prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. ČUDESNE AVANTURE KAVALIERA & CLAYA - Algoritam
2. MARTI MISTERIJA U STRIPOTECI - Strip vesti
3. POST SCRIPTUM (31) - Zoran Đukanović
4. JUŽNJAČKA UTEHA No 191. - Marko Stojanović
5. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (250) - Darko Macan
6. ŠTAMPA - štampa
7. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
   -WILL EISNER
8. LINKOVI - Strip Vesti
9. DATUMI - Strip Vesti

1.

ČUDESNE AVANTURE
KAVALIERA & CLAYA

Algoritam

Zahvaljujući Zoranu Đukanoviću smo došli do zanimljive informacije na sajtu Algoritma, Hrvatskog izdavača, na adresi:
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=39&id=791#
te je prenosimo u SVestima.


ČUDESNE AVANTURE KAVALIERA & CLAYA
AMAZING ADVENTURES OF KAVALIER & CLAY

autor: Michael Chabon
prijevod: Božica Jakovlev
ilustracija: Igor Kordej
naklada: 2500
dimenzije: 15,5 x 24
stranica: 584
uvez: tvrdi
jezik originala: engleski
cijena 59,00 kn

Trideset deveta je u Brooklynu, židovskoj četvrti New Yorka. Dijeleći posljednju cigaretu na prozoru, dva će bratića, Sammy Clayman i Joseph Kavalier podijeliti i svoje snove, strahove i nadanja. Sammy je dečko iz kvarta koji sanja kako bi jednog dana mogao postati poznati autor stripa, no njegov je problem što iako ima dobre ideje za priče crtanje mu baš ne ide od ruke. Njegov bratić Joe upravo je pobjegao iz židovske četvrti u okupiranom Pragu, njegova jedina želja je da zaradi što više novaca kako bi iz nacističkog pakla izvukao roditelje i mlađeg brata. Za razliku od Sammyjeve, ruka Joea Kavaliera školovana je na praškoj Likovnoj akademiji.

Iz kreativnog kovitlaca mašte i nadahnuća, duhanskog dima, mladenačkih strepnji, tinte natopljene dječačkim frustracijama, hektolitara kave i neprospavanih noći rodit će se kostimirani heroj – Eskapist – strip junak koji oslobađa slabe i potlačene iz okova tiranije. Nevjerojatan uspjeh njihova stripa stavit će Kavaliera i Claya uz bok kreatora Supermana, Batmana i ostalih legendarnih junaka zlatnog doba stripa.

Kako je iz jedne trivijalne priče o trivijalnoj umjetnosti Michael Chabon, mladi američki pisac koji je dosad samo puno obećavao, uspio stvoriti literarno remek-djelo koje besprijekorno funkcionira na svim razinama koje traži vrhunska književnost? Chabon, i sam impresioniran zahtjevnošću zadatka koji si je postavio, kaže da su svi dijelovi slagalice nekim čudom sjeli na svoje mjesto. Kritičari, koji svi listom romanu daju bezrezervnih pet zvjezdica, okrunili su ga Pulitzerovom nagradom za književnost za 2001. godinu, proglasivši ga posljednjim velikim američkim romanom dvadesetog stoljeća.

Čudesne avanture Kavaliera i Claya Michaela Chabona možete doživjeti kao uzbudljivu, višeslojnu pripovijest o Americi četrdesetih godina, kao potresnu ratnu epopeju o nemoći pojedinca u žrvnju povijesti, kao klasičnu ljubavnu priču o žudnji koja ne poznaje granice vremena i prostora, ali najviše kao impozantno pointilističko platno čije cjelovito savršenstvo vidite tek kad se odmaknete koji korak dalje. Svaka riječ, svaki zarez, svaka metafora, sve je na pravom mjestu.

Ako trebate izabrati samo jednu knjigu koju biste pročitali ove godine, Čudesne avanture Kavaliera i Claya Michaela Chabona, u još jednom nadahnutom hrvatskom prijevodu Božice Jakovlev i uz naslovnicu poznatog hrvatskog autora stripa i ilustratora Igora Kordeja, zavrjeđuju da budu upravo ta jedna knjiga.

* * *

Ako u svoj program za download (Go!Zilla, GetRight,...) kopirate sledeći link moći ćete da skinete, kao pdf fajl prva dva poglavlja, besplatno!!!
http://www.algoritam.hr/download/poglavlja/791.pdf

sadržaj

2.

MARTI MISTERIJA U STRIPOTECI

Strip vesti

Možda vam zvuči neverovatno, ali i to se dogodilo. U novom, 1001 broju, Stripoteke se, osim nove epizode Hans-a (Rosinski) pojavila i prva kratka priča Marti Misterije iz serijala "Misterija u vozu" pod nazivom "Bilo mi je zadovoljstvo!..." - crta Đankarlo Alesandrini.

To nije jedina Stripotekina premijera. Od ovog broja će na zadnjoj, kolornoj, strani domaćin biti Zep-ov TITEF!!!

Što se tiče stripova Bonellijeve produkcije u Stripoteci će se naći i ostale kratke priče ovog serijala, objavljene u italijanskom magazinu Comic Art, kao i junaci poput Teks Vilera, Nik Rajdera, Dilan Doga,...

sadržaj

3.

POST SCRIPTUM (31)

Zoran Đukanović

SPIGELMANOVA APOKALIPSA
-U senci tornjeva kojih nema

Možda najbolji komentar koji sam čuo vezan za dodeljivanje nagrada jeste onaj koji glasi: Djuk Elington je bio srećniji od Arta Spigelmana. Majstor džeza je, kada mu je bilo šezdeset šest godina, predlagan za Pulicera (specijalnu nagradu), ali ga nije dobio; majstor stripa je tu istu nagradu dobio u svojoj četrdeset četvrtoj. I? Pa, razlika je u tome da je Elington tokom sledeće decenije kreirao dvesta kompozicija, među kojima i one najznačajnije; nagrada je kod Spigelmana izazvala blok u stvaranju stripova čitavih dvanaest godina, te je umesto toga pisao eseje i radio ilustracije i naslovne stranice.

Šta je Spigelmana toliko sputalo? Po svemu sudeći, upravo veličina i značaj dela koje je stvorio. Na osnovu Mausa, povesti preživelog, remek-dela istorijskog horora, i zapanjujuće mirnoće kojom je ispričan, postao je više nego poznat u svetu. Zahvaljujući hvale vrednom prevodilačkom pregoru Ane Uzelac i odvažnosti izdavača B92, i naša publika je upoznala oba toma ove knjige. Sećam se kako smo David Albahari i ja sedeli u hotelu "Moskva" 1990. godine i pričali koliko bi bilo važno da se Maus ovde prevede. A kasnije je to postalo još mnogo, mnogo važnije.

Spigelman je imao "čast" ne samo da mu oba roditelja prođu kroz Aušvic nego da sam iz neposredne blizine, na Menhetnu, gleda 11. septembar 2001. Preživeo ga je, kao i kći, zbog koje je, zajedno sa suprugom, imao krizu straha da li je nestala u apokalipsi što mu se pred očima dešavala. Na taj način je postao očevidac "iz prvog reda". Mada je konkurencija žestoka, pošto je dobar deo Planete gledao to isto na televiziji uživo. A opis te apokalipse je sledeći: "...ništa što može da se rodi u rediteljskoj glavi, nikakav prizor koji kamera može da snimi ne može da se meri s onim što smo već videli. Avion koji se zabada i probija onu srebrnastu kulu, jedan pa drugi, jednu pa drugu, kao da već nismo bili zinuli od zaprepašćenja i kao da je trebalo da nam se ponovi jer ne bismo odmah shvatili svu čudesnost i čudovišnost te slike. Nikada nismo videli ništa uzbudljivije. Filmska kamera je izmišljena da bi to snimila; sve prethodno što je ikad igde uslikano i prikazano bile su samo male vežbe, probe i igre. Uključujući i atomsku pečurku nad Hirošimom. Dakle, što se mene tiče, radije bih dva sata gledao, po ko zna koji put, sirove materijale: avion koji nestaje u stakleno-metalnom zidu najčuvenije zgrade na svetu, plamen koji izbija s druge strane, ljude koji iskaču i lete, potom stropoštavanje, sve totalno nezamislivo, nemoguće, posle čega nam preostaje da verujemo u bilo šta." Ovo je za mene jedan od najboljih i najsažetijih opisa, a, zanimljivo, ne potiče iz pera nekog Amerikanca, nego novinara "Vremena" Stojana Cerovića.

Kurt Vonegat je, kao i Spigelman, imao slično ogavno preimućstvo da bude neposredni očevidac apokalipse bombardovanog Drezdena 1945. U ovakvim slučajevima uvek se setim naše poslovice "ko zna zašto je to dobro", koju mrzim pošto ne govori ništa, a poigrava se s konformizmom sa Bogom. Većinom, kad god je ljudi rutinski primenjuju, znam zasigurno da je to o čemu se govori upravo jedino loše i užasno. Vonegat je morao, kaže, da sačeka pune dvadeset četiri godine da bi bio u stanju da o tome napiše knjigu, Klanicu 5, u kojoj ima u stvari veoma malo stranica o Drezdenu. Drezden je tu samo senka koja se nadvija nad fikcijom. Spigelman nije mogao da čeka toliko, a i pre toga je imao akumulaciju dvanaestogodišnjeg stripskog ćutanja. Ta vonegatovska senka probila se kod Spigelmana u sam naslov: U senci tornjeva kojih nema.

Knjiga izgleda neuobičajeno. Gigantskog je formata. Tvrde korice mat crne boje samo naznačavaju odsutno prisustvo još crnjih senki dveju kula. U visini sa koje su iz ovih nebodera ljudi skakali u smrt (da bi izbegli vatru i gušenje, izabrali su – let) postoji jedan jedini bojeni "prozor", u stripskom jeziku to se zove kvadrat ili prizor-polje, u kome umesto ljudi padaju ključni likovi iz rane istorije novinskog stripa. Kada ovu pozamašnu knjigu otvorite, čeka vas iznenađenje. Sastoji se od svega četrdeset debelo kartoniranih stranica, a samih Spigelmanovih tabli stripa je, makar tehnički posmatrano, deset. Ostatak su esejistički zapisi i – prekrasne stranice s početaka istorije stripa, poezija novinskog izraza, u kojoj je tražio utočište. Konotacije kojima knjiga zrači jesu mešavina svih kodova visoke i popularne kulture. Iza korica nas čeka apokalipsa crtačkih stilova. Spigelmanovo delo je u principu neprepričljivo, u crnu rupu svoje crne knjige i crnoće događaja Spigelman je usisao mnoštvo crtačkih stilizacija koje su tu skupljene da izraze unezverenost i užas. Duž ovih tabli kule su prisutne tako što tinjaju kao žar cigarete u mraku, a dan je.

Za spekulativno razmatranje da li ćemo Spigelmanovo prvo delo (Mausa) zvati strip ili, lukavije, grafički roman (da se Vlasi, hoću reći kulturni snobovi, ne dosete) ovde nema ni vremena ni prostora. Iz sličnog razloga U senci tornjeva kojih nema možete zvati strip-esej, horor-slikovnica, a što se mene tiče može i lonac, samo ako znamo o čemu govorimo. A zašto lonac? Zato što je u njega Spigelman strpao svu zgusnutu energiju straha, paranoje i gubitka oslonca. A gubitak oslonca je dvostruk. Prvi je izvesnost sveta, a drugi i ono malo poverenja u one koji nas od te neizvesnosti štite. Pred užasom, Bušova vlada posegla je za zastavama koje su Spigelmana podsetile na venčić belog luka koji se stavi na vrata protiv vampira. Prilično razumljiva prva reakcija, i za nju ne treba kriviti Ameriku. Odgovornost i istorijski blam pada, međutim, na onoga ko tu reakciju sistemski zloupotrebi. Onaj simpatični farmer-predsednik, što šaljivo zriki unakrst okicama, pre no što počne live broadcast show, u filmu Majkla Mura, promenio je ne samo pejsaž demokratskih institucija Amerike nego mnogo štošta u svetu.

"VPRO Gids", holandski nedeljnik za televiziju i radio, čuven među čitaocima koji koriste novine da bi razmišljali (i to se može), uživali u ironiji i podsmehu prema raznim vrstama političke korektnosti, posvetio je u septembru svoju naslovnu i četiri udarne stranice pojavi ove horor-slikovnice. Neki su iz toga izgradili pogrešnu hipotezu koja je trebalo, valjda, da bude vrsta komplimenta: nije li Spigelman u stripu krenuo u pravcu u kome je to učinio Majkl Mur u dokumentarnom filmu? Interesantno je da su i u Beogradu i u Zagrebu većina filmskih kritičara dočekali Farenhajt 9/11 osećajući potrebu da budu veći puristi (katolici od pape) nego što dokumentarac zahteva. Čak ga je, inače dobar kritičar, Dragan Jurak u "Feralu" uporedio s ratnim HTV-om i RTS-om, što je neadekvatno i pokazuje nerazumevanje fenomena govora mržnje. Murov film je propagandni i aktivistički, i on to ne krije. Nesvodljiva razlika postoji i između Mura u Farenhajtu i Spigelmanovog U senci tornjeva kojih nema. Spigelman ni u jednom trenutku ne štedi od ironije sebe samoga. Savršeno prati vlastite procese proizvođenja paranoidnih hipoteza, preterivanja usled prevelike intoksikacije vestima i očajničkih pokušaja da iz njih ponovo sagradi smisao. Mešanje autobiografskog sa apokaliptičnim trenutkom jedini je način da se uđe u subjektivnost užasa. Kao što u Mausu nije poštedeo ironije svoga oca, žrtvu Aušvica, tako ni ovde nije poštedeo sebe.


(“Vreme”, Beograd, 30. decembar 2004)

sadržaj

4.

JUŽNJAČKA UTEHA No191.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

DVA KOKANOVA ŽIVOTA (3)

Ako ikada srce zaboli, duša se razdraga
i slatka tuga obuzme dušu - to je pri
uspomenama na prošlost, minule dane,
rodno mesto, drugove iz detinjstva... One,
koji su pomrli, spominješ s pobožnošću i
poštovanjem, a one, koji su još živi, gledaš
čudom kako su se promenili...
BORA STANKOVIĆ, Đurđev-dan

Škola uzima grupno učešće na konkursu Dečijih Novina za Dečiji strip, i radovi polaznika bivaju izloženi na manifestaciji Dani Stripa u Gornjem Milanovcu. U dogovoru sa od raka već ozbiljno bolesnim Kokanom (užasan danak obaveznoj cigareti u uglu usana), pozvao sam Srđana Nikolića Peku da preuzme mesto predavača u Školi stripa, i on je to prihvatio. Te 1997. godine učenici škole stripa aktivno sarađuju u izdavanju i likovnom oblikovanju školskog lista Jablaničkog Okruga pod nazivom Đački Zabavnik, a i organizuju veliku izložbu Leskovac Sreće Beograd u Galeriji Doma Kulture, gde im gostuje Beogradska Škola Stripa Đorđe Lobačev predvođena svojim predavačem Vladom Vesovićem. U isto vreme održala se i samostalna izložba Srđana Nikolića Peke u Galeriji iznad Salona Knjiga.

Tog leta leskovačka škola stripa gostuje na Drugom Salonu Stripa u Zaječaru, gde njen osnivač Nikola Mitrović Kokan dobija nagradu Maksima (prvi srpski strip junak) za životno delo kao njen drugi dobitnik i prvi i za sada poslednji Srbin koji je to priznanje odneo kući – da bi posle dva meseca umro od posledica bolesti. Škola stripa koju je osnovao istog trenutka dobija njegovo ime, i pod tim imenom radi evo do današnjih dana. Iste godine učenici škola stripa i njen tadašnji predavač pripremaju i zajedničkim (gigantskim, uzgred budi rečeno) snagama izdaju strip magazin Arsenal (sa velikom pomoći Petra Jovanovića), u to vreme jedini strip časopis koji donosi radove domaćih autora – i oko njega okupljaju sve mlađe strip crtače Leskovca: Srđana Nikolića Peku, Milisava Bankovića, Dejana Stankovića, Ivana Stojanovića Fikija, Gorana Tasića, Juricu Dikića, pokojnog Igora Stoiljkovića, Dragana Božilova, a sarađivala je i moja malenkost. Arsenal je predstavio školu, donoseći sasvim profesionalno izvedene radove starijih polaznika škole, ali i mlađih, i nailazeći na opšte odobravanje, te interesovanje strip autora van Leskovca, koji su želeli da svoje stripove putem Arsenala publikuju. Upravo zato je 1998. usledio i drugi broj Arsenala, u kome je pored još profesionalnijih autora polaznika škole došlo do upliva autora van Leskovca. Te godine, po ideji moje malenkosti a inspirisan Kokanovom idejom vodiljom o potrebi davanja podrške mladim strip autorima, škola u saradnji sa Domom Kulture (u čijim prostorijama i pod čijim okriljem radi sve ove godine) organizuje Prvu Smotru Škola Stripa Srbije. Osim leskovačke i beogradske, na Smotri su učestvovali i zaječarska škola stripa (koja se ugasila godinu dana posle toga), niška radionica stripa (ugasila se godinu i po dana posle toga), radionica stripa iz Novog Sada (ugasila se, u tom obliku, posle dve godine) i grupa autora iz Gornjeg Milanovca. Žiri u sastavu Miodrag Veličković (karikaturista), Zoran Rakić (novinar) i Srđan Nikolić Peka dodelio je memorijalnu plaketu Nikola Mitrović Kokan u kategoriji najboljeg mladog strip crtača, scenariste i ilustratora Srbije (i dan danas jedine nagrade u srpskom stripu koje se dodeljuju za ukupni rad na stripu u toku cele godine). U galeriji iznad Salona Knjiga održana je memorijalna izložba Nikole Mitrovića Kokana, što je bila njegova prva samostalna izložba u gradu u kome je živeo i stvarao 65 godina! U to vreme postajem jedan od predavača u školi stripa na taj način zatvorivši pun krug i došavši sa one druge strane katedre – a u ratnoj devedesetdevetojoj Smotra škola stripa ne biva održana zbog nemilih događaja (sećate se možda, prodavali su nam demokratiju upakovanu u eksplozivna punjenja celo jedno proleće – ja ne mogu da zaboravim, sve i da hoću), ali je zato organizovano par izložbi – jedna posvećena epskoj fantastici i druga izložba antiratnih karikatura. Za to vreme Peka preuzima sve napore oko izdavanja Arsenala, čijih još četiri broja (u smanjenom formatu i na manjem broju strana te u glavnom sa vlastitim stripovima iz izuzetno plodne produkcije) izdaja tokom narednih par godina. Već sledeće godine Smotra škola stripa Srbije postaje Smotra mladih strip autora Srbije, otvarajući prostor za mlade autore koji rade van škola i radionica stripa, te vrednujući njihov rad – osim glavnih nagrada, plaketa Nikola Mitrović Kokan, dodeljuju se i diplome u istim kategorijama, kao i diploma za najboljeg debitanta. Od pre tri godine dodeljuje se i plaketa za doprinos srpskom stripu.

Radove osim mladih strip crtača, scenarista i ilustratora iz Srbije šalju i njihove kolege iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, a predsednici žirija za dodelu nagrada bila su eminentna imena srpske strip scene (Dragan Bosnić, Rastko Ćirić...), a tokom godina podeljeno je mnogo nagrada mladim autorima, koji se masovno okupljaju u danima održavanja smotre u Leskovcu, dolazeći iz svih krajeva Srbije, ali i iz okolnih država. Škola je izlagala radove svojih učenika u Šapcu i Čačku, a ove godine smo stigli i do Makedonije...

Ideja Nikole Mitrovića Kokana da svom gradu pokloni nešto korisno i nesvakidašnje zaživela je, i nažalost ga nadživela. Činjenica je da je od preko dvesta učenika koji su kroz školu prošli za ovih devet godina mnogo njih sa uspehom završilo razne srednje i umetničke školu u Leskovcu i Nišu, te su upisalo raznovrsne akademije i fakultete koje danas privode kraju (a neki od nas su ih, eto i završili). Većina se i danas bavi nekim vidom likovne umetnosti i to je ono na šta mislim da bi Kokan bio jako ponosan. Znam da ja i Peka jesmo.


(Nastaviti se neće)

sadržaj

5.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (250)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

VRATA

Ima jedna igra, malo društvena i malo analitička, u kojoj igrači trebaju opisati što se nalazi iza vrata pojedinih boja iz čega se onda čita njihov odnos prema djetinjstvu, životu, seksu ... Neću vam sad odati koja boja što predstavlja, jer neki među vama igru možda još nisu igrali, ali zauvijek sam zapamtio što se nalazilo iza mojih vrata boje smrti.

Iza svih ostalih vrata, naime, meni su se nalazile sobe smještene u istom neboderu, jedna ispod druge, dok su ova vrata vodila u kuću koja je bila ... drugdje. Ta je kuća (inače, pomalo nalik studiju kakvog je imao Jean-Claude Forest i čiju sam fotografiju jednom vidio) negdje u čistini usred šume. Pitome šume, ne duboke, ne strašne. Vrlo joj je blizu (slutim) cesta, ali izravnog pogleda na tuđe živote nema. U toj su kući razne prostorije i u njima žive meni draga bića, ali moj se pogled zadržava na radnoj sobi koja je samo moja i koja se pruža čitavom jednom stranom kuće, obložena svijetlim drvom i s tri strane ostakljena.

Radna je ta soba puna papira: papiri su na stolovima, stolićima i foteljama, povrh polica i na podu, ali to nije nered. Tako jednostavno treba biti. Započeti su poslovi svaki na svome stolu, sa svakim sam od njih zadovoljan.

Kroz staklena se vrata, po sredini dužeg zida sobe, izlazi na sitnu strminu koji nakon svega par koračaja vodi do sporog potoka. Zelenog jezerca, možda? Vrata su otškrinuta, ali ne smeta jer je zrak topao, kasno je proljeće ili rana jesen. Tolika stakla u sobi mogla bi postati problem dođe li zima - teško je takvu sobu zagrijati - međutim ja nekako znam da zima nikad neće doći. Vrijeme će ovdje uvijek biti blago i nikakav studen vjetar neće presnažno zalupiti krhkim vratima niti rastjerati debele, šaputave ptice.

Dani u toj sobi su tihi i dugi. Dovoljno dugi da se svaki zamišljen posao završi bez žurbe i nervoze. Telefon zvoni rijetko, samo s dobrim vijestima.

Večer se spušta polako a kad se smrači, znam, i prijatelji će stići.


***
Često sam loše volje, zabrinut, preplašen od svega. Ali jedan dio mene sjeća se onih vrata i zna da iza njih ... postoji raj.

sadržaj

6.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović, Dušan Banjanin, Saša Rakezić i Safet Mangić su obezbedili sledeće priloge:

MARVEL POKLONIO 300.000 STRIPOVA FRANCUSKOM MUZEJU
Spajdermen, Kapetan Amerika, Hulk i Derdevil u jednom koraku su prešli Atlantik, u sklopu ogromne donacije od skoro 300.000 stripova jednom francuskom muzeju. U pitanju je Francuski nacionalni muzej stripova i slika koji je dobio poklon, kao što je još i u martu najavljeno, od američke kompanije Marvel. Muzej stripova koji se nalazi u Angulemu, gradu na zapadu Francuske, prvo je dobio ponudu da mu se pokloni između 800.000 i milion stripova, ali je to odbijeno jer bi takva količina bukvalo "zatrpala" muzej, tako da je odabrano ono što je najvrednije - gotovo kompletna Marvel produkcija između 50-ih i 70-ih godina prošlog veka. Ovaj muzej, koji je stvoren 1990. godine i vodi ga Žan Pjer Mersije, ima zavidnu kolekciju francuskih i belgijskih stripova. On svake godine održava četvorodnevni međunarodni festival stripa, a ove godine to će biti od 27. do 30. januara.

V. T.


Objavljeno: Danas, Beograd, 04.01.2005.godine

ODLAZAK VELIKANA STRIPA

U 87. godini je od posljedica operacije srca preminuo Will Eisner, 'čovjek koji je za strip značio ono što je Louis Armstrong značio za jazz'.

Eisner će biti zapamćen ne samo po svom djelu, nego i po svom pedagoškom radu - uz njega se odškolovala cijela velika generacija američkih strip-crtača, od kojih je nekima bio samo uzor, a nekima i mentor. Na njegovu kultnom stripu "Spirit", koji je u brojnim novinama izlazio od 1940. do 1952. (s pauzom tijekom rata), surađivala su brojna velika imena poput Wallacea Wooda ili Julesa Feiffera, kasnije slavnog novinskog karikaturista.

Will Eisner bio je toliko dobar stripaš da mu je vojska umjesto puške ostavila olovku u ruci; tijekom rata, za vojne novine crtao je strip o nespretnom vojniku "Joe Dope" kroz koji su vojnici učili kako se treba brinuti za svoju opremu. Bio je prvi crtač stripova koji je shvatio da se ne radi o šundu nego o umjetnosti. Michael Chabon, autor "Čudesnih pustolovina Kavaliera i Claya", sjeća se svojih razgovora s Eisnerom tijekom prikupljanja informacija za taj roman koji se bavi stripašima iz četrdesetih: "On je neupitno prva osoba koja je strip shvatila ozbiljno, kao oblik umjetnosti, još 1940. Čak i drugi crtači koji su tada radili stripove, oni najtalentiraniji, smatrali su da je ono što rade bezvrijedno smeće."

Što je htio postići (i postigao) "Spiritom", sam Eisner objasnio je 1998. u jednom intervjuu: "Crtao sam stripove namijenjene 15-godišnjim kretenima iz Kanzasa. A onda sam počeo raditi strip namijenjen, recimo, 55-godišnjaku kojem su u podzemnoj ukrali novčanik. Ne možeš o slomljenom srcu pričati klincima." Svoju odanost stripu kao umjetnosti Eisner je dokazao time što je 1978. stvorio "Ugovor s Bogom", prvi 'grafički roman', priču u slikama namijenjenu ozbiljnom čitanju, visoke umjetničke vrijednosti.

Denis Kitchen, Eisnerov agent i izdavač zadnjih trideset godina, sažeto je opisao njegovu ulogu u 'devetoj umjetnosti': "On je bio apsolutno najveći inovator kojeg je industrija priča u slikama ikad imala."

M.F.


Objavljeno: Klik Online, 05.01.2005.godine

PREMINUO WILL EISNER

Majstor stripa, Will Eisner, preminuo je 3. januara u 87. godini na Floridi, posle komplikacija od ugradnje višestrukog bajpasa.

Sin jevrejskih emigranata, Eisner je rođen u Bruklinu 1917. godine. Detinjstvo u njujorškim stambenim blokovima bilo mu je inspiracija za mnoge radove, uključujući “Ugovor sa Bogom” (A Contract with God), četvorodelni strip roman o porodicama jevrejskih emigranata u Bronksu, kojim je 1978. godine pokrenuo umetničku formu grafičkih romana.

Nazivan “Leonardom stripa”, Eisner je svojevremeno rekao da mu je ambicija da bude “socijalni reporter”. “Moje priče govore o ljudskim stanjima i pozivaju na obraćanje pažnje stvarima sa kojima se ljudi suočavaju u borbi za opstanak”, rekao je on, dodajući da je oduvek verovao da su stripovi literarna forma. “Oni su kombinacija dva najmoćnija sredstva komunikacije - reči i slike”.

Po Eisnerovom imenu je ustanovljena 1988. godine i prestizna nagrada, kao ekvivalent Oskaru u oblasti stripa. Eisner je svake godine u San Dijegu predsedavao dodelama tih nagrada. Njegov najpoznatiji karakter bio je The Spirit, maskirani borac protiv kriminala, koji je štitio nevine u Central sitiju, koristeći se ponekad i prevarom i pesnicama.

Taj strip objavljivan je nedeljom u novinama od 1940. do 1952. godine.

Tokom Drugog svetskog rata, kao pripadnik američke vojske, crtao je postere za trupe.

Predavao je strip u Školi vizuelnih umetnosti u Njujorku, a autor je i dve knjige o umetnosti stripa i grafičkom pripovedanju. Eisner je mnoga svoja dela opisivao kao polemike, uključujući i “Fagin the Jew”, zasnovano na romanu “Oliver Tvist” Charlesa Dickensa, u kojem postavlja pitanje inherentnog antisemitizma u toj čuvenoj prici.

Izvršni urednik u izdavačkoj kuci “W.W. Norton & Co”, Robert Weil, rekao je da je Eisner bio “majstor američkog stripa 20. veka”, čiji je “genije za pripovedanje i vizuelna brilijantnost… kreirala novu formu literature” i bila inspiracija za mnoge umetnike, kao sto je Art Spiegelman.

Kuća “Norton” objaviće u maju 2005. poslednje Eisner delo "The Plot: The Secret Story of The Protocols of the Elders of Zion", koje je posvećeno propagandi antisemitizma ruske tajne službe pre jednog veka.


Objavljeno: B92: Kultura, Beograd, 06.01.2005.godine

ČETVRT STOLJEĆA "ROMANA U SLIKAMA"

Prije 25 godina izašao je prvi strip obilježen kao 'graphic novel' (grafički roman), 'Ugovor s Bogom' Willa Eisnera. Nakon toga stripovi su postali kritički cijenjeni, privukli su intelektualnu publiku, dobili književne nagrade, i uopće promijenili američki odnos prema stripu u nešto mnogo bliže europskom shvaćanju 'devete umjetnosti'.

Autor koji je svojim stripom "Spirit" postao legenda u strip-krugovima odlučio se za naziv 'grafički roman' potpuno slučajno. "Ono što sam crtao bilo je zamišljeno kao odstupanje od standarda, onoga što zovemo 'formatom strip-sveska'. Sjeo sam i pokušao napraviti knjigu koja će fizički podsjećati na 'pravu' knjigu i istodobno pisati o temi koja nikad nije bila obrađena u formi stripa, što je čovjekov odnos s Bogom", sjeća se Eisner. "Izraz 'grafički roman' pao mi je na pamet dok sam telefonom razgovarao s jednim važnim knjiškim urednikom. Neki glasić u meni rekao mi je: 'Glupane, nemoj mu reći da je to strip, spustit će ti slušalicu.' Pa sam rekao: 'To je grafički roman.'" Premda dotični urednik nije zagrizao taj mamac, jedan manji izdavač prihvatio je projekt i na koricama vidno istaknuo naznaku 'grafički roman'. Ostalo je povijest.

Na "Ugovor s Bogom", koji čak nije bio ni roman jer se zapravo sastojao od tri odvojene priče, nisu svi odmah zagrizli. Art Spiegelman, koji je svojim grafičkim romanom "Maus" kasnije čak i osvojio Pulitzerovu nagradu za književnost, sjeća se: "Jedna od priča jako mi se dopala, ali nije mi se činilo kao da to ima nekakve veze s onime što sam ja već počeo raditi, što je bilo dugi strip koji se čita kao knjiga. Problem s izrazom 'grafički roman' je da je to možda i pogrešan termin sračunat za dobivanje poštovanja, jer je grafika poštovana i romani su poštovani pa dobijete dvostruko poštovanje. Možda je u nekom trenutku bilo dovoljno reći 'grafički roman', ali uskoro više neće biti tako, jer ako spominjete npr. 'Jimmyja Corrigana' Chrisa Warea kao grafički roman morate i objašnjavati da to nije ni manga ni Marvel, da je to nešto ozbiljnije."

I stripovi o superherojima, koji se nakon izlaska u mjesečnim svescima sada skupljaju u tzv. 'trade paperbackove', bivaju nazvani grafičkim romanima; jedan od najpoznatijih takvih 'romana', odgovornih za cijelu renesansu superherojskih stripova, bio je "Povratak tamnog viteza" Franka Millera. Sam Miller je nedavno, na dodjeli godišnjih nagrada Eisner za najbolji strip (nazvanih po Willu Eisneru), izjavio da smatra da je vrijeme stripa u tjednim ili mjesečnim sveščicama nepovratno prošlo: "Naša budućnost nije u pamfletima."

Osoblju u knjižarama postaje problem na koju policu smjestiti grafičke romane; treba li ih trpati u isti koš s drugim stripovima ili ih prodavati ravnopravno s drugim ozbiljnim književnim djelima, poput cijelog ciklusa o "Sandmanu" Neila Gaimana koji je neosporno ozbiljno književno djelo ostvareno u formi priče u slikama. Uostalom, njegov povratak Sandmanu, "Endless Nights", pojavio se odmah po objavljivanju na 20. mjestu popisa bestsellera New York Timesa.

U Europi su čitatelji odavno navikli da je dobrom stripu mjesto u knjižarama i da su popularni junaci vrhunskih crtača i scenarista - Asterix, poručnik Blueberry, Corto Maltese, Lucky Luke itd. - redovito objavljivani u albumima tvrdih korica. Dotična praksa nije zaživjela jedino u bivšoj SFRJ, gdje su takvi pokušaji sustavno zatirani od strane izdavačkih kuća orijentiranih isključivo na kioske. A sada je i praksa albuma zaživjela na najjačem, američkom tržištu. Čak i danas, kada se strip prodaje daleko manje nego u sedamdesetima i osamdesetima, za zbilja dobre stripove nema zime. Uups, pardon, nisu to stripovi, to su 'grafički romani'.

M.F.


Objavljeno: Klik Online, 18.12.2003.godine

"Šrek 2" najgledaniji

FINANSIJSKO OBELEŽJE FILMSKE 2004.

Najgledaniji film u severnoameričkim bioskopima 2004. godine bio je "Šrek 2", sa 436 miliona dolara, što je ujedno i treći rezultat svih vremena. Na drugom mestu je "Spajdermen 2" (373.4), treći je "Stradanje Isusovo" (370.3), četvrti "Neviđeni" (251.7) i peti "Hari Poter i zatvorenik iz Askabana" (249.4). Ukupna zarada od prodatih bioskopskih ulaznica beleži novi rekord - 9.4 milijarde dolara, što je za 1.4 posto više od rezultata iz 2003. Ipak, broj prodatih ulaznica je drugu godinu zaredom u padu, i to za 1.7 posto. Tokom 2002. prodato je 1.6, 2003. to je iznosilo 1.53, a 2004. godine 1.51 milijardi ulaznica. Prosečna cena bioskopske karte sada iznosi 6.22 dolara. Manji broj gledalaca objašnjava se i činjenicom da je ovo bila prva godina u kojoj nije bilo novog "Gospodara prstenova" filma, ali su, za dobru zaradu, pre svega bili zaslužna prva tri hita koja su više zaradila nego hitovi iz 2003. Kad je reč o 2005. godini, od filmova koji bi mogli da donesu veliku zaradu, i da budu u samom vrhu najgledanijih ostvarenja, izdvajaju se završetak Lukasovog SF serijala "Ratovi zvezda: Epizoda III - Osveta Sita", "Betmen - početak" sa Kristijanom Bejlom, "King Kong" u režiji Pitera Džeksona i Spilbergova verzija Velsove SF knjige "Rat svetova" sa Tomom Kruzom.

V.T.


Objavljeno: DANAS, Beograd, 05.01.2005.godine

Strip: Zaplena na granici

ILIJA ČVOROVIĆ NA AMERIČKOJ CARINI

Nedavno je američka carina obavestila izdavačku kuću Top Shelf (inače jednog od vodećih izdavača i distributera alternativnog stripa), da je došlo do zaplene poštanske pošiljke u kojoj su se nalazili primerci slovenačkog časopisa Stripburger. Zaplene je obrazložena činjenicom da su u dva primerka ovog lista pronađeni stripovi koji, prema proceni carinskog službenika, predstavljaju “očigledno piratizovanje materijala koji je podložan zakonu o autorskim pravima”. Prva sporna strip storija, pod nazivom “Moj stub”, objavljena je na srpskom jeziku, i delo je beogradskog strip crtača Bojana Redžića – Redže. Na svega nekoliko sličica, u okviru priče koja zauzima osam stranica lista, pojavljuju se likovi iz popularnog stripa “Peanuts” ( Čarli Braun), među kojima i Snupi, kojeg je autor prikazao kako, baš u skladu sa svojom psećom prirodom, urinira stub od dalekovoda oko kojeg se pri;a vrti. U pitanju je izdanje Stripburgera iz 1994. godine, a koje je bilo poslato kao poklon američkom izdavaču, zajedno sa primercima seta od dvanaest mini stripova “Miniburger”, koji nije bio sporan ( a u kojem su, slučajno, takođe bili zastupljeni neki od strip crtača iz Srbije i Crne Gore, što nije čudno s obzirom da ovdašnji crtači već godinama uspešno sarađuju sa ljubljanskim izdavačem). Inače, Bojan Redžić je objavio nekoliko albuma u našoj zemlji -- šira publika ga možda zna i po šaljivim dopisnicama koje je dizajnirao, a koje su bile distribuirane na poštanskim šalterima. Strip storija «Moj stub» je objavljena i u autorovoj kolekciji stripova «Antikviteti», inače Redžić je u međuvremenu napustio strip, i trenutno živi i radi u Kanadi.

Druga storija koja je u američkoj zapleni označena kao problematična je delo poznatog američkog strip crtača Petera Kupera, objavljeno u Stripburgeru br. 37, aprila 2004. U priči naslovljenoj “Richie Bush”, Kuper je satirički prikazao članove američkog kabineta (uključujući i samog Predsednika Buša, razume se) kao izvitoperenu verziju junaka iz dečijeg stripa “Richie Rich” ( prema strip serijalu izdavačke kuće Harvey Comics, proslavljene stripovima i animiranim filmovima o Kasperu, Dobrom Duhu). Priča je prvobitno bila objavljena u obliku mini stripa, kojeg je moguće nabaviti u bolje opremljenim strip prodavnicama u Americi, kao i u njujorškom strip časopisu World War 3 Illustrated ( Treći svetski rat u slikama), čiji je Kuper urednik, i nijedno od ova dva izdanja nije naišlo na reakciju državnih službi. Reprint ovog stripa, objavljen u ljubljanskom časopisu, međutim, očito je zapao za oko “Ilije Čvorovića” sa američke carine, tako da je Top Shelf bio prisiljen da pokrene pravni postupak po ovom pitanju. Slučaj je dobio na publicitetu već i zbog toga što je o čitavoj stvari Peter Kuper (inače poznat po svojim politički angažovanim radovima) diskutovao na radio emisiji Deadline Live, koju prenose radio stanice na čitavom području SAD.

Ovo, razume se, nije prvi put da američki (kao i jednako “ozloglašeni” kanadski carinici) zaplenjuju pošiljke sa stripovima koje procene “nedoličnim”, “pornografskim”, ili, kao u ovom slučaju, “spornim po zakonu o autorskim pravima”. Postoji čak i organizacija Fond za pravnu zaštitu strip produkcije (CBLDF), koja se već godinama bavi ovakvim pitanjima, i oni su se oglasili povodom “slučaja Stripburger”, izjavivši da je“ carinska služba prekoračila svoja ovlašćenja”. Takođe, istaknuto je da “navedeni stripovi ne izlaze iz prihvatljivih granica parodije, tako da nije verovatno da bi čitaoci mogli da taj sadržaj zabunom prepoznaju kao dela koja su zaštićena zakonom o autorskim pravima”.

Nakon svega, čitav slučaj je bez sumnje doprineo da se o časopisu Stripburger još više čuje u Americi – oni su, pre neku godinu, na najznačajnijem evropskom strip festivalu u francuskom gradu Angulemu već poneli laskavu titulu “najboljeg fanzina”.

Što se birokratije na američkoj carini tiče, kao što reče jedan od prekobarskih strip poslenika, “ dobro je da su naučili da prepoznaju strip junake, ali možda bi bilo previše da još znaju da raspoznaju parodiju”.

Saša Rakezić


Objavljeno: VREME, br. 728, Beograd, 16.12.2004.godine

Svijet: Strip 'Srpski zarobljenici'

Pariški izdavač 'Dargaud' objavio je prošle godine strip 'Srpski zarobljenici' temeljen na istinitim događajima koji su se odigrali u blizini Pala kada je vojska RS oborila francuski zrakoplov 'Mirage'.

Glavni junaci u stripu su piloti kapetan Chiffot i narednik Sauvignet, za čije je oslobađanje, prema tvrdnjama dobro obaviještenih izvora na zapadu, položena poveći novčani iznos na račune nadležnih u Srbiji i Švicarskoj. Junaci stripa su pošteđeni realnosti.

Piloti Michel Tanguy i Ernest Laverdure (tako se imenuju u stripu) su se iz kandži 'Mladićeve klike' nakon razno-raznih situacija, uspjeli spasiti! I pritom su, kako to i dolikuje, pokazali srpskim, točnije Mladićevim zlikovcima, svoga Boga.

Pisac scenarija Jean-Claude Laidin nije štedio ni Bošnjake, neaktivne žrtve. Ružni su i izborani, djeca zapuštena, žene mršave, marame i dimije obavezna garderoba. Tako ih vide na zapadu. Srbi, tj. 'okupacione paravojne trupe' su razuzdana horda koja pije, kolje i ubija!

Da paradoks bude veći, pisac scenarija Jean-Claude Laidin je novinar i urednik dnevnika na francuskom Prvom kanalu, TF1. Čovjek koji bi trebao da zna kako predočavanje rata u BiH, na način kako su to učinili on i suradnik mu Fernandez, u najmanju ruku, izgleda karikirano.

- Drago mi je da je strip, koji smo Yvan Fernandez i ja radili od pada Srebrenice, napokon objavljen te će milijuni mladih čitatelja, ali i onih što slijede Laverdure i Tanguy od djetinjstva (kreacija tandema Carlier-Underzo, iz 1959. godine) ponovo vidjeti svoje junake u akciji. Razmišljali smo koju tragediju opisati jer ih je, nažalost, bilo previše u BiH. Htjeli smo ispričati gorku stvarnost tisuća poginulih u rudniku Ljubija, ali događaj nije bio dovoljno poznat. Kao bivšem pilotu, meni je više odgovarala brza akcija, kojih je kad je Mladić u pitanju bilo napretek“, pojašnjava Ladin.

I Ladin i Fernandez ističu da bi željeli da njihov strip što prije bude preveden, pa da mogu usporediti mišljenja čitatelja. Sve, naravno, kako bi od sudionika i upućenih u događanja, saznali pravu istinu o pilotima.

(bljesak)


Objavljeno: www.bljesak.info

sadržaj

7.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-WILL EISNER
Legendarni strip autor Will Eisner umro je u ponedeljak, u noći 3. januara, u Fort Lauderdale, Florida. Imao je 87 godina, letos je završio novu kontraveznu grafičku novelu The Plot, a 22. decembra je primljen u bolnicu zbog problema na srcu.
http://www.willeisner.com

sadržaj

8.

LINKOVI

Strip Vesti

L.A. Times batalio Garfilda. Da li ovo znaci da se konacno nesto menja u americkom novinskom stripu?
www.editorandpublisher.com/eandp/news/...
Srdjan Aćimović

* * *

ZAGOR OTVARA SVOJE SRCE NAJBOLJEM PRIJATELJU CIKU U PRICI "DRUG PEDER"... MEDIOKRITET
www.geocities.com/zlikosi/dpeder/dpeder1.html
Krpelj

sadržaj

9.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od - do
. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad