prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. SIN KAPETANA BLEJKA - Aleksandar Manić
2. GARFILD - Srđan Aćimović
3. CORTO PORTO FRANCO - Alem Ćurin
4. DAN DARE I UMJETNIČKI CRTEŽ
   RANKA HAMPSONA (9) - Josip Mihalković
5. POST SCRIPTUM (7) - Zoran Đukanović
6. JUŽNJAČKA UTEHA No 154. - Dejan Stojiljković
7. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (213) - Darko Macan
8. MOJ POGLED (101) - zmcomics
9. ŠTAMPA - štampa
10. LINKOVI - Strip Vesti
11. DATUMI - Strip Vesti

1.

SIN KAPETANA BLEJKA

Aleksandar Manić

Hauard Blejk je izuzetan gusarski kapetan – hrabar borac, hladnokrvan, dobar vodja, lep musskarac i zavodnik. Uprkos ovim osobinama pozzeljnim kod pirata isto kao i kod strip junaka, engleski vojnici ubijaju Blejka vech na sedmoj tabli novog serijala is pera i ccetkice velikog srpskog strip majstora Rajka Milossevicha Gere. "Hauard Blejk – Svetlost senke" (Glena), prvi je album sage u osam nastavaka cciji su protagonisti poslednji pirati tokom druge polovine 18. veka. Po Blejkovoj smrti, njegova posada se razilazi, a 16 godina kasnije u Ccarlston se vracha Gilijam Perin, verni kapetanov prijatelj i pronalazi Anabel, Blejkovu ljubavnicu i majku Danijela Hauarda Bentona. Danijel ga potsecha na poginulog prijatelja i on ga uzima pod svoje okrilje. "Gospodjo, vi dobro znate cciji sin je Danijel. U sluccaju da nije sposoban da musski da podnese teret nasledja, meni samo preostaje da ga sazzaljevam – kazze Gilijan Anabeli na tabli kojom se zavrssava prvi album i najavljuje poccetak novih zbivanja.

"Svetlost senke", za razliku od vechine serijala koji zapoccnu u najvissem registru, kreche uzdrzzano i u nijansma. Scenaristiccki dobro razradjen u zajednici sa starim kompanjonom Draganom Savichem, prvi deo uvodi ccitaoca u postojeche intrige i postavlja scenu za buduche zaplete. Karakterizacija likova uradjena je vrlo pazzljivo, a pripovedanje poseduje dobar ritam. Gerin grafizam je u najboljoj tradiciji realisticckog crtezza, visoke verodostojnosti u odechi, naoruzzanju, brodovima i dekorima. Poseban element figurativne naracije jeste izvanredna atmosfera, sugerisana kroz finese u osvetljavanju i senccenju. "U scenama sa nasiljem obiccno podvlaccim zatamnjenost ambijenta, dok na drugim mestima osvetljavam ono ssto smatram zanimljivim. Medjutim, svako osvetljavanje stvara senku, a tu posebno mislim na senke u dussama – kazze Gera. Slabosti albuma su obilje detalja koje ponekad ometa ccitljivost kadrova, ne previsse kvalitetno kolorisanje i preterano sitni tekstovi u oblaccichima.

Gerin album, otsstampan u tirazzu od dvadeset hiljada primeraka, objavljen je istovremeno na tri jezika – francuskom, flamanskom i srpskom. Publici ga je preporuccio liccno Andre ZZijar, a francusko izdanje naisslo je na dobar prijem ccitalaca i kritike. Drugi nastavak je u pripremi i otvara se velikom pomorskom bitkom koja sluzzi kao poccetno ccvorisste velike avanture Gilijama i Danijela.

sadržaj

2.

GARFILD

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Šta je zanimljivo kod ove abominacije prirode? Debeli narandžasti mačak koji jede sve pred sobom, ne može se nazvati abominacijom prirode, ali debeli narandžasti mačak koji jede sve pred sobom i uz to je svetski popularan, svakako može.

Namerno naoštravam svoj stil na “pljuvalje” jer je zajedno sa Garfildom, kod nas uvezena i reputacija ovog stripa kao stripskog klasika, što ni u kom slučaju ne odgovara istini. Na stranu pojedini uspešniji dugometražni crtani filmovi, Garfild je, jednostavno, u klasi sa svim šundom koji se, ah kako je svet nepravedan, prodaje u milionima kopija širom sveta.

Sa nestankom klasika američkog novinskog stripa poput “Kalvina i Hobsa”, “Blum kauntija”, “Snupija”, preuzimanjem mnogih starijih klasika poput “Popaja” od strane diletantskih mladih autora, te nemuštosti nove generacije, novinski strip preuzimaju moralistička, usiljeno aktuelna (mada ponekad i duhovita) “Cathy”, “Marmaduke”, strip čiji autori iz nekog razloga smatraju da se “Av av” može smatradi punchline-om, i niz autora koji smatraju aktuelnost tema dovoljnom garancijom za kvalitet te se zbog toga oko drugih elemenata stripa i ne naprežu preterano (“Foxtrot”).

O uvoj postavi, posebno mesto zauzima Garfild koji, godinama, postiže zavidne tiraže, imajući u repertoaru svega tri fazona, ni manje ni više. Tri fazona – veoma nesrazmerno kad se uzme u obzir količina objavljenih dnevnih kaiševa tokom godina. Neki kažu da je šarm glavnog junaka zaslužan za uspeh stripa – Garfild se svakako može svrstati u grupu antagonista koji su vam simpatični ali koje, bogami, ne biste voleli da poznajete u prirodi. S druge strane, čitalaštvo je odavno preraslo svemoćne junake, a Garfild je upravo to – svaki svoj cilj postiže sopstvenim dues ex machinom, što jednom mačku omogućuje da, recimo, prebije vlasnika. Koliko zanimljiv može biti junak kome sve polazi od ruke iz prve? Ponekad je, zbog toga, mnogo simpatičniji Garfildov vlasnik Džon, budući luzer po prirodi, mnogo nam je bliskiji, ljudskiji. Ipak, motiv rođenog luzera kakav je Džon, javlja se u mnogim stripovima u mnogo boljim inkarnacijama, te ni Džon nije dovoljan razlog za čitanje stripa.

Glavna mana “Garfilda”, ipak je potpuno odsustvo humora, reklo bi se pre zbog nedostatka talenta glavnog scenariste Džima Dejvisa, nego zbog nedostatka volje ili zamorenosti materijala. Evo, dakle, parodije na klasičnu “Garfild” rutinu, preuzete sa jednog sajta (URL neću navesti jer ne odobravam sve sadržaje i stavove iznete na sajtu – što, ipak, ne osporava tačnost parodije):
1. Džon kaže Garfildu: “Sada ću ostaviti ove ukusne lazanje ovde na sto gde ih lako možeš dohvatiti. Šta god radio, nemoj ih ni slučajno pojesti!”
2. Garfild stoji kraj stola, Džon je otišao.
3. Tanjir lazanja je prazan, Džon stoji na sred sobe i viče: GAAAARFIIIILD!!!

Ako niste uvereni u verodostojnost, zavirimo u jednu od epizoda samog Garfilda:
1. Garfild stoji kraj kaoije na kojoj piše: “NE OTVARAJ”.
2. Garfild otvara kapiju.
3. Garfilda pregazi krdo pasa (prizor, naravno, maznut iz crtanih o mačku Silvesteru).
4. Garfild, pregažen, izgovara poznatu anglo-američku poslovicu “Radoznalost ubi mačku”.

Radi se, dakle, o jeftinom fazonu, koji je stanoviti Džim Dajvis smislio za dva minuta dok se tuširao, zatim ga napisanog poslao studiju gde tim crtača, specijaliziranih za pojedine junake, delje kaiš ili tablu za ne više od desetak minuta, crtežom čijoj se stilizaciji ne može ništa prigovoriti, ali koji je svojim karakteristikama prilagođen industrijskoj proizvodnji – zatim u sledeći studio gde se, san e više od pet-šest boja, boji cela tabla, i dnevno izdanje stripa je gotovo da se rasproda širom sveta. Razlog popularnosti? Nije jedina misterija sociologije koja će ostati nerazjašnjena.

O samom Džimu Dejvisu mogao bih još govoriti. Anti-talenat koji već decenijama zarađuje pare na fušerski posao koji obavlja na Garfildu, imao je dovoljno nerva da prisvoji potato-head-a, poznatu igračku kojoj se facijalni elementi mogu razmeštati po licu, te i od nje napravio strip, računajući, valjda, da će uspeti da iscedi koju paru na popularnost ove igračke kod najmanje dece. Niz ‘zlodela’ ovog tipa, još bi se mogao nabrajati.

Trulež, neinventivnost, grubo podcenjivanje čitalaca, nisu nova stvar u stripu, kao ni u bilo kom drugom mediju. Garfild je jednom za svagda pokazao da oni ne moraju da budu ni dobro maskirani.

sadržaj

3.

CORTO PORTO FRANCO

Alem Ćurin

Te su ga noći vlastiti snovi izgnali iz postelje i bez po muke posadili nasred dvorišta. Dvorišta, čista i isprana mjesečinom. Dolje, uz ogradu, pod mračnom skutima bajama krivila se čudna sjenka, prava ljubavnica tame, ukrašena beskrajnom niskom bijela osmjeha i sa zlatnim pijevcem na grudima. Nemirna mladost pijetla tjerala je pticu negdje drugdje, bilo gdje, samo što dalje iz tog čvrstog zagrljaja mraka, no, nije joj bilo pomoći. Nije bilo pomoći ni za dječaka.

A ta sjenka ne bi od poznata spola nit od kakva mirisa. Od ničega, samo od riječi. Eto, takva je ona zapravo bila. Objasni ova mladcu pod mjesečinom kako stvari stoje te da mu nema druge doli njene besjede i to je to, a strah će, obeča mu ona, ionako, svojim putem. Jednim mu potezom rastrga bluzu na prstima, drugim mu rastvori prsni koš i pusti pticu unutra; ova to jedva dočeka te uleti duboko. Zatim obrnutim redom ponovi radnju pa se meso i kosti i krpe vrate na mjesto. Na početak. To sve ne potraja duže od treptaja srca. Sjenka se ukrca na brzi što je upravo prolazio tuda. Vlak od vremena pretvori je u nepovratni trenutak. Nesta. Sve je bilo kao i prije. Kao da ničeg nije ni bilo. No, ništa neće biti kao i prije. Bila je to neka nova priča.

ON ĆE BUDAN SANJATI

Snovima se nije vrećalo u krevet. Bilo mu je suđeno da više nikada ne dijeli postelju s njima. Od sada će ovaj samo budan sanjati. I vrati se tako mladić, više dječak, ni metar i lamica u njemu, vrati se, gol od snova, sam u svoj ležaj, ležaj mokar od straha i pun do vrha. Mjesečina se ugasi, ovaj sklopi oči i potone kroz tu vlagu za sekundu. No, na mjestima za snove u njemu su zjapile rupe te vodi nije bilo teško. Za čas se ona ugnjezdi. Mali se skoro utopi, bogareti. Otada ga više nije došao red da spoji vjeđe, da ikada više popusti kapcima. Nikada više ne zaspi. U životu. A tek ga je počeo.

Pulastar, mladi pjevac uhranjen u njegovu srcu, najavi zoru i potjera ga iz kreveta. Dočeka se na noge, naravski, nego kako, ali avaj - to nisu bile njegove, dječačke, već neke ružne, kao ružan san, više ptičje. Održavao se na paru kokošjih nogu, Strašno! Prestravljen odleprša do staje. Zavuče se pod krave. Ove, pomuzene i vesele, jedva ga dočekaše. Znale su ga one. Sa´ će put pod papke i pravac ispaša. Nije mu bilo druge.Bio ovo san ili java ili mora, s kravama se zna kako se mora. Putem ukrca vlastite snove. Čekali ga oni, bez problema. Ugodno smješteni, pozabave se dječakom. Ovaj im to ne zamjeri. I tako će se probuditi, mislio je, prije ili poslije. Kad tad!

Kada stade listopad kititi okolne ograde i polja cvijećem, zelenilom i mirisima, kada se jesen, pred mladcom širom otvorenih očiju, dade u proljeće, ovaj se opusti. Sto posto. Strah ga napusti na prvome raskršću i kako bi rečeno - ode o svom poslu.

Mikula je Ć. neugledni svat, na prvu gotovo nejač, ni metar visine. No, to se kratko tijelo omotalo mesom jedra i nemirna kokota. Dok mu je meso mirisalo na buđenje, oči su odavale vječna sanjara.

MIKULA MALI

Gazio je Mikula mali širokom stazom proljeća tjerajući krave pred sobom, jedino blago njegove siromašne obitelji. Hrlio je kroz san svojoj prvoj avanturi. Ništa nije moglo zaustaviti pernatoga mladca u njemu, taj je već zapasao obilato, a kad spazi djevojke kukuriknu tako da su mu pluća popucala i srce mu se raspadne usitno. Cure su čuvale krave. Bilo je lako. Kao da su ga čekale.

Zobao je u njihovoj vrućoj utrobi, kljucao njihova uspaljena tijela (nebi se reklo da mu je to prvi put!). Skakao je po njima kokot. Kokoške su se prepustile njegovoj ludostrasti. Uživale su pod stiskom njegovih ogromnih pandži.

Pred noć je valjalo kućama, ali njegovih krava nije bilo. Komada oba. Obje su odlutale daleko, daleko - bogtepitagdje. Bez krava se doma nije moglo, a ni smjelo.Ubi´ će ga otac. Odnekud do Mikule navrati strah, nakratko, i odvuče malca u šumu. Prvi je san je gotov.

Krave su, o glupa govedino, šmugle preko sedam gora i još gore, prežderale se djeteline. Pa se nadule. Jednu toliko ispuni plin, toliko da je ponese u vis. Jadnica, pala je na prvu kuću u susjednom selu. Raspala se ko bomba pa pobila sve ukućane pred večerom. Druga je uginula u najvećim mukama. Mikuli se nije dalo doma. To nikako. Njegova je oca ubio rođak onih tamo, na brzinu, čim se saznalo što ih je snašlo i čija je to bila krava.

U tom ružnom snu vidimo jednu lađu što hitro, služeći se mrakom, napušta neki otok i hita ka pučini.

- Što dalje! Što dalje! - ponavljao je glas pod hrpom konopa i rezervnih jedara.

Pronašli su ga ujutro i odveli kapetanu. Starome morskome vuku nešto se stisne, tamo dolje, pred tim kratkim stvorom oštrih kandži i još oštrija pogleda. Mali je Mikula zatukao strah, gore u šumi, zauvijek. Trgovac maglom, vodom, šećerom i ljudima ga poštedi. Za ovakvo se čeljade na Malti uvijek moglo uhvatiti dobru kesu. Bolje nego darovati ga ribama. Dječak se pridruži razbojničkoj četi, a njegov otok ostane daleko iza - u magli sjećanja.

Gusarska se barka zavuče pod horizont. Na sigurno. Tamo dalje, iza te crte na vodi, krila se nova porcija vremena. Doba spleteno od krvi i snova (ništa nova!) - dvadeseto stoljeće.

S pučine su prihajali glasi i valjali se sni. Govorilo se po otoku kako je viđen u Trstu, pričali su drugi da ga je more odvuklo u Argentinu, treći su znali da je u Australiji, tamo se obogatio kopajući zlato i, eno ga, danas je jedan od viđenijih ljudi dolje. Odgovor je znalo samo more. Ta velika voda koja sanja. Daleko, daleko iza čipke od soli Mikula je prelazio iz jednoga sna u drugi, propadao kroz njih, rastao u njima.

U "VLAŽNOJ PIČKI EVROPE"

Corto Gallo, lik ne baš nagrađen visinom, drzak i srčan stvor, nije spavao i nije se budio. Kroz svoje snove prošao je cijeli svijet. Taj bivši gusar i kapetan bez broda viđen je svugdje. Pojavljivao se iznenada i nenajavljeno u svim krajevima i svim pričama; ostavljajući svoj kokošji trag. Od Evrope do Pacifika i Južne Amerike, Afrike i Dalekoga istoka, do Rusije i natrag. U svakome ratu, u svakome previranju. Nije se moglo bez njega. Prijatelj čarobnica i lijepih i tajanstvenih žena, drug umjetnika i romantičnih revolucionera, veliki zaštitnik i opasan neprijatelj.

Uvjek gost, stalno sam. Podaci o stanovanju - nepoznati.

U Veneciju, tu "vlažnu pičku Evrope", kako je govorio njegov prijatelj Apollinaire, stigao je niotkuda u dane karnevala 1933. godine. Grad je ležao na izmaglici, od prvog kata svojih palača naniže. Nitko i ne primjeti kokošjonogog kapetana i njegovog pratioca, mrkog Aboridžina. Što zbog magle, što zbog izgleda. Nisu nimalo odudarali od maskiranog ludila. Lako se stope s gradom.

Kapetan sebe daruje prvom pravom adresom. Kupi kuću u Siestre della Salute. Novac nije bio problem. Mlečići, iako poslovno nepovjerljivi prema strancima, nisu mu bili smetnja. S fašistima nije bio ni u dobre ni u loše. Ostavili su na miru niska i čudna muškarca u haljama do poda i prijatelja mu, iscrtanoga Australca. U snovima se lako sporazumiješ, a i onako svi govore tvojim jezikom. Naruči knjige iz cijeloga svijeta. Od svake tiskane po jedan primjerak. Na svim jezicima. Iz cijeloga svijeta. Brdo knjiga. I sve ih pročita.

U ovome snu nije bilo ni a od avanture. Ili se to nama samo čini i nismo je prepoznali. Jer svaki je san, sam po sebi, avantura.

KAPIJA SNOVA

Kada pročita to brdo knjiga, odluči otvoriti knjižnicu u prizemlju i trgovinu papira pride. Djeci ulaz besplatan. Hrabri kapetan i poznati avanturista postane trgovac papirom. Signore Michaelo Ciurrini. I ne samo to, već se uhvati i pisanja. Danju i obnoć. Išlo ga je sporo. Neka, imao je vremena i papira.

U knjižnicu su navraćali rijetki. Pokoji pjesnik, filozof i djeca. Sve sami sanjari. Djeca su mogla i risati do mile volje. Papir nije bio problem. Trgovac se nije žalio; pisao je i dalje. Crni sluga nije govorio ništa.

U Veneciji su postojala, a i još su, tri čarobna i skrivena mjesta: jedno u ulici Ljubavi prijatelja, drugo niz Most Čudesa i treće u Calle dei Marrani, blizu Sv. Jeronima. Kada Venetima dosadi stvarnost, povlače se na ta mjesta, otvaraju vrata tajnih dvorišta i zauvijek odlaze u zemlju snova.

Takva je ta Venecija.

Za jednoga raščupanka knižnica i papirnica bilo su mjesto čarobnije i tajanstvenije od onih gore spomenutih. Mali se navraćao svakodnevno, listao knjiige, a zatim bi satima strpljivo crtao.Gazda ga zapazi i sprijatelji s njim.

Onoga dana kada mu dječak pokaže crtež dviju krava signore Michaelo Ciurrini je znao da je njegova kniga gotova. Došlo je vrijeme, trebalo je zatvoriti dućan. Srce trgovcu naraste toliko da zaguši pjevca. Podigne visoko halje niski Michaelo i otrese zlatno perije pa se otkvači i od pandži. Pošalje slugu po cipele.

To je bilo to. Trgovac papirom i knjižničar, a u slobodno vrijeme i pisac, poznatiji kao Corto Gallo, zagonetni kapetan i nepopravljivi avanturista iz nekih drugih priča, izgradio je, poklonio Venecijancima i četvrto čarobno mjesto, a da ovi nisu ni bili svjesni toga. Trgovac je bio strpljiv i dočekao je. Dječak je otkrio svu čaroliju i odškrinuo vrata snova. Usput je otkupio i jedini preostali san toga niskoga gospodina. Gospodina što se kočio uokolo u cipelama. Prvima u životu.

- Nema do papira. On je kapija snova! Ti znaš ta vrata otvoriti. Moja bajka je gotova... ja sada idem spavati, a ti, kada se vratiš, a vratit ćeš se sigurno, sve je ovo tvoje! Samo za tvoje snove - obeća mu veseli signore Ciurrini, za uzvrat uzme crtež s kravama, zatvori radnju za dječakom i ode u krevet, onako u cipelama. Gotovo nakon četrdeset godina.

I tu bi ovoj priči trebao biti kraj. Ali ne. Jok! Naj je ljepše što tek počinje.

LINIJA SREĆE

Mali je crtač bio dijete migranata iz Riminija. Nedugo nakon ovih događaja cijela se obitelj preseli u Abesiniju. Ljeta 1944. neki mladac zapne na zapuštenim vratima bivše knjižnice i papirnice u Siestre della Salute. Aboriđinu na otvorenoj kapiji nije trebalo puno. Mladić postane stalni gost kuće. Oslobodibši papire od prašine pronađe liniju sreće. Sve je bilo njegovo.

Osam godina kasnije, kada je odlazio, Hugo Pratt, jer je to bio on, od crnoga sluge dobije rukopis njegova gazde, gazde koji već petnaest godina spava u svojemu krevetu. I sanja krave kako mu stalno izmiču. Nestaju.

Umro je u snu ne probudivši se više. Nikada nije dostigao krave. Urnu s njegovim pepelom sluga je ispraznio u kanal nedaleko kuće. Pepeo se stopivši s vodom u njoj urezao žig. Vodeni žig. Kažu da je još tamo. Tajanstveni Aboriđin, sluga još tajanstvenijega gospodara, netragom nestane. Zadnji put je viđen na Mostu Čudesa. Napuštenu je kuću poslije kupila Olga Rudge, udovica Ezre Pounda. Nije imala pojma gdje je došla.

Godinu dana po smrti mletačkoga trgovca, drski i lijepi avanturista pokucao je na naša vrata. Prilikom upoznavanja primjetio sam ožiljak na njegovu dlanu.

- To je linija sreće - reče mi. - Ona povezuje sve moje sne. Ne brini, papir trpi sve.

Bio je to Corto Maltese. Jedinstven lik. Tip samo takav. Jedan od stupova moderne evropske kulture. Opće mjesto u općem obrazovanju. Posljednji heroj iz Gutenbergove galaksije. Jer, papira i snova je sve manje, a struje sve više. Otac mu je genij i erudita koji bi, slobodno, mogao posramiti more uspavanih akademika, onaj isti što je u mračna vremena, u vlažnim Mlečićima, otkrio čarobno mjesto gdje se i kako se papir lijepi za snove.

ISPOD JUŽNOGA KRIŽA

Prije nekih godina stigla mi je vijest kako je u Perthu, Australija, u sto i prvoj godini života, preminuo Michael C. Domenico, znan i kao Kokot. Nadimak je dobio po ponosnome držanju i tankim nogama. Bio je bogati brodovlasnik. Nama je dolazio kao dalek rod koji je prije gotovo devedeset godina napustio rodni kraj. Za to cijelo vrijeme nijednom nije svratio doma. Iz straha, kako su mi rekli, da ga ne ubije otac. Radi par krava.

Za moga nedavnoga boravka dolje, među rođacima ispod Južnoga Križa, pokazali su mi njegov dom, više palac. Nasred dvorišta kočeperila se zlatno-brončana skulptura pjevca. Ljudskih dimenzija. Po večeri poklonili su mi staru kutiju, punu rukom ispisanih listova. Da ne bace. Nisu razumjeli to pismo svojega pradjeda, niti taj jezik. Tešku kutiju mi je do automobila pomogao nositi sijedi sluga crne puti, deformiranih i otečenih stopala.

- To mu je iz mladosti. Aha! Od dugog hodanja nad vodom - objasnili su mi ljubazni domaćini, da ne kažem, rođaci.

Rukopis je bio naslovljen Moja mora mora, a prva je rečenica išla ovako, ravno u glavu... "Ja, nit čovik nit kokoš, kako da se probudin?..." Pročitao sam sve do kraja, do zadnjega retka. Nije bilo odgovora.

OŽILJAK NA VODI

Pratt je zaspao ljeta 1995., prije no što se Corto probudio i nestao u vihoru Španjolskoga građanskoga rata. Tako je njegova linija sreće, što mu je urezao sam Hugo, dobila beskonačan rok trajanja. Trajan. Corto je smrću svojega tvorca postao trajna vrijednost.

Dobro je, dobro, da svaka nova generacija upozna Corta Maltesa. Red bi bio da svaka nova generaciju posjeti Corto. Da je podsjeti. To mi daje nade da bi moglo biti preživjelih, a ako bude njih, bit će i snova. Strip će tako preživjeti, jer što je drugo strip doli san! San u karti. Sanjat ćemo, blagoslovljeni, zajedno s Cortom.

Dok mi se ritam koraka guši u zagrljaju s drvom Ponte Accademia, i dok uz rebra grijem originalno izdanje Corto u Veneciji a društvo mu pravi Corto Sconto, Lizardov vodič kroz fantazije i bajke Venecije, nešto mi ne da mira. Muči me. Razmišljam tako, tko je bio Corto Gallo i što je on Cortu Maltesu i obrnuto. Kopka me, tko je sad Michaelo Ciurrini i da li je on utjecao na Huga Pratta i koliko je ovaj naučio i preuzeo od njega. Jesu li Mikula Ć. i Michael Domenico, moj izgubljeni rođak, jedna te ista osoba i, što ako je, kako on ovdje ulizje? Ili još i gore; ispada da su Mikula Ć., Corto Gallo, Michaelo Ciurrini, Corto Maltese, pače, i sam Michael C. Domenico, zvan Kokot, svi skupa - Corto Maltese! Jebi ga, previše!

Evo me nad mjestom gdje je (po priči) rasut pepeo misterioznoga trgovca papirom. Stvarno, bez zajebancije, tu, na toj velikoj vodi koja sanja, postoji ožiljak! Ništa mi nije jasno. Mogu ga dodirnuti, al´ me stra´, bojim se da je od istoga materijala, iste građe od koje su šivani sni.

Ne da mi se... nije mi.... još.

Još mi nije do buđenja!

Venecija 27. 01. 02.

sadržaj

4.

DAN DARE I UMJETNIČKI
CRTEŽ FRANKA HAMPSONA (9)

Josip Mihalković

S Interneta skinuo i priredio Josip Mihalković.

A sada nešto o "The reign of the Robots". Dobar nastavak povratka Mekona. Ovaj je put on pokorio Zemlju zajedno sa svojim robotima. Svemirska je flota zarobljena u Adenu (tu ima podosta odjeka Drugog svjetskog rata. Logor u kojem je flota zarobljena nešto je između logora iz Stalag Lufta i Mosta na rijeci Kwai). Danu je ponuđena sloboda u zamjenu za suradnju s Mekonom pri planu porobljavanja cijelog svemira. Nije niti potrebno reći da Dan to odbija i na koncu, u naizgled samoubilačkom poduhvatu,uništava satelit koji nadzire robote. Ipak, Dana spašava Sir Hubert u Anastaziji, osobnoj Danovoj letjelici koja je na kraju "Crvenog mjeseca" ostala napuštena; pronađena je u svemirskom Sargaškom moru. Vladavina robota prestaje i Mekon je opet odbačen; postoji i kratka koda, "Brod koji je živio-Anastazia u vatrenom pojasu." U tim epizodama Sir Hubert spašava Dana i letjelica im pada-tu se opet vidi duh Drugog svjetskog rata. I, naravno Mekon opet uspijeva pobjeći... (A što se ipak s njime dogodilo?)

Taj produženi ep bilo bi teško slijediti i sljedeća priča, "Phantom Fleet" (Fantomska flota) nije ostvarila očekivanja. Opet, priča dobro počinje, uz vrhunski crtež (gdje po prvi put prepoznajemo i ruku Keitha Watsona), ali zapinje zbog nedostatka uvjerljivog negativca/uvjerljive prijetnje. Dan iDigby u zadnjoj sceni bježe katapultirajući se, pri čemu kacigama lome staklo koje je inače dovoljno čvrsto za podnjeti opterećenja svemirskih letova... što je previše, previše je. Crtež je isto mješovit, odličan u početnim, Hampsonovim i prilično svjetovan u kasnijim, Walduckovim stranicama. Opći dojam je sporne kvalitete, a priča je naglo prekinuta odlukom urednika, Marcusa Morrisa, koji je osjetio da priči manjka osjećaj za smjer radnje.

nastavlja se...

sadržaj

5.

POST SCRIPTUM (7)

Zoran Đukanović

PREPORUKA ZA ČITANJE

Grady Hendrix je objavio zanimljiv tekst o stripu Cerebus u magazinu Village Voice, na adresi http://www.villagevoice.com/print/issues/0413/hendrix.php. Nakon 26 godina i 6.000 starnica, Dave Sim je u martu ove godine okončao jedan od najdužih projekata u istoriji autorskog stripa. Sim ga je sam pisao, crtao (misteriozni Gerhard je radio pozadine) i izdavao. Na žalost, nemam vremena da prevedem ovaj tekst za čitaoce Strip vesti, što Cerebus i ovaj njegov portret svakako zaslužuju. Bio bih zahvalan onome ko bi za to našao vremena. Hendrix je sažeto portretisao kontroverzu koja je pratila Simovo delo u svom njegovom rasponu između genijalnosti i ludila. Mnogo ko je delio fascinaciju Cerebusom (čitam ga “Siribas”, ali nisam siguran kako treba; šteta što je Boki Đukić dao zavet ćutanja kao kao onaj dečak u Andreju Rubljovu, uvek je pouzdano znao kako se svako ime čita, čak i kad nije. Možda trolejbus?), ali ga je malo ko u kontinuitetu pratio. Ja svakako nisam. U šesnaest podebelih knjiga, nalik Moorovoj i Campbelovoj knjižurini From Hell, nalazi se sabrano ovo džinovsko delo koje je oličenje monomanije, antifeminizma, religioznih opsesija, ali i surove kritike moći kao takve. Jedan od primera Simovog otpora etabliranosti sveta izdavaštva je i odluka da nakon njegove (i Gerhardove) smrti Cerebus postane javno vlasništvo. Što se Hendrixovog teksta tiče, on to za korisnike interneta i engleskog već jeste.

sadržaj

6.

JUŽNJAČKA UTEHA No154.

Dejan Stojiljković
amarok018@yahoo.com

Niški strip autori (1)

KIZA I OKORELI MAČKA

Pre nego krenem da govorim o Zoranu Stojiljkoviću Kizi, koji je de facto izrastao u homogenog autora, kakvih je malo na srpskoj strip sceni, želim da kažem da on, po mom skromnom mišljenju, nikad nije crtao takozvani alternativni strip. Zašto? Pa iz prostog razloga što ono što se u nas naziva alternativnim stripom niti je alternativa a još manje je strip. Naravno, to može da bude tema za jednu dužu opservaciju, ali sama etiketa bilo čega ''alternativnog'' ili ''nezavisnog'' nekako mi ne ide uz autora koji je svojim serijalom ''Još jedan ludi pandur'' uspeo da stvori autentični srpski špageti vestern. To bi bilo isto kao da za Serđa Leonea kažete da je pravio ''eksperimentalne'' filmove.

Povod za ovaj tekst je mini-serija objavljena nedavno u najnovijem broju Gradine (br. 2/2004) pod nazivom ''Okoreli mačka'' (ne ''Okoreli mačak'' kako je to neko upućen u stvari napisao u jednom od prethodnih brojeva SVesti). Ona je nastala na osnovu sada već kultne zbirke uvrnute poezije ''Pun bojler s pijani ždralovi'' Ivice Živkovića - Šumara. Uglavnom su u pitanju stripovi od jedne ili dve table gde nam Kiza daje svoje viđenje Šumarevih stihova, sa samim pesnikom kao glavnim protagonistom. Kroz izuzetno inventivna grafička rešenja i duhovito poigravanje sa krhkim odnosima na relaciji stvarnost-mašta-ludilo, Kiza kroz svoj prepoznatljivi grafički izraz gradi odlične adaptacije Šumarevih pesama, koje, na prvi pogled mogu da budu sve, samo ne transponovane u strip. Naravno, jedan će doživljaj imati oni koji su Šumarevu zbirku imali prilike da pročitaju ranije, a sasvim deseti oni koji se sa njegovom lucidnom poezijom susreću kroz Kizine više nego dobre adaptacije. Ono što naročito vredi pohvaliti jeste kako se Kiza izborio sa nekim totalno apstraktnim i grotesknim stihovima - jednostavno je pustio mašti na volju. Tako dobijamo table stripa gde je Kiza maltene potpuni autor, a Šumarevi stihovi su tu samo da ''uokvire'' slike i upotpune je. Takav je slučaj sa stripovima ''San'', ''Slon na studencu'', ''Svadba''.

Zoran Stojiljković Kiza je rođen u Nišu 1966. objavljivao je kako u novinama i časopisima tako i u specijalizovanim strip izdanjima. Dobio je više nagrada za svoj rad, a u Italiji mu je objavljen album ''Soltano un altro pazzo sbirro''. Imao je izložbe u Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Norveškoj, Portugalu... Trenutno privodi kraju svoj serijal o ''ludom panduru''.

Nedavno mi je niški književnik i publicista Nebojša Ozimić rekao da je Kiza po njegovoj pesmi ''Ja, a ko drugi'' napravio strip. Izgleda da počinju da se rađaju neki novi odnosi na relaciji strip-književnost. Iskreno se nadam da će se iz toga izroditi nešto dobro, malo manje alternativno, a malo više strip.


Sledeće nedelje:
Velibor Velja Petković
U DOMENU MUŠKE RAGBI POEZIJE

sadržaj

7.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (213)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

ISPOVIJEST SEDMA: AMATER

Svaka normalna majka, pa tako i moja, odgovara dijete od karijere u umjetnostima. Rade to, jer znaju da je umjetnost ćorav posao: obilat frustracijama, siromašan prihodima i tek rijetko cijenjen. Rade to, a time u djetetu probude inat, te ono zapne dokazati da može živjeti kako je zamislilo.

Kad sam primio prvi (mizeran) honorar za svoje stripove, odrekao sam se džeparca i osjećao sam se užasno dobro. Kad sam po prvi put od stripova u godini dana zaradio koliko bih zaradio da u kakvoj školi predajem povijest* (što mi je, kao, kvalifikacija), nije mi bilo kraja: bio sam, napokon sam postao profesionalac!

(* Bilo je to '92 i prosječna plaća osnovnoškolskog učitelja bila je sto marki. Ta mi se cifra tako upekla u mozak da se i danas osjećam uspješnim i sretnim svaki put kad zaradim sto marki, iako mi je telefonski račun xy puta toliko. Zadržite ovo priznanje za sebe, molim vas, nikako ga ne spominjite mojim poslodavcima ...)

Profesionalac je onaj crtač stripova, mislio sam tad još naivno, koji je plaćen da radi ono što voli. Tek poslije sam shvatio - u razgovoru s nekim sitnim, kosmatim studentom koji je tad pun volje pokretao časopis, a poslije nestao u bezličju, vratio se u svoj kraj ili se ošišao - što ljudi misle da profesionalac jest. Pitao me on - sreli smo se na tramvajskoj stanici pred Cibonom i lila je kiša - jesam li ikad napravio strip samo za pare, zato što je bio naručen. I ja sam, ne znam ni sâm zašto, osjetio mu potrebu reći kako jesam pa sam izvukao Strossmayera, strip kojeg smo Radovan, Dulle i ja radili za đakovsku biskupiju i student je bio sretan jer sam, valjda, potvrdio ono što je slutio: profesionalci su plaćeni da rade ono što ne vole.

Ali, sad moram reći: lagao sam. Lagao sam, jer nisam Strossmayera napravio preko volje. Ne bih ga nikad napravio da nije bio naručen, ali napravio sam ga s radošću, guštom i interesom. I nikad nijedan strip nisam napravio drukčije. Mogao sam mrziti okolonosti njegova začeća (Rogue Squadron je napola dijete silovanja), ali jednom kad bih ga osjetio pod srcem, kad su likovi zaživjeli i kad bi priča krenula, nije bilo stripa kojeg sam napravio a da ga nisam volio.

Možda je moja mama, na neki način, bila u pravu. Nisam ja za profesionalce.

Ja sam gadna, crna jedna amaterčina.

***
Inače, obavijest najboljim čitateljima: sretnim stjecajem okolnosti Q-u je produžen život te će ići i nakon broja 5. Oni koji su se do sada libili kupovati ga, neka slobodno počnu ... >:)
A da bismo to proslavili, Q će udružen s http://www.stripovi.com početi prezentirati besplatan tjedni strip! Od ovog petka, 9. travnja/aprila, kreće prvi od tih stripova, Martina Mjesec u epizodi "Snijeg u kolovozu" s crtežima sjajnog Gorana Sudžuke.

sadržaj

8.

MOJ POGLED (101)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

OD SEBIČNOSTI DO SAMOŽIVOSTI

Sebični smo kao autori. Interesuje nas samo da radimo stripove kakvi nas interesuju. Samoživi smo jer ćemo opljuvati i izgaziti sve što nije u našoj sferi interesovanja, tj. spram standarda koji sami zadajemo. I nije čudo da postoji problem da se privuče mlađa publika. Ogromnom većinom se obrušimo na sve što vređa naše osećaje za vrednosti. Sa zgražavanjem će se pričati o knjigama o Hari Poteru, distancirati od super-heroja, izuzev kultnih epizoda "za odrasle". Glavom bez obzira pobeći će se od dečijeg iliti tinejdžerskog stripa.

Nije naš, s godinama narasli, intelekt kriv što pravimo za sebe otklon od takvog štiva. Svi smo na sličnim stvarima odrasli, i prihvatili strip. Problem svakako jesu godine, intelekt je tu samo kao izgovor.

Naravno da smo spremni da pljucnemo na Hari Potera. On je tako neozbiljan, klinast, tako vedar, pun mašte, a nama, matorim konjima, taaaako smeta sve to. Čak i uz najveće napore se teško danas možemo poistovetiti sa likovima iz tih knjiga, filmova. Pročitao sam ga, kao i neke nove superheroje-tinejdžere, i ostao poprilično hladne glave, procenjujući šta je tu dobro a šta loše.

A da mi je samo 13-14 godina, kako bih onda na sve to drugačije gledao. Verovatno bih pola ulice obrstio da nađem najbolji čarobni štap, verovatno bih svaki mračni kutak, oronulu kapiju, video kao portal za neku moju čarobnjačku školu, ili dijagonal aleju. Danima bih pobeđivao zle čarobnjake i spašavao simpatije iz škole. Sigurno mi ni jednog trena nebi palo na pamet da odmeravam literaturne vrednost pročitanog dela.

A danas, sve radimo kontra. I nije najveći problem što analiziramo tu knjigu, taj strip, onaj film ili "onu" seriju - kao matorci hladne glave. Nije problem što nema koga da se spašava od zlog čarobnjaka ili zmaja. Nije problem ni što su nekima dečačke simpatije prerasle u aždaje...:)

Problem je u tome što ne pokušavamo da se poistovetimo sa decom kada radimo stripove. Što ne želimo da razmišljamo kao oni. Želimo pohvale od matorih kritičara, a očekujemo da to isto štivo raduje i decu. Zaboravi se sve drago iz detinjstva. Gomile roditelja dobijaju nervne slomove ne razumevajući svoju decu. Kao da je problem vratiti se, barem na tren, u detinjstvo i videti u deci svoju sliku. I naći način da zadovoljiš TU svoju sliku. Naći način da ispraviš svoje greške, ili svojih roditelja.

Malo ko od nas može biti, kao Petar Pan, večno dete. Ali, može se, barem na tren, kada se počinje novi strip, premotati film unazad u našim glavama. Verujte, ne boli.


DODATNI POGLED:
Bila su zadnja dva meseca žestoka pa je najviše platila Vilintuljkova družina. Kaunter govori da je verna publika nastavila da posećuje stranicu što znači da osim svoje želje da radim strip imam i neku moralnu obavezu da ga nastavim. Uskoro, za nedelju-dve, zbog promene načina rada, ponovo svakog utorka novi nastavak! Da pregrmimo i tu, 13-tu, baksuznu stranu...:)

sadržaj

9.

ŠTAMPA

štampa

Dušan Banjanin, Damir Smith i Zoran Đukanović su obezbedili sledeće priloge:

U POLITIKINOM ZABAVNIKU
PRVI PUT NA SVETU STRIP NA ROMSKOM

Beograd -- Politikin zabavnik, koji izlazi 66 godina, prvi put je objavio strip na romskom jeziku. Rec je o poznatom strip junaku Tintinu, autora Erzea, u epizodi "Crno ostrvo". Projekat je, kako prenosi Informativna romska agencija, pomogla Svajcarska direkcija za razvoj i saradnju, uz podrsku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Politikin zabavnik, ce u naredna cetiri broja imati podlistak stripa Tintin na romskom jeziku, i bice besplatno deljen deci u romskim udruzenjima. Tintin je prvi strip na svetu preveden na romski jezik.

Objavljeno: vest sa b92 servisa

Holivudski aduti za leto 2004. godine

Kada je u pitanju zabava, holivudski studiji „igraju na sigurno“ snimajući nastavke već popularnih filmova i tako nam stižu nove priče o avanturama Harija Potera, junaka stripova „Žene mačke“, njenog „kolege“ Spajdermena, animiranog Šreka, nove verzije legendarnih filmova, ekranizacije klasičnih ostvarenja...

ŽENA MAČKA

Od „Žene mačke“ se najviše očekuje jer glavnu ulogu igra Hali Beri, prelepa tamnoputa zvezda koja je pre dve godine pokazala da ume da glumi, što joj je donelo „Oskara“. Ulogu žene mačke kao negativnog lika u ekranizovanim stripovima igrale su Erta Kit i Mišel Fajfer u „Betmenu 2“, a Hali Beri je u istoj ulozi pozitivan lik koji se bori protiv mahinacija zle bogatašice koju interpretira Šeron Stoun. Producent je za projekat izdvojio 100 miliona dolara što govori da veruje u finansijski uspeh filma koji stiže u bioskope 30 jula.


Objavljeno: BLIC, Beograd, 08.04.2004.godine

ISTORIJA STRIPA

NEŠTO IZMEĐU

Dečje novine su ubrzo nakon osnivanja postale istinski gigant, od koga je u izdavaštvu bila jedino veća Politika. Značaj koji je ova kuća imala u pogledu stripa i dan danas je na ovim prostorima neprevaziđen. Uz strip revije posvećene djeci (Miki i Mikijev almanah), od 1974. godine Dečje novine pokreću ediciju "Eks almanah", u kome su se našli brojni uvozni stripovi, uglavnom iz Amerike. "Eks" je sa svojim magazinima (Biser strip, Superstrip, Gigant, Horor, Mini...) bio jedna od najvažnijih karika u evoluciji Dečjih novina i kompletnog strip izdavaštva na ovim prostorima. Krajem decenije (1979.), Dečje novine pokreću još jedan magazin, ovoga puta orjentisan isključivo na domaći strip. Bio je to "Yu strip" (kasnije "Yu strip magazin"), koji je zajedno sa edicijom "Profil" bio prekretnica u domaćem strip stvaralaštvu. Pored toga, Dečje novine su prve u Jugoslaviji krenule sa objavljivanjem strip-albuma kao posebne forme strip izdanja. Prvi album je na svojim stranicama nosio radove Andrije Maurovića, a kasnije su objavljeni albumi mnogih drugih autora.

Imena koja su označila ovaj period su: Desimir Žižović - Buin, Žika Atanacković, Brana Nikolić, Dragoš Jovanović - Fera, Branko Plavšić i drugi. Tematika stripova koje su radili bila je standardna (vestern, krimi, SF...) i svi su rađeni po uzoru na zapadni strip, ne računajući, naravno, partizanske (narodnooslobodilačke) stripove, koji su i dalje bili na snazi. Stripovi su se objavljivali redovno, honorari su bili veoma zadovoljavajući i sve u vezi domaćeg stripa je cvjetalo. A onda su se, tipično za Balkan, autori ulijenili i počeli da otaljavaju posao. Čim je sve kako treba - sve četiri u vis. Crtež je kod mnogih autora postao prazan i površan. Najbolji primjer za takav način (ne)rada bili su "Mirko i Slavko". Po broju objavljenih epizoda, reklo bi se da su autori ovog stripa (bilo ih je više) bili hiperproduktivni, ali kada se analizira crtež, jasno se vidi da im je jedini cilj bio kvantitet, a kvalitet je bio u posljednjem planu. Veći dio površine crteža su popunjavali nevažni detalji (oblaci, planine, trava, jednostavni predmeti...), koji su bili laki za crtanje i mogli su se raditi brzo. Tome su dodavani i nepotrebno veliki govorni balončići i onomatopeje (BANG, BUM, AAAAH, TUUTUU...), tako da je prostor za važnije detalje sveden na minimum, pa su se, recimo ljudske figure samo nazirale kao sjenke u daljini, nacrtane malčice komplikovanije od Čiča Gliše. Upravo se u tom momentu pojavio Yu strip, kao pravo i spas za domaći strip.

Pravo osvježenje u domaćem stripu stvaralaštvu, u pogledu autorstva bila je pojava novosađanina Branislava Kerca. Rođen 1952. godine u Novom Sadu, Bane Kerac je još kao dijete počeo da precrtava stripove poznatih svjetskih autora (Harold Foster, Den Beri...). Pojava stripa "Daredevil" u "Zenitu" bila je presudna za njegovu odluku da mu strip postane glavna preokupacija (i da zauvijek ostavi stomatologiju). 1975. godine, na ulici je sreo svog školskog druga Svetozara Obradovića, takođe velikog zaljubljenika u strip. Rezultat tog susreta bio je strip "Poručnik Tara" (Obradović - scenario, Kerac - crtež) koji je objavila izdavačka kuća "Dnevnik".

Naredne godine su bile veoma uspješne za Kerca. Objavljivao je u mnogim strip izdanjima. Radio je stripove po scenarijima mnogih scenarista, najčešće Obradovićevim, ali i solo projekte. Pod njegovim perom nastali su najpopularniji stripovi toga vremena na ovim prostorima - Troje neustrašivih, Kobra i Cat Claw. Jedno vrijeme je radio licencnog "Tarzana" i to vrlo uspješno.

Godine 1989. distribuciju stripa Cat Clanj preuzima čuveni svjetski producent Ervin Rustemagić (Strip Art Features) i ovaj strip naprečac osvaja skandinavske zemlje, a uspješno se objavljuje u još desetak zemalja širom svijeta. Devet brojeva stripa Cat Clanj je objavila izdavačka kuća "Malibu" (USA), ali je ta saradnja prekinuta 1991. zbog poznatih događaja na teritoriji tadašnje Jugoslavije. Za album "Durch Bruch", koji je preveden na 14 jezika, Kerac je uradio kratak strip u boji. Ovaj album je izdat povodom rušenja Berlinskog zida i u njemu su se našli radovi svjetskih velikana poput Moebiusa, Enki Bilala i drugih. Neke stripove, pod drugim imenom, Kerac je objavio u čuvenom "Dark Horse Comics-u".

Danas gledano, stripovi Baneta Kerca i ne spadaju među najbolja strip ostvarenja, ali u to doba njegov crtež je bio prava inovacija, a uticaj koji je imao na druge autore ogroman. Kao i drugi autori toga doba, i Kerac je radio po uzoru na strane strip crtače, tako da ni on domaćoj sceni nije donio ništa originalno. Situacija bi vjerovatno takva i ostala, da se krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, na domaćoj sceni nisu pojavila dva strip udruženja, koja su u domaći strip uvela neke nove struje, čiji se uticaji osjećaju još i danas. Bili su to "Beogradski krug 2" i zagrebački "Novi kvadrat".

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 03.04.2004.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

10.

LINKOVI

Strip Vesti

Deo sajta B92 koji pokriva kulturu odnedavno sadrzi izmedju ostalog i Citati.Strip: http://www.b92.net/kultura/index.php?view=35
A tekstove tamo za sada pisu: Zoran Penevski & Sasa Rakezic
(Damir Smith)

sadržaj

11.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 10. do 16. aprila

10. aprila 2003. Boban Savić - GETO uspešno je odbranio svoj magistarski rad na Fakultetu primenjenih umetnosti, na predmetu Ilustracija, pod naslovom "Fantastika u ilustraciji i stripu" sa teorijskim radom "O ilustraciji". Tim povodom u Galeriji "Vodolija" (Fakultet primenjenih umetnosti) postavljena izložba Getovih ilustracija i stripova.


Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad