veoma uspelog serijala "SkyDoll" koji uskoro treba da dobije i treci nastavak. Ili na netu: www.skydoll.com

Aleksa Gajic

sadržaj

15.

LINKOVI

Strip Vesti

-Wostok. Serbian guru, intervju sa Wostokom, na italijanskom web site/u, na engleskom jeziku:
http://www.komix.it/article.php?sid=3574

-Goran Sudžuka - da oni što ne čitaju moju kolumnu ne budu uskraćeni za link...:)
www.goransudzuka.com

sadržaj

16.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 11. do 17. oktobra

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad