STRIP VESTI
Broj:
336
07.10.2005. Godina VII

prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

  1. NAGRADE SKC-a - SKC
  2. GALERIJA ALKATRAZ - StripCore
  3. DVE PREMIJERE - Rastko Ćirić
  4. VOJNIČKA STRIP RADIONICA - Dejan Savić
  5. UTISAK SA "PREDAVANJA" - Marina Kecman
  6. kritIVKOVanje 3 - Slobodan Ivkov
  7. POST SCRIPTUM (48) - Zoran Đukanović
  8. JUŽNJAČKA UTEHA No 228. - Marko Stojanović
  9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (287) - Darko Macan
  10. Q STRIP - Strip Vesti
  11. INTERNET STRIPOVI - Strip Vesti
  12. ŠTAMPA - štampa
  13. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -JANJETOV U KOREJI
    (Marko Ajdarić)
    -NOVI ROBOTECH
    (Marko Ajdarić)
    -PEKAR PLEJBOJ
    (Marko Ajdarić)
    -POWELL KOD MARVELA
    (Marko Ajdarić)
    -VERTIGOV TESTAMENT
    (Marko Ajdarić)
  14. POZIVI NA SARADNJU - mail
  15. LINKOVI - Strip Vesti

Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis će uvek ići i email adresa putem koje možete kontaktirati autora), u slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.

Sajt na kom ćete uvek moći da pročitate stare brojeve STRIP VESTI i još neke druge sadržaje vezane za strip je na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu




UVODNIK...


Obećao sam da će SVesti stizati ranije, ali... ponekad se i obećanja ne ispune...:(
Ne znači da će to tako biti i ubuduće. I dalje se čitamo petkom oko 15 časova, pišemo za SVesti i čitamo (i crtamo) stripove.

Moram još da se izvinim zbog veeeelike greškeu prošlom broju. Greška je moja, ne Markova, a reč je o imenu hrvatskog ilustratora - Svjetlan Junaković - koga sam prekrstio u ženski pol i nazvao Svjetlanom...:(

Takođe se izvinjavam što nisam uradio, a obećao sam, stranicu sa prvonagrađenim radom sa festivala stripa u SKCu. Biće, do idućeg petka, ovog puta samo rezultati.

S poštovanjem,

Zlatko Milenković

sadržaj

1.

NAGRADE SKC-a

SKC



Treći međunarodni salon stripa – NAGRADE

Žiri u satsavu: BANE KERAC, predsednik, DEJAN ZEČEVIĆ (filmski reditelj), TEOFIL PANČIĆ (novinar), BOB ŽIVKOVIĆ (ilustrator), GORAN SUDŽUKA (strip auror iz Republike Hrvatske)


Kategorija takmičara do 15 godina:

- Nagrada žirija za ZREO I MAŠTOVIT IZRAZ ( specijalna nagrada)
DOBITNIK: VASILIJE MESAROVIĆ, Beograd

Kategorija takmičara do 15 godina:

- Nagrada žirija za najbolju IDEJU ( specijalna nagrada)
DOBITNIK: MARKO GAMSER, Beograd

Kategorija takmičara do 15 godina:
- NAJBOLJI RAD u kategoriji takmičara do 15 godina starosti – MLADI LAV
DOBITNIK: BOGDAN BOGDANOVIĆ, Beograd


VELIKE NAGRADE

-Specijalna nagrada žirija za INOVACIJU u domenu strip umetnosti
DOBITNIK: SILWIA RESTETSKA, JOANNA SANETSKA, POLJSKA

- Najbolji CRTEŽ:
DOBITNIK: VLADIMIR KUZMANOV, ZRENJANIN

- Najbolji SCENARIO:

DOBITNIK: PASQUALE TODISCO, ITALIJA

- Najbolje ostvarenje u domenu ALTERNATIVNOG strip jezika:

DOBITNIK: VLADAN NIKOLIĆ, ZRENJANIN

- Najbolje ostvarenje u domenu KLASIČNOG strip jezika:
DOBITNIK: NENAD GUCUNJA, RUMENKA, SCG


GRAND PRIX:
DOBITNIK: MIJAT MIJATOVIĆ, GORNJI MILANOVAC



sadržaj

2.

GALERIJA ALKATRAZ

StripCore



11. Mesto žensk
Mednarodni festival sodobnih umetnosti
Ljubljana, 7.10.2005 – 14.10.2005

Sobota, 8. oktober, 21.00
Juhyun Choi
Zgodbe pod krilom
Aurélie Levaux
Dekliška soba
Juhyun Choi & Sunyoung Choi
Mamina roka


Otvoritev razstave in performansa

Galerija Alkatraz, AKC Metelkova mesto


Multimedijski pristop, uporaba različnih materialov in stripovska umetnost so skupne točke treh mladih avtoric, ki bodo svoja dela razstavljale v dveh galerijah na področju AKC Metelkova mesto. Skupni razstavni prostor bodo posvetile vizualnim podobam, ki živijo na različnih podlagah (les, lepenka, plastika, tkanina, guma…).

Risbe, ilustracije, slike in stripi sestavljajo Dekliško sobo, v katero se bo preselila belgijska umetnica Aurélie Levaux. ''Gre za zgodbo deklice, ki noče odrasti, zato živi v sladkem, roza svetu, kraju sanj in fantazije, ki obenem predstavlja njen pogled na ljubezen in medčloveške odnose.''

Vstop v galerijski prostor bo speljan pod instalacijo Zgodbe pod krilom korejsko/francoske avtorice Juhyun Choi. ''Iz najlonk in balonov, napolnjenih z vodo in zrakom, sem naredila tunel razkrečenih ženskih nog. Najlonke evocirajo določen del ženskega telesa in simbolizirajo fetišizirano poželenje. Nanje sem narisala spolovila in nožne prste. Gladek in okrogel balon je zelo čutna oblika. Njegov material spominja na kondome ali na kožo, vozel pa na bradavico dojke. Od zunaj vidimo tunel iz čudnih, pol človeških oblik, ki so podobne ritnicam ali prsim. Baloni se sestavljajo v nekakšne deformirane noge; nog je veliko in se med seboj prepletajo. Z zunanje strani se gledalcu ponuja ta šaljivi in igrivi pogled na potvorjeno ženskost. V notranjosti tunela pa so na tleh odtisnjena pričevanja žensk, živečih v različnih časovnih obdobjih, ki so naredile splav. Tunel postaja vse ožji in proti izhodu mora gledalec hoditi po vseh štirih. To je pomembno, ker instalacija govori o ponižanju in ker se tako gledalec fizično približa pričevanjem, odtisnjenim na tleh.''

Razstavo bo otvorila gledališka predstava Mamina roka sester Juhyun in Sunyoung Choi ob glasbeni spremljavi violinistke Jelene Ždrale. V duhu tradicionalnega kitajskega senčnega gledališča bodo poustvarile sanjski svet iz senc predmetov in sence plesalke, postavljenih na steklo grafoskopa. V nekem trenutku se namesto lutke pojavi prava, človeška roka, ki je nesorazmerna s plesalkino senco. Juhyun Choi: “Navdih za performans so bile sanje, v katerih sem na tleh našla materino roko. Zgodba se loteva množice čustev: od presenečenja, žalosti, sočutja in starševske ljubezni do strahu in krivde.“
Igor Prassel

Juhyun Choi, rojena leta 1978 v kraju Gyeongju (Južna Koreja), od leta 2001 živi in dela v Franciji, kjer končuje študij likovne umetnosti na Ecole Supérieure de l’image v Poitiersu. Multimedijski avtorski pristop združuje na področjih video umetnosti, animiranega filma, ilustracije in predvsem stripa. Poleg samostojnega stripovskega albuma Le mois de Choi Juhyun et Otto T (Ed. Groinge) je stripe objavila v vrsti francoskih antologij in slovenski stripovski reviji Stripburger.

Sunyoung Choi, rojena leta 1978 v kraju Gyeongju (Južna Koreja), od leta 2003 živi in dela v Franciji. Ukvarja se z grafičnim oblikovanjem, fotografijo in stripom.

Aurélie Levaux, rojena leta 1980 v belgijskem Liegeu, je po končani srednji pedagoški šoli s specializacijo spremljave hendikepiranih naredila strokovni izpit za šiviljo in diplomirala iz ilustracije na Institut Supérieur de Beaux-Arts Saint-Luc v Liegeu. Poleg stripov, ki jih objavlja predvsem v izdajah belgijske Mycose Comix Factory (njen strip lahko preberete tudi v zadnji številki Stripburgerja), slika svoje zgodbe tudi na platno, zid in pohištvo. Doslej je razstavljala v Belgiji in Švici.

Razstava
Kurator: Igor Prassel (Slovenija)
Galerija Alkatraz: od ponedeljka 8. oktobra do nedelje 14. oktobra, od 21.00 do 24.00

Juhyun Choi (Južna Koreja / Francija)
Zgodbe pod krilom
Instalacija
lefeurouge.free.fr/Galerie-Librairie/galerie/Pages-renc/atel-ombres.htm

Aurélie Levaux (Belgija)
Dekliška soba
Instalacija

Otvoritveni dogodek
Juhyun Choi & Sunyoung Choi (Južna Koreja / Francija)
Ob glasbeni spremljavi Jelene Ždrale (Slovenija)
Mamina roka
Performans

Organizacija: Mesto žensk
V sodelovanju z: Galerija Alkatraz, AKC Metelkova mesto
S pomočjo: Francoski inštitut Charles Nodier

Vstop prost

KUD MREŽA
GALERIJA ALKATRAZ
Odprto od ponedeljka do petka od 21.00 – 24.00.
Vse pretekle razstave si lahko ogledate na naši spletni strani
www2.arnes.si/~ljkudmr1s/alkatraz.htm
MASARYKOVA 24, 1000 LJUBLJANA
E-MAIL: KUD.MREZA@GUEST.ARNES.SI
Telefon: +386 1 434 03 45
Fax: +386 1 432 33 78



sadržaj

3.

DVE PREMIJERE

Rastko Ćirić


Vest, zbog neizlaženja vanrednih brojeva, kasni, ali barem donosi i dodatne informacije:


Dodjite
na premijeru mog novog animiranog filma
METAMORF
u okviru medjunarodnog
festivala animiranog filma BALKANIMA
u sredu 5. oktobra u Studentskom gradu.
Program pocinje u 20:00.

Ko hoce moze da dodje i malo ranije, jer
u 19:00 bice otvorena samostalna izlozba
strip crtaca Alekse Gajica.


Premijera najnovijeg animiranog filma Ive Ciric
PRINCEZA NA ZIDU

bice prikazan na ovom festivalu
u petak 7-og, na projekciji
koja pocinje u 18:30 casova.

Festival Balkanima traje od 5. do 9. oktobra.
Ucestvuje vise od 30 zemalja i filmovi su odlicni,
tako da vredi otpratiti ceo program.



sadržaj

4.

VOJNIČKA STRIP RADIONICA

Dejan Savić



U rodnoj mi Bajinoj Basti, gde sam zaglavio zbog civilnog sluzenja vojnog roka, iskupila se ekipica Bivsih Skolskih, koji su kao klinci zajedno crtali stripove, pa se rodila ideja da opet ozivimo te aktivnosti. Izjurili smo prostorije, i neku lovu od opstine za materijal, odstampali letke i razdelili po gimnaziji i srednjim skolama... (saljem flajer)... i startujemo sa strip radionicom...

Znam da ovo nije prava ni znacajna vest (za SVesti jeste - zmcomics), ali sam pomislio da bi moglo da bude zanimljivo jer stvar pokrecu "Vojnici", a mozda nekoga inspirise da se i on pokrene...


NeŠTo KReaTiVNo

STRIP
RADIONICA


Sklanjamo prašinu sa starih skica,
istresimo nove ideje iz glava, trošimo višak
inspiracije pravimo ekipu!
Pravimo stripove!

PRVO OKUPLJANJE
PETAK 17.10.2005.
17:30h


U ČITAONICI
GRADSKE BIBLIOTEKE

Ponesi omiljenu olovku,
ponesi svoje radove, skice i žvrljotine,
i PoJaVI Se!

kontakt.064.25.18.000.dejan



sadržaj

5.

UTISAK SA "PREDAVANJA"

Marina Kecman



UTISAK SA "PREDAVANJA"
O NOVOM AMERIČKOM STRIPU I TZV. GRAPHIC NOVELS
održanom u galeriji SKC-a, 03.10.'05

Profesionalno, a ni amaterski, ne bavim se stripom, iako me taj vid umetnosti vrlo interesuje. Moji kreativni izleti u "devetu umetnost" su ograničeni na dve-tri strip table u nekoliko akcija, unazad tek pet godina. To mi je donelo izvesne pozitivne kritike i uvuklo me malo više u svet stripa... a i obezbedilo mi ove nedeljne strip vesti, na čemu sam vrlo zahvalna...

Inače, bavim se 3D-om i filmom i držim predavanja u školi za kreativne tehnologije "Chiron", iz nekoliko oblasti vezanih za estetiku filma, kako igranog, tako i animiranog (art directing). A strip je, neosporno, u izražajnom smislu, vrlo blizak filmu.

Na predavanje sam došla sa velikim očekivanjima. Međutim, osim reklame za "Beli put" i pominjanja Sandmen-a, Betman-a, "Proroka" isl. ništa nisam saznala o grafičkim novelama, a što već nisam mogla i sama da shvatim.

Prvi deo predavanja je bio u znaku termina "graphic novel" versus "crtani roman", "grafički roman" ili sl., što mi je zvučalo kao "nizanje maka na konac". Kakve veze ima kakav je prevod i, čemu toliki sati posvećeni tom terminu? Ne mogu da odolim, a da ne citiram Šekspira: "Ime nije važno! Cveće koje nazivamo ružom svakom bi mirisalo i sa drugim imenom." Shvatate?

Ali, idemo dalje - razni junaci i njihovi autori:

Neću da pišem o tome, mada mi se u toku priče o novim izdanjima grafičkih novela, namentulo vrlo jasno opravdanje teze u korist stripa kao nižerazredne umetnosti. Naravno da strip to nije, ali zašto takav utisak?

SF (koji jako volim), epska fantastika (koju volim još više, - najviše), horori (koje ne volim, ali to nema veze) i retki izleti u detektivske i krimi priče i – ništa drugo. Strip, tj. grafička novela ne ume da se izbori sa svim literarnim i filmskim žanrovima. To je moj utisak iz onoga što je tamo izrečeno. Grešim možda, čak bih i volela da budem žestoko demantovana u tom kontekstu...

Ali, da se vratim onome šta je moj najjači utisak sa tog predavanja.

A, ovo je opservacija i savet nekoga ko se bavio, i to prilično ozbiljno, psihologijom pored svega ostalog i, nema samo veze sa stripom, već sa stavom o sebi, svojoj kreativnosti i uspehu. Sada. Ovde.

Moj motiv je da mladim ljudima ukažem na ono što ih možda sputava, ono u njima samima što im ne dozvoljava da napreduju, ono što ih zaglibi u blato i načini od njih – loosere -...

Ne dozvolite da budete looser-i!

Prvi momenat – rečeno je da naši mladi i talentovani strip umetnici nemaju mogućnosti da napreduju zbog nedostatka finansijskih sredstava, a da ne govorimo o tome da žive od tog svog talenta...

Ma, dajte, molim vas! Šta ih sprečava u tome? Nemaju dovoljno papira? Nemaju najjednostavniji kompjuter za pisanje? Ili pisaću mašinu? Olovku? Svesku? Toalet papir?

Shvatate?!

Ako imate ideju, priču, ako imate crtačkog talneta, recite mi, šta može da vas spreči da pišete ili crtate?!

Iskreno!

Ništa!

(Na kraju krajeva, eto vam "Belog Puta", sigurna sam da će biti više nego oduševljeni da izdaju neku grafičku novelu domaćih autora... Hm... ima li toga uopšte?... Da li shvatate o čemu pričam?)

Gubitnička psihologija, koja je prilično dominantna na ovim prostorima, zadire i u sfere "alternatinvog", kao što je strip. Verujte mi, nema opravdanja za neuspeh. Jedina stvar koja vas vuče unazad je svaljivanje krivice na nekog ili nešto što je van vašeg domena.

A, vi, jadni, imate super ideje, pišete ih, crtate do besvesti, imate sve priče, scenarija, storyboard-ove, sinopsise, svih 10.000 ili 100.000 ili više skica i crteža, poslali ste ih svima koji se bave stripom ili čim već vi želite,... i... ništa!...

Kada čuju da ste iz zemlje Srbije, sav vaš talenat pada u vodu, sav vaš trud, sve vaše table i ideje...

Da li je to tako?

Iskreno.

Da li se iko od "naših mladih i neafirmisanih" autora potrudio da napravi nešto interesantno?

Ja znam za A. Gajića i njegov "Bič božiji". Ali, da li je on očajavao nad svojom sudbinom neshvaćenih, mladih i vrhunski talentovanih strip autora? A ceo njegov put, - to već svi vi bolje znate od mene!

A znamo ko je on sada i gde je u svetu evropskog stripa.

Drugi momenat koji mi je popalio sve alarmne sijalicice na "predavanju" bio je momenat kada su pomenuti hrvatski crtači, uspeli u USA, što je izazavalo reakciju da su oni mnogo lošiji od naših (jadnih), ali da je trenutna politička situacija takva, da njima omogućava lakši prodor na zapadno-evropsko, da-ne-govorimo-o-severno-američkom tržištu.

Što, naravno, nije istina.

Neću više da kritikujem.

Ono što želim da kažem je:

Talenat ima udela, ali ipak, to je samo uslov da se nešto počne. Ništa više! Stavarno!

Ideja ne košta ništa!

Baci na papir, otkucaj u kompu ili pisaćoj mašini – i to je to! (zid u trpezariji (pišite sitno, da stane što više), tapete, maznute sveske od klinaca iz osnovne škole... J

Internet je dostupan čak i onima koji imaju paleolitske telefonske centrale (ja sam medju njima i to je mnogo dosadna rabota, ali ipak uspeva se nekako...).

Crtanje zahteva rad, rad, rad i rad do besvesti. I, još malo rada...

To je recept.

Nema uspeha bez rada.

Nema rada bez volje.

Nema uspeha bez želje za uspehom.

Uspeh proizilazi iz volje za uspehom.

Nije lako, ali je slatko. Bar za neko vreme.

Epilog

Sve je manje ljudi koji veruju u "koncept zavere". Ne dajte se starovremenskim, lakim opravdanjima za neuspeh. Imate talnta? Stavite ga na (virtualni) papir i pošaljite nekome u belom svetu.

Nema šanse da ne uspete.

Trust me!

Mr. Marina Kecman


sadržaj

6.

kritIVKOVanje 3

Slobodan Ivkov



Zoran Stefanović i Zoran Tucić:
“TREĆI ARGUMENT”

izdavači: "Orbis" i "Bata", Beograd, 1995.

(II deo)

90 ODSTO SVEGA, ZA UTEHU

Nije, ne može i ne sme biti samo zarada, broj kupljenih primeraka i novac od prodaje jedino merilo procene ukupnog kvaliteta stripa i nivoa rezultata rada nekog vrhunskog stripara. U principu, dešava se i da se ova dva parametra poklope, ali, kada se uzme u obzir ukupna svetska produkcija, najčešće to nije slučaj. Pogotovo ne kod nas u Srbiji. Podsetimo se svojevremene popularnosti likova, ogromne tražnje, te fantastičnih tiraža i neverovatnih zarada, bez izuzetka odvratno pisanih i još gore crtanih svesaka strip serije "Mirko i Slavko" koja je, uz glupe uvozne visokotiražne serije "Veliki Blek", "Komandart Mark", "Kapetan Miki" i još mnoge druge, prema stripu, nažalost razumemo zašto, trajno negativno odredila našu nestripsku, prvenstveno mislim na "kulturnu javnost".

Malo ko od stripara danas zna kako je pre vek-dva jadno zarađivao neki umetnik, recimo Đura Jakšić (1832-1878) od svoje poezije i slikarstva, ali njegova dragocena dela, pesme prvobitno štampane u mizernim tiražima i maestralne, u svoje vreme ismevane slike od kojih je samo neznatna manjina sačuvana, za razliku od slikara i pesnika koji su u svoje vreme, obožavani od publike, brali lovorike i mnogo zarađivali, i danas skreću pažnju na sebe, dok se ni ovih drugih, ni njihovih stereotipnih tvorevina više niko ne seća. Podatak da je Van Gog za života uspeo da proda samo jednu sliku, i to svom rođaku koji je njome podupro kokošinjac ili je poklopio bure sa kominom (možda je bure bilo sa iznutricama posle svinjokolja, jedino se o tome istoričari umetnosti ne slažu), je u svetu poznatiji, ali izgleda da je retko koji srpski stripar sposoban da iz svega izvuče pravilan zaključak.

Osim toga, danas je lakše. Tržište je veće, ljudi obrazovaniji, više je mogućnosti, potencijalnih kupaca, lakše se putuje u druge zemlje (prema onoj: "Nikad prorok u svom selu"), a postoje i lekovi, što za psihičke tegobe, što protiv sifilisa.

Hajde da se još malo više udaljimo od stripa i likovne umetnosti. Postoji jedna drugačija umetnička disciplina, preciznije rečeno njen žanr koji je među svojima prokažen bar podjednako koliko i strip među likovnjacima kao oblik likovnog izražavanja, ako ne i više. Mislim na naučnu fantastiku kao granu ili vrstu (žanr = vrsta, rod) književnosti.

S obzirom da su mnogi stripari istovremeno uspešni pisci, vrhunski poznavaoci, dugogodišnji kolekcionari ili na bilo koji drugi način veliki zaljubljenici u naučnu fantastiku (zanemarimo u tom smislu potpisnika ovih redova, pa se samo prisetimo Darka Macana, Milana Jovanovića, Vlade Vesovića, Radovana Devlića, Zorana Janjetova, Gorana Skrobonje, Željka Paheka, Dobrosava Živkovića - Boba, Bobana Savića - Getoa...), ali imajući u vidu i njenu stripu sličnu sudbinu, kao i tretman u oficijelnoj, "elitističkoj" kulturi, nije loše da se podsetimo kako njeni najistaknutiji stvaraoci trpe i komentarišu ovakav omalovažavajući odnos javnosti prema polju svog delovanja.

Veliki američki SF (skraćenica od Sajens Fikšn / Science Fiction) pisac Teodor Sterdžen (Theodore Sturgeon) je dao dva iskaza koja su ušla u istoriju tzv. "trivijalnih žanrova". Prvi: "Tačno je da je preko devedeset odsto naučne fantastike sasvim bezvredno, ali to isto važi i za devedeset odsto bilo čega drugog", i, drugi, da pre pojave naučne fantastike "nikada ranije u istoriji književnosti ni o jednom drugom žanru nije tako generalno prosuđivano isključivo na osnovu rđavih primera".

Iako već, ma i tek ovlašno, određivanje jednog umetničkog ostvarenja "žanrovskim", po mnogim istoričarima umetnosti i estetičarima, to delo samo po sebi trivijalizuje, diskvalifikuje i obezvređuje, moramo se složiti sa Ludvikom Gicom koji tvrdi da "umetnost od kiča prevashodno razlikuje transcedencija, odnosno prevazilaženje kičerskog, kao latentne mogućnosti ljudskog". Pojednostavljeno: u svakom trenutku svaki stvaralac ima skriveni potencijal da stvaralaštvu priđe površno i prizemno, ali poenta je u tome da, baveći se suptilno svojom kreacijom, postavljajući mnoštvo pitanja, preispitujući se i promišljajući relacije između svog dela i publike, prevaziđe to svoje iskušenje "hodanja puta kojim se češće ide". Izbor naravno ostaje na svakom pojedinačnom stvaraocu.

SUDBINE VRŠNJAKA


Sudbina stripa u tom pogledu najsličnija je igranom filmu čiji se početak meri otprilike od istog dvogodišnjeg perioda od kada i moderni strip (1894 - 1896.), ali se iste mane (neretko slaba obrazovanost stvaralaca-pionira, naivne narativne konstrukcije, imperativno naginjanje vizuelnoj šokantnosti, ali i senzaciji svake druge vrste, težnja pseudo-vašarskoj atrakciji i zaradi po svaku cenu, neposedovanje svesti stvaralaca o autorstvu i umetničkim potencijalima medijuma...), na koje se i danas sa većim simpatijama i razumevanjem gleda u filmskim nego stripskim počecima, od strane "kulturne javnosti" lakše praštaju filmu.

Pomirimo se: strip zbog nečega mnogo teže od vršnjaka filma sa svog "imena i dela" otresa posledice, opet naglasimo, najčešće opravdanog, negativnog inicijalnog prijema od strane estetičara i obrazovane publike na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vek i u prvim decenijama dvadesetog veka, i to filma i u ono vreme doživljavanog samo kao nespornog zanata, nove vašarske atrakcije i "neozbiljne", uzbudljive razbibrige. Baš tako je započela i prvobitna recepcija stripa, ali strip je danas mnogo manje od filma odmakao u svojoj emancipaciji. Većinom zbog veće i svestranije medijske pažnje koja se obraća filmu, ali i zbog konformizma stripara, nametnutog kompleksa niže vrednosti, odsustva njihove ambicioznosti da rizikuju, da se izdignu iznad crtačkih i narativnih šablona, odmaknu od stereotipa i kreiraju slojevitija dela, ma i po cenu njihove manje štampane prodaje.

No, ipak, nekakav iracionalni, a tradicionalni idolopoklonički sentiment solidarne filmske kritike prema infantilnim pionirskim filmovima, i uvek u obzir kao olakšavajuća okolnost uzimani "istorijski kontekst ("diskurs", štagod bilo)" okolnosti porađanja "živih slika" s početka dvadesetog veka, na "kulturnoj sceni" pravi branu prema objektivnim ocenama (uz nesporne i časne izuzetke koje i ja obožavam) inače u proseku mizerne vrednosti, i glume i režije tih filmskih ostvarenja, dozvoljavajući o ogromnoj većini onovremenih filmova tek blage i oprezne negativne ocene, pa i to sve uz mnogo takta, ograda i patetičnih obzira. I što je najvažnije: skidajući sa budućih filmskih stvaralaca moguće breme krivice zbog rada u nekoj eventualno trivijalnoj umetnosti ili stvaralačkoj disciplini nižeg reda koju publika, ako već ne sažaljeva, a ono u najboljem slučaju smatra simpatičnom razbibrigom.

S druge strane, pionirski strip, engleski, a naročito američki, opravdano generalno označen kao nepismen, plitak, sirov, grub, improvizovan i isprazan, se kroz reprinte sabranih rasutih tabli i kaiševa tek tokom poslednjih deceniju i po, ako izuzmemo raniju sporadičnu revalorizaciju i kontekstualizaciju nespornih klasika ("Popaj", "Fleš Gordon", "MALI NEMO U DREMEŽIJI" - Slamberlend nije stvarni toponim, "MACA LUJKA" - oprostite, ali ni naš prevod originalnog naslova "Krazy Kat" u "Maca Šiza" mi se ne sviđa, "Bringing Up Father" - u "Taranu" za sada nemam snage da diram, kao i u prevode još nekih klasika) prosejava i repozicionira na način kojim je i "nitratni" i "acetatni" i kakakvgodbilo film, od strane stručne kritike konačno zaštićen već više od pola veka.

Podsetimo se: i podrugljivi termin "žuta štampa" je krajem pretprošlog veka nastao po liku "Žuti dečak" iz jednog odista tragično prizemnog, opadačkog i nepismenog novinskog stripa oko koga su se otimali Herst i Pulicer. U Evropi i Zapadnom svetu je u odnosu "kulturne javnosti" prema "devetoj umetnosti" vremenom ipak mnogo toga krenulo i pošlo nabolje, prvenstveno prebacivanjem težišta prodaje postepeno u knjižare, naročito tokom poslednje tri-četiri decenije, i podsticanjem i ohrabrivanjem ambicioznih dela, ali kod nas su se predrasude, odnos i navike, što novinskih urednika, što čitalaca, sporo i nerado menjali.

O MESTU STRIPA I NjEGOVOM TRETMANU U INOSTRANSTVU,
KAO I U NAŠOJ SREDINI I ŠTAMPI


Ne samo da forma i zakonitosti samog medijuma štampe, pa i stripa kao vida likovne naracije koji je van štampanih proizvoda (prezentovan na izložbama, na sajtovima, na TV...) donedavno bio zamisliv tek tu i tamo u specijalnim slučajevima koji samo potvrđuju pravilo, veoma često predodređuje njegov sadržaj, već ta forma časopisa i novina (specifična tehnička priprema, industrijsko umnožavanje, veliki tiraži, pokušaj pogađanja ukusa najšire publike) definiše i mesto plasmana tako nastalih kreacija: u jeftinoj roto-štampi, tabloidima, u neuglednoj palp-literaturi ili na dnu (štamparski rečeno, "u nogama") stranica, neretko na poslednjim listovima dnevnih novina / nedeljnih časopisa na kioscima...

S druge strane, forma plasmana u luksuznim albumima čitaocu najavljuje zahtevniji sadržaj i indukuje njegov respekt u pristupu. On tako plasiranom stripu prilazi opreznije čak i kada je unutra reprodukovan slab strip, a to nije redak slučaj.

Dalje, načinom prezentacije kaiševa i tabli urednici takođe svesno, jasno pokazujući šta misle o stripu, uslovljavaju, navikavaju i podstiču konzumente na određen odnos prema njemu u celini, stvarajući ili održavajući kod čitalaca, na granici uslovnog refleksa, predrasude o (ne)važnosti i (ne)ozbiljnosti "crtanih priča", predrasude koje se prenose sa kolena na koleno. Pogledajte samo kako je u beogradskom dnevnom listu "Blic" od strane bahatih novinskih urednika postepeno, "štednjom prostora", na veličinu tri povezane poštanske marke sa prvobitne širine skoro cele stranice, umanjen jedini dugogodišnji domaći svakodnevni strip u kaiševima "Đuđa i Muđa" Vladimira Stankovskog.

Po svemu ovome mi se prvidno ne razlikujemo mnogo do sveta. Bar ne onog od pre pola veka.

Tek u poslednje četiri decenije, i to, opet uz izuzetke, prvenstveno i najčešće samo u Evropi, forma zaista luksuznog umnožavanja u raskošne albume i knjige na granici fetiša i, hvala Bogu, konačnog "uknjižavanja" crtanih i slikanih priča do tada rasutih po časopisima, crtanih storija kraćih ili dužih formi koje, zbog njihovog koncentrisanja na jednom mestu i zbog podrazumevajućeg povećanja cene, sa kioska prelaze na do tada nedostupan teren, na prodaju u knjižare, te, iz najveće blizine "bodući oči" do tada prezrivim, neretko stvarno, i u oftamološkom smislu, nepodnošljivo kratkovidim intelektualcima, samoproklamovanim kandidatima za kojekakve Akademije, skreću pažnju posetilaca knjižara na ono najvrednije u stripu i, uz ipak velike otpore, uspevaju da utiču na predrasude. Već i kratkoročno, to je veoma podsticajno delovalo, kako na konzumente otvorene za nova iskustva i medije, tako i na tamošnje autore koji su imali ideja o drugačijem pristupu ovoj vrsti pripovedanja.

Preuzeta inicijativa u prezentaciji onoga što ima vrednost, ili smo bar u to ubeđeni, i izvesna agresivnost u granicama pristojnosti su jedine ispravne strategije, što će se videti i iz načina komunikacije sa javnošću tvoraca "Trećeg argumenta".

(Nastaviće se)



(KRAJ DRUGOG DELA PRILOGA O "TREĆEM ARGUMENTU" KAO POVODU)



sadržaj

7.

POST SCRIPTUM (48)

Zoran Đukanović



KRITIČARSKI BEDEKER - PROT PIKČERS

(Dubravko Mataković, Prot pikčers, “Privlačica”, Privlaka, 1989)

Ideja da se u sopstveni rad unese specifičan, čak sasvim prepoznatljiv idiom andergraund stripa mogla je isprva, za puriste zastupanja vlastitosti stila, izgledati spornom. Pre svega zbog istorijske i geografske udaljenosti anderground stripa od ovdašnjih strujanja (tako je stvar stajala osamdesetih, verujte mi na reč – primedba iz 2005). Ipak, očigledno je da su neki domaći autori verovali u mogućnost autentičnog oživljavanja anderground postupka na ovim prostorima. O tome svedoče opusi Kostje Gatnika i Ninoslava Kunca, a u drugoj polovini osamdesetih delo Dubravka Matakovića (1959).

Prvi Matakovićev album Sabrana nedjela (1986) mogao je u isprva još izgledati kao ekskluzivitet, između ostalog i svojim, za tadašnje prilike, malim tiražom od svega petsto primeraka i neobičnim (položenim) džepnim formatom. Međutim, isti izdavač, “Privlačica” iz Privlake tri godine kasnije nudi artikulisani produžetak svojih ambicija u izdavaštvu stripa: Prot pikčers je znak autorskog i izdavačkog zrenja.

Ako bi se neupućenom čitaocu trebao predstaviti Matakovićev strip, mogli bi se poštapati poređenjem da je on neka vrsta domaćeg Monti Pajtona u stripu, veselo-zloćkastog podrugljivca svemu mnogo ružnijem i blesavijem od sebe. Naravno, reč domaće preokreće engleski humor u varijantu primerenu balkanskim nebulozama i psihodelijama. Prot pikčers obiluje citatima iz oveštale strip produkcije. Miki, Mini i Paja u Matakovićevoj verziji redovno praktikuju seks i nasilje (ko se seća budućnosti, nek se priseti stripa Ilegalni emigranti i polemike nastale oko njega u “Strip vestima” – opet opaska iz 2005), a Štrumfovi, Tarzan, Princ Valijant i ostali klasici defiluju lajtmotivski, na sve samo ne na klasičan način. Sam inspektor Dane, moralni antagonista poročnom i zlehudom Ivici, kreiran je kao parodija na Fantoma i njegovu misiju delioca pravde.

Pored prepoznatljivog crtačkog stila, u svojim stripovima Mataković je izgradio sasvim osoben jezički stil. Dijalozi i neupravni govor u didaskalijama (ove samo povećavaju efekte udruženih metoda preterivanja) kreću se čitavim rasponom našeg glupogovora: od šalterskih službenica, političkih ideologa, infantilnih verzija pripovedanja istorije NOB (za mlađe čitaoce koji su verovatno čitali drugačije udžbenike: narodno-oslobodilačka borba 1941-1945), funkcionera mesnih zajednica (kako li se one danas zovu... i kako će se sutra zvati?), organa reda, do domaćica koje u svim istorijskim epohama na osobeni način interiorizuju (u prevodu: usisavaju bolje od svojih usisivača) globalni zadah tekuće ideološke doktrine i, na kraju, novoprimitivizma iz osamdesetih koji bi, navodno, trebalo da predstavlja “kemp pomak” u odnosu na sve pomenuto. Ipak; da li; međutim – što bi rekao Mataković.

Prot pikčers kreće se smerom suprotnim od minimalističkog načela “manje je više”. Potrebno je prihvatiti programski Matakovićev stav nagomilavanja do zagušenja. Ostaje, međutim, pitanje koliko će dugo neosporna svežina i autentičnost njegovih storija odolevati izazovu manirizma i rutine. Stoga poređenje sa Jakovitijem ne mora nužno da znači samo veliki kompliment, kako se u prvi mah čini. Ni majstor Jakoviti nije bio pošteđen ovog rizika. Onog trenutka kada se podlegne pomenutom izazovu, programski “maksimalizam” ovakvog pristupa doseže svoju krajnju tačku: više postaje manje. A ovome se može odupreti samo snaga talenta.


(neznatno izmenjen tekst, izvorno objavljen: “NIN”, Beograd, 9. jul 1989)



sadržaj

8.

JUŽNJAČKA UTEHA No 228.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu



IZMEĐU LJUBAVI I SMRTI (2)

Gostujući na tuđim serijalima, Ticijano Sklavi naučio je najvažniju lekciju, a to je da svaki serijal, da bi poživeo i preživeo, mora imati dobar temelj. Temelj ovog serijala, naravno, jeste protagonista stripa, Dilan Dog. Osim već pomenute činjenice da je magnet za sve svoje klijentkinje i da s njima nikako nije u stanju da ostane zajedno, Dilan je lečeni alkoholičar i u stripu nosi (o kakave li ironije!) lik engleskog glumca Ruperta Evereta poznatog po tome što preferira pripadnike muškog pola. Večito odeven u farmerice, crvenu košulju i crni sako, sa prošlošću koje se ne seća, hobijima u vidu sklapanja makete jedrenjaka i sviranja klarineta, Dilan Dog je bivši policajac Skotland Jarda koji svoj usluge klijantima iznajmljuje za pedeset funti dnevno, plus troškovi. Suočen sa mračnim, zlokobnim i paranormalnim, Dilan u svoja gotovo po pravilu potencijalno smrtnosna istraživanja kreće naoružan svojim oštrim intelektom, instinktom koji naziva šestim i po čulom i starinskim pištoljem sa šest metaka koji nikada nema pri sebi. Dilan je očigledno sasvim zaokružen lik, sposoban da na leđima iznese čitav serijal – ali Sklavi nije hteo ništa da rizikuje, već je oko njega izgradio podjednako čvrst i bogat milje.

Likovi koji uz Dilana čine samo jezgro stripa te konstantu prusutnu u svakoj epizodi jesu su njegovi prijatelji Gručo i inspektor Blok. Gručo je Dilanov pomoćnik koji je od glave do pete pozajmljen iz filmova braće Marks i života i dela Gruča Marksa, poznat po tome što uvek puši kubansku cigaru, iz rukava sipa glupave viceve i pruža moralnu i oružanu podršku svom šefu. Inspektor Blok ima slab stomak, lice od granita i slabu tačku u vidu svog bivšeg potčinjenog, momka po imenu Dilan Dog, kome redovno pomaže. U svu silu manje ili više bizarnih epizodista (poput policajca Dženkinsa, nesposobnog za razumevanje ironije, sarkazma i bilo kakve vrste metaforičnog izražavanja, ili Lorda Velsa, naučnika čijoj je genijalnosti ravna samo njegova ekscentričnost), ova tri lika sasvim lepo održavaju serijal u samom vrhu uspešnosti u Italiji.

U tome im naravno pomaže sva sila sjanih crtača, koji serijalu daju prepoznatljiv vizuelni identitet, a koja se čita kao ko je ko italijanske strip scene: Pikato, Frehieri, Kasertano, Ambrosini, Brindisi, Roi, Montenari i Grasani, da nabrojimo samo neke. Za naslovnice se prvih četrdesetak brojeva starao jedan od svakako najboljih strip crtača Italije danas, Klaudio Vila, inače stalno upošljen na likovnom uobličavanju avantura najpopularnijeg stripa u Italiji dans, Teksa. Od Vilinog prestanka sa radom na Dilanu Dogu za kreiranje naslovnica zadužen je Anđelo Stano, čovek koji je nacrtao i prvu epizodu Dilana Doga. Što se tiče scenarističkih radova, Sklavi je majstoriski napisao početni deo serijala, ali se nakon nekog vremena počeo osećati kreativni zamor, pa je u pisanje serijala uveden veći broj scenarista koji su samostalno ili u saradnji sa Sklavijem popisivali Dilanove avanture, poput Kjaverotija, Rujua, Minjaka, Mede, Nerija, a u zadnjih par godina u pisanju scenarija za Dilana Doga okušali su se čak (potpuno netipično za Bonelijevu izdavačku politiku), Englez Robin Vud i spisateljica Paola Barbato. Pomenuti scenaristi su se sa manjim ili većim uspehom vodili Dilana kroz nove avanture, ali opšti je utisak da ni jedan od njih (sem možda Rujua) nije uspeo da liku i serijalu pruži onu zaokruženost i bogatstvo nijansi kao njegov kreator, Ticijano Sklavi. Pokazalo se, nekako, da Dilan ipak najsigurnije korača kad ga za ruku vodi njegov duhovni otac. Možda je to zato što Dilan oličava Sklavijeva interesovanja i ideale, možda je to zato što je Dilan, baš kao i Sklavi, nepokolebljivi romantik i idelista, koji je u ovom surovom i preterano racionalnom svetu priseljen da se poštapa cinizmom. U svakom slučaju, Sklavi Dilanovim avanturama daje jedan poseban ton lirike, melanholije i iracionalnog, što je ono što većina Sklavijevih kolega u svom radu na Dilanu bezuspešno pokušavaju da kopiraju. To je takođe ono što Dilana izdvaja od drugih umetničkih dela koja se bave horor tematikom te za svoju temu uzimaju strah i naptprirodno. Poželimo, dakle, Ticijanu Sklaviju i Dilanu Dogu još mnogo zajedničkih šetnji po stranama stripa, jer kako danas izgleda, teško da možemo očekivati da će uspeti da opstanu svaki za sebe...


P.S. A na svim kioscima, u najskorijoj budućnosti, Dilan Dog u izdanju System comicsa, u, treba li dodati, do sada ne objavljenim epizodama. Plus druga epizoda planetranog hita Majka Minjole, Hellboy-a. Pa posle kažite da nema šta da se čita!



sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (287)

Darko Macan
darko.macan@zg.htnet.hr



JEB'O ME BLOG

Taj blog...

Q STRIPov sam blog (riječ je kontrakcija od "weblog" iliti "dnevnik na internetu", "dnet") počeo pisati iz kombiniranog osjećaja kajanja i nade. Kajanja što sam već neko vrijeme najavljivao Q-ovu mrežnu inačicu, a nikako se nije nalazilo vremena kako bi je se postavilo kako spada pa sam za dvogodišnjicu postojanja htio makar nešto uwebiti. Nade, jer sam u uredovne sate glup pa si dopuštam zavaravati se kako će se takva dnevna mrežna prisutnost povoljno odraziti na prodaju lista.

I tako, kajanja sam se riješio (Q-ova stranica se možda pojavi, a možda i ne; i na ovoj ima posve dosta posla), naprtio sam si još jednu obvezicu, a prodaja je čak malo i porasla, iako je dvojbeno je li to baš zbog weba ili zbog ljeta, konačnog navikavanja publike ili Štefovih sisa na naslovnici broja 8. No, što sam u procesu otkrio?

Otkrio sam da volim strip.

Tonči mi je jednom, ako se sjećate, predbacio kako u kolumnama nema dovoljno ljubavi (čitaj Glorijine romane, mulac!) i bio je u pravu. Profesionalno bavljenje stripom natjera ljubav na uzmak, ako je već izravno ne zatuče, na skrivanje i na nepokazivanje. Ne možeš ići naokolo i pričati kako stvari koje naizgled radiš za novac radiš zapravo iz ljubavi jer ti ljudi (jasno, Markose?) neće vjerovati, a ako ti povjeruju počet će očekivati da ih radiš besplatno. Zato se profesionalac uvijek uredno skrije iza cifre koju traži, dok na kraju ne zaboravi kako nije počeo traživši cifru.

Radeći blog sjetio sam se fanzinskih dana kad mi ništa nije bilo teško jer mi je sam posao bio dovoljna plaća. Sjetio sam se kako zaista volim čitati, skupljati i tračati vijesti o stripu, kako mi niti jedna nije glupa i kako me svaka neizmjerno veseli. Sjetio sam se kako je dobro baviti se onime što voliš. Sjetio sam se kako volim strip, svaki strip, čak i onaj koji ne volim.

Sjetio sam se, možda, tko sam.

I ništa mi nije teško.


***
Martina Mjesec, Mister Mačak i Sergej (linkovi u sekciji Strip vesti gdje je takvim stvarima mjesto) su isto tako stripovi koje volim. Q STRIP 9 je na svim kioscima i u vašim omiljenim knjižarama (More Comics, Alan Ford, Buch, Libellus, Tino, Stripoteka)!
Dnevne strip vijesti na qstrip.blog.hr !
Kritike knjiga i stripova na mcn.blog.hr !



sadržaj

10.

Q STRIP

Strip Vesti



Na blogu Q STRIP Darka Macana ima puuuno vesti i zanimljivosti a Strip vesti vam uvek prenesu jednu kao malu drašQalicu:

Senzacionalno!!! Otvoreno pismo Erika Larsena upućeno svim strip-autorima! Poznati tvorac Savage Dragona i jedan od osnivača trenutno najpopularnije nezavisne izdavačke kuće Image u svojoj kolumni otvoreno napada kolege zbog preferiranja rada na tuđim serijalima te općenito premalog doprinosa samom mediju!

(bob)



Osim toga, na Q Strip-u ste protekle nedelje mogli pročitati sledeće priloge:

  • [priQaz] Utopia se strip (mcn)
  • [Qolumna] oQo stripa (Vladimir Tadić)
    Političarenje
  • [crtaća dasQa] Frano Petruša (mcn)
  • i naravno [dnevniQ] Pregled vijesti za svaki dan 01.10.-07.10.


    Kompletne priloge možete pročitati na sledećoj adresi:
    http://qstrip.blog.hr/



sadržaj

11.

INTERNET STRIPOVI

Strip Vesti



Ovo rubrika je redovna, pozicionirana na ovom mestu u SVestima, nije u samom vrhu jer na sajtu već stoje, u samom vrhu na udarnom mestu, linkovi ka svim domaćim internet stripovima koji redovno izlaze. Ostali stripovi, koji ne zadovoljavaju ove kriterijume - dakle nisu na nekom od domaćih jezika ili ne izlaze redovno - će ipak imati svoje mesto u ovoj rubrici.
Dakle zasucite rukave i poradite na dopunjavanju ove rubrike tako što ćete pokretati nove internet stripove. Svaki novi strip na spisku će, onog petka kada bude dodat, imati oznaku NOVO!
Redosled je po abecednom redu:

STRIPOVI KOJI REDOVNO IZLAZE:

-BUZZ & FZ (Gudvin)
www.screaming-planet.com/comics.php?area_id=

-ČAROBNJACI (Niko Barun)
www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci

-MALI MEUR (Vladislav Gajski)
www.plastelin.com/index.php?option=com_content&...

-MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka)
www.stripovi.com/martinamjesec.asp

-MISTER MAČAK (Macan - Bob)
www.stripovi.com/mistermacak.asp

-NETOVCI (Niko Barun)
www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html

-OVERKLOKING (Dubravko Mataković)
iskon.hr/webcafe/matakovic/

-SERGEJ (Darko Macan)
www.zmcomics.co.yu/sergej

-SIVI GRAD (Rico)
www.stripovi.com/sivigrad.asp

-SOB SA SOBOM (Sonjecka)
www.stripovi.com/SobSaSobom.asp

-STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić)
www.dan.cg.yu/stripovi.php

-SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić)
vigled.sky.prohosting.com/

ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik)
www.niktitanik.com

STRIPOVI KOJI SE REDOVNO DISTRIBUIRAJU E-MAIL-om

-SAMONIKLI KOROV STRIP (Franja Straka)
prijaviti se na email adresu: fstraka@eunet.yu

STRIPOVI SA ZAOKRUŽENOM PRIČOM

-Bilo jednom u Makarskoj (Dalibor Brdar)
www.stripovi.com/makarska.asp

-Zagor & Chico u Paklu Droge (Saša - Venes)
www.najbolje.com/zagor/

-Stripovi... (Dunja Janković)
deenes.ffzg.hr/~tdujmovi/strip.htm

STRIPOVI DOMAĆIH AUTORA NA STRANOM JEZIKU

-ACTION TRIP COMICS (Jojić - Grabović - Solanović)
www.actiontrip.com/index/comics.phtml

-JOHN'S PARADISE (Alić/Gelemanović)
www.johnsparadise.com

-Mc DUFFIES (Srđan Aćimović)
mcduffies.keenspace.com

-LITTLE WHITE KNIGHT (Srđan Aćimović)
www.graphicsmash.com/series.php?name=littlewhiteknight&view=current

-LEGOSTAR GALACTICA (D. M. Jeftinija)
legostargalactica.keenspace.com/

STRIPOVI KOJI VIŠE NE OBNAVLJAJU SVOJE STRANICE

-JOHN'S PARADISE (Saša - Venes)
www.crazytwo.com/novi/

-NEDELJNI STRIP (Oljača, Aćimović, Ikonić, Jovanović, Vučković)
members.lycos.co.uk/zmcomics/strip/strip.htm

-VILINTULJKOVA DRUŽINA (zmcomics)
www.zmcomics.co.yu/vilintuljak



sadržaj

12.

ŠTAMPA

štampa


Dušan Banjanin, Dušan Mladenović i Marko Ajdarić su obezbedili sledeće priloge:

SENDMEN: "Zemlja snova"

Posle abortiranog početka izdavanja Sendmena u crno-beloj tehnici od pre nekoliko godina, „Beli put“ kreće kontinuirano da predstavlja ovaj paradigmatični strip domaćoj publici. Paradoksalno, svi koje ovaj strip zanima – ili ga veće poseduju, ili su ga čitali u izvornoj verziji pa je zanimljivo spekulisati ko će postati interesna grupa Sendmena na srpskom jeziku. U svakom slučaju, u pitanju je argumentovano najfascinantniji strip serijal ikada nacrtan. Iako je kvalitet crteža varirao, scenario Nila Gejmena je stvorio specifični jezik izražavanja kombinujući mitologiju, kvazimitologiju, svakodnevicu, horor, očajanje, klasičan herojski strip… Iako je o Sendmenu mnogo pisano i mnogo rečeno, vredi reći da iako je svoj vrhunac doživeo devedesetih, koje je i oblikovao, u pitanju je tipičan izdanak stilizacije i romantizma osamdesetih godina. Gejmen je, poput Alena Mura (Watchmen, Swamp Thing) ili Frenka Milera (Betmen, Elektra), svoje čedo započeo u ovoj dekadi, tako da se itekako osećaju neke uslovnosti. Pre svega, specifičan mračnjački štih koji je bio popularan pod imenom 'darkerski'. Ako bi postojao saundtrek za ukleti romantizam i pomereni smisao za humor Nila Gejmena, onda bi ga napisao baš Robert Smit, iako je najveći Gejmenov fan femino heroina Tori Ejmos. Fragmentarna dramaturgija i flagrantno oslanjanje na pop kulturu osamdesetih i sedamdesetih govori o Gejmenovom odrastanju više nego on sam, dok je koketiranje sa klasicima književnosti i mitologije samo superiorni genij koji poseduje ovaj neverovatan pisac. „Beli put“ se odlučio da desetotomnu sagu o Bogu sna započne trećim delom „Zemlja sna“ zbog nagrađene epizode „San letnje noći“. Gejmen ne uzima slučajno Šekspira za jednog od glavnih junaka. Kao što znamo, svoju sagu o Sendmenu tragično će završiti epizodom kada bard zapisuje svoje poslednje delo „Buru“. Baš zato, analogija je jasna: Gejmen argumentovano jeste Šekspir našeg doba i kao takav zaslužuje vašu nepodeljenu pažnju. Ono što je jedino sigurno, u pitanju je literatura koja menja poglede na život.

Aleksandar S. Janković


Objavljeno: Yellow Cabu br. 50, Beograd, 10.2005.godine





NEPOBEDIVI / OKRUŽEN MRTVIMA

Gotovo neprimetno od strane šire publike, pre godinu dana počelo je da izlazi neobično strip izdanje, tzv. „combo“ projekat izdavačke kuće Lavirint, koje donosi dva strip serijala jednog od najcenjenijih mladih američkih strip autora Roberta Kirkmana (26). Reč je o su stripovima Nepobedivi i Okružen mrtvima . Nepobedivi je atipični superherojski strip, po temi donekle podseća na Diznijev crtani Neviđeni , ali ovde je tema naslednog superherojstva (sa oca na sina) obrađena na nešto ozbiljniji i neobičniji način. Mark Grejson je tinejdžer čije se super moći aktiviraju tokom puberteta, njegov otac Omni-men je zaštitinik čovečanstva i Mark će polako, osvajajući sposobnosti jednu za drugom, preuzeti deo očevog tereta na svoja pleća. Naravno, tu su i večite teme porodičnog života, odrastanja, sazrevanja, duhovito inkorporirane u dinamično tkivo stripa koji je zbog svoje originalnosti zaradio nominaciju za nagradu Bret Ajzner. Poslednja vest glasi: kompanija Paramount je otkupila prava na ekranizaciju ovog stripa i angažovala Kirkmana da napiše scenario. Okružen mrtvima je još jedno Kirkmanovo poigravanje klišeom; ovog puta tema su zombiji. Tačnije rečeno, njihova invazija koja dovodi do kolapsa sveta koji smo poznavali, dovodi i do stvaranja postapokaliptičnog okruženja u kome glavni junaci moraju da se snalaze aktivirajući ono najbolje, ali i najgore u sebi. I ovde Kirkman svesno pozajmljuje ( Noć živih mrtvaca, 28 dana kasnije ) stvarajući postmodernu sveameričku antiutopiju na tragu zombi vesterna, podsmevajući se zombiranom potrošačkom društvu. Nešto manji format stripa i to što Nepobedivi umesto u koloru izlazi u solidnom crno-belom izdanju s kvalitetnim korišćenjem alternative u sivoj, može da zasmeta perfekcionistima, ali će većina uživati u dobrom scenariju i crtežu koji je pre na tragu evropske škole nego klasičnog američkog stripa.

Ivan Bevc


Objavljeno: Yellow Cabu br. 50, Beograd, 10.2005.godine





Žan Mark Tevene, direktor Međunarodnog festivala stripa u Angulemu, specijalni gost Trećeg salona stripa u beogradskom Studentskom kulturnom centru

STRIP JE JOŠ UVEK UMETNOST U EVROPI

Sasvim je prirodno da zemlja koja je ubedila ostatak sveta da je strip (deveta) umetnost ima i najveći festival stripa na svetu. U gradić Angulem na jugozapadu Francuske poslednjeg januarskog vikenda svake godine, od osnivanja 1973, stiže na stotine autora i izdavača, a za njima i na hiljade strip fanova. Podatak da je iz državne kase prošle godine izdvojeno blizu 200 hiljada evra za potrebe organizacije četvorodnevnog festivala, svakako pruža osnovne naznake o značaju ove manifestacije. Tradicija francuskog stripa, zahvaljujući višegodišnjem brižnom kultivisanju publike, uspešno spaja kvalitetnu umetničku ponudu i tržišnu isplativost. Poslednjih godina, međutim, i ovaj segment francuske kulture suočen je sa - kako se to uobičajeno objašnjava - izazovima globalizacije. Azijski strip prosto guta sve pred sobom.

Instinktivna reakcija Francuza bila je da ojačaju granice svog tržišta i nametnu stroži vizni režim za strane superheroje. Tim pre, odluka generalnog direktora Međunarodnog festivala stripa u Angulemu, Žan Mark Tevenea, da širom otvori vrata ove manifestacije za strance - izazvala je zgražanje konzervativnih krugova. Tevene je najpre ukinuo instituciju gostujuće zemlje i sporednu nagradu za najbolji strani strip, svojevrsni inostrani "geto" Festivala, organizujući gostovanje izmišljene zemlje Grolanda (iz crtanog TV serijala) za doličan kraj ove angulemske tradicije. Skandal je zaokružen zimus kada su sve glavne nagrade Festivala otišle u ruke stranih autora i izdavača - kritičari su u besu prevideli i činjenicu da je Marjana Satrapi, dobitnica nagrade za najbolji strip album, Iranka koja već deset godina živi u Francuskoj.

"Uveren sam da je stripska scena jedan istinski međunarodni prostor, pa je i samo tržište stripa internacionalno", objašnjava Žan Mark Tevene u razgovoru za Danas. "To se u nekim krugovima u Francuskoj tumači ovako: mi radimo svoj strip a vi, ako vam se sviđa, samo izvolite. Sa druge strane, azijski strip - japanska manga i korejska manva - sve više dominira, mislim da će ta dominacija biti sve izraženija u budućnosti. Publiku u uzrastu od 10 do 15 godina se ne tiču argumenti koji se potežu u raspravi o francuskom stripu. Zatvaranje i izolacija su besmislene reakcije, čovek tako na kraju ostane sam. Duboko sam uveren da festival mora da se povezuje sa srodnim manifestacijama, mladim autorima i izdavačima svuda u svetu. Želim da razumem šta se dešava sa stripom u Španiji, Italiji, u zemljama bivše Jugoslavije, u Rusiji - u svakoj zemlji ćete naći talentovane, brilijantne autore kojima treba podrška. Nije li to najbolja odbrana od komercijalnog stripa? Sa druge strane - sad ću malo da generalizujem - Francuzi su jedno prilično etnocentrično društvo, znate, ne govorimo engleski, bojkotujemo američke filmove, druge kulture posmatramo kao manje-više neuspešne rivale. Zato me optužuju da sam prekršio neka nepisana pravila. Naravno, ja se ne slažem. Ili me se takva pravila ni ne tiču", kaže Tevene.

Direktor Festivala u Angulemu ovih dana boravio je u Beogradu kao specijalni gost Trećeg salona stripa u Studentskom kulturnom centru. Tevene je bio dirnut početničkim entuzijazmom domaćina i brojem mladih učesnika iz sveta. Odmah je dogovoren i prvi korak saradnje - pobednik konkursa Salona stripa biće gost sledećeg Festivala u Angulemu. "Važna je saradnja, naravno, mislim za vas. Mi imamo više novca, više uticaja, više načina da obavimo posao za mladog autora. Stariji smo, eto i to je važno, znači imamo iskustva, sem toga Francuska je jedna mirna zemlja, nema nekih dramatičnih promena i potresa. Eto, to su naše prednosti - vaše su, verujem, talentovani mladi autori. Ili, sposobna organizacija Salona na koji stižu prilozi sa raznih strana sveta, i od kojih pažljiva selekcija treba da izabere najboljeg autora koji će naredne godine biti predstavljen u Angulemu. Nije loše, zar ne? Definicija našeg posla u Angulemu obuhvata saradnju sa sličnim manifestacijama u svetu i međusobno upoznavanje. Mislio sam da sam uglavnom obavešten o prilikama u zemljama bivše Jugoslavije, a eto nisam znao da danas dvadesetak autora iz Srbije objavljuje kod francuskih izdavača", kaže Tevene ističući da je, pored međunarodne saradnje, sastavni deo angulemske misije podrška mladim autorima.

"Kada je Festival pokrenut pre više od 30 godina, postojala je očigledna želja da se pruži podrška mladoj generaciji autora i izdavača, uostalom i nagrade su dobijali mladi, hrabri, novi, provokativni, a onda je stvar počela da tone u sigurnost ‘proverenih vrednosti’, tradicionalnih autoriteta. Sad smo to promenili, nagrade opet idu u ruke mladima. Naravno, izdavači se ljute, oni dolaze u Angulem da za četiri dana naprave dobar posao a sa mladima nikad niste na sigurnom, ne znate hoće li se investicija isplatiti. Nije me briga, mislim da je naš posao da pomognemo mladoj generaciji, onima koji su isplativi nije potrebna posebna pomoć", konstatuje Tevene.

Generalni direktor Festivala u Angulemu ponavlja da je međunarodna saradnja i podrška mladim, kvalitetnim umetnicima jedini mehanizam zaštite devete umetnosti od poplave visoko komercijalnih izdanja - koja ubrzano istiskuju male izdavače sa tržišta. Tevene će se složiti sa konstatacijom da se mladi autori nalaze u paradoksalnoj situaciji, usred globalizovanog sveta ubrzane razmene i neometanog prometa ipak se ne usuđuju da se otisnu iz svoje sredine. "Davno je prošlo vreme kad je Mebijus mirne duše mogao da ode do Amerike i tamo postigne uspeh. Bio sam prošlog leta na konvenciji u San Dijegu i video da manga drži pedeset odsto tržišta za koje smo verovali da je nedodirljivo. Zlatno doba francuskog stripa u Americi je davno prošlo, sem možda kad je reč o grafičkim novelama, tu ima nekih veoma uspešnih izdanja i autora. Nema smisla žaliti, već videti šta mođe da se učini da se prilike poprave. Kod nas još uvek opstaju, uslovno rečeno, paralelna tržišta - ono na kom se neko izdanje štampa u više stotina hiljada primeraka, i tržište na kom se mali izdavači ne usuđuju da prekorače tiraž od nekoliko stotina primeraka po izdanju. Ipak, sve se to vrti u frankofonim okvirima u najboljem slučaju, pa kad se pokrene priča o međunarodnoj sceni obuzme ih strah od nekih tamo Poljaka ili Rusa koji će im, kao, oteti posao", kaže Tevene.

Prednost evropskog tržišta u odnosu na azijsko ili anglo-američko, svakako je činjenica da kontinentalna Evropa i dalje ceni strip kao umetnost. "Ovde autor može sebi da priušti da na albumu radi godinu, dve, koliko mu je potrebno, dok autor u Japanu mora da radi svaki dan, svake nedelje, koliko se već obavezao ugovorom. U Evropi se prave ugovori koji vam omogućavaju neku vrstu umetničkog statusa pa vam je dato vreme da radite u sopstvenom ritmu. Teme su takođe stvar vaše slobode, dok u Americi izdavač sa kojim potpišete ugovor ima svoje ciljne grupe, čiji ukus poznaje i čijem ukusu želi da udovolji. Dakle, ako potpišete za izdavača koji zarađuje na šaljivim stripovima za najmlađe, bojim se da nećete biti u prilici da razradite svoje političke ideje", ističe Žan Mark Tevene.

Ekonomska recesija obeshrabrila je vizionare koji su početkom devedesetih osnovali Muzej i Nacionalni centar stripa u Angulemu, sa željom da stvore pravu svetsku prestonicu devete umetnosti. Ipak, država izdvaja značajna sredstva za Festival koji, pored brojnih sponzora, uživa podršku ministarstava kulture, omladine i sporta te ministarstva inostranih poslova. Međutim Žan Mark Tevene opire se pokušajima da se Festival institucionalizuje kroz pripajanje Nacionalnom centru, i kuje planove o stvaranju neke vrste privatnog festivalskog preduzeća. "Imamo sreću da trenutni ministar kulture razume da je Festival u Angulemu namenjen pre svega mladim ljudima, a znate da političari obožavaju manifestacije na kojima ima mladog sveta, to mnogo bolje izgleda u televizijskim izveštajima. Sem toga, nema sumnje da je Festival jedan veoma bitan segment biznisa koji se vodi oko strip-izdavaštva, brojke govore da je recimo prošle godine u Francuskoj prodato oko 35 miliona strip izdanja. Dakle, eto još jednog dobrog argumenta za zvaničnu podršku. Puka je igra slučaja da je novi ministar kulture jedan uistinu fin i pametan tip, koji dobro razume strip i tradiciju stripa u Francuskoj, ali i potrebu da se festival u Angulemu zaista otvori ka svetu". Sagovornik Danasa ističe da je zabrinut da će u jednom trenutku osvanuti dan kada iz ministarstva kulture stigne ljubazna zahvalnica na saradnji. "Opasno je zavisiti od subvencija države, ideje političara o zgodnim prilikama za budžetsku podršku mogu se promeniti, a mi ćemo onda ostati kratkih rukava. Angulem od samog osnivanja funkcioniše kao neka vrsta neprofitne asocijacije koja je ugovorom obavezana da ne sme da gubi novac. Ili, kako to političari vide, da ga traći na neke stvari koje nisu unapred odobrene. Uspevamo da zaradimo nešto, ne bogznašta, i to nam omogućava da pravimo izložbe mimo Festivala. Pre dve godine smo pokrenuli te putujuće izložbe, kao i neku vrstu tematskih izložbi stripa recimo o automobilima, ili sličnim pričama koje mogu biti zanimljive privatnim kompanijama".

Komentarišući skromne prilike u kojima se održava Salon stripa u Beogradu, Žan Mark Tevene ističe da je stalna državna podrška stripu ipak nužna. Kada je došao na mesto generalnog direktora Festivala u Angulemu 1998, Tevene je upao na sam finiš ogorčene bitke sa tadašnjim ministrom kulture. "Država ne želi da nas pusti u privatne vode, a sa druge strane izdvaja neki sitniš sa kojim nije moguće preživeti. Ja sam tada napisao tekst za Mond, što je ugledan list koji se čita i na visokim mestima, bez obzira ko je na vlasti, i obratio se ministru jednostavnim pitanjem - ukoliko država ne bude brinula o nama, šta će se desiti sa stripom na koji smo toliko ponosni. Odjednom su se prilike promenile, političari su se setili da je strip važan i da u stvari ima novca za Festival. I to je moja lekcija za organizatore Salona u SKC. Svakog dana, svakog časa, zahtevajte novac od političara. Političare na vlasti, u bilo kojoj zemlji, nije briga za kulturu, i kad vidite da su za nešto izdvojili novac - sakupljen, uzgred, od poreza građana - znajte da su to učinili pod pritiskom. E pa, pritisnite ih", savetuje Žan Mark Tevene.

Milica Jovanović


Objavljeno: DANAS, Beograd, 03.10.2005.godine





Salon stripa u SKC-u potvrdio veliku vitalnost domaće scene


SRPSKI STRIP U EVROPI

Otvoren pre neki dan u skromnom ambijentu SKC-a, bez najavljenog pozdrava ministra prosvete Slobodana Vuksanovića, ali zato u prisustvu verne i svake godine sve brojnije publike, kao i zvezde britanskog stripa Endrijena Smita, Salon stripa je postao urbani događaj o kome će dugo da se priča i oko koga će da se lome koplja. Jer, on više ne može da se zasniva na entuzijazmu nekolicine zaposlenih u SKC-u.

No, kako je svaki početak težak, i ovome treba što šta oprostiti imajući u vidu dobru volju organizatora (Mikija Pješćića, urednika programa Salona, Dejana Nikolaja Kraljačića, koordinatora programa za inostranstvo i Vladimira Vesovića, koordinator programa), velike aspiracije a mala sredstva. Podeljeno je dosta nagrada, što u vidu poklona sponzora, što u vidu diploma, ali samo jedna je u novcu - gran pri koji je pripao Mijatu Mijatoviću - i to u iznosu od petsto evra. Onu, možda još vredniju nagradu, istom autoru dodelio je specijalni gost Salona, Žan-Mark Tevne, nekada i sam scenarista, direktor Festivala stripa u Angulemu, pozvavši mladog Mijata Mijatovića da bude njegov gost dogodine.

Vernisaž u SKC-u bila je i prilika da se od uvaženog gosta štošta čuje ne samo o Festivalu na čijem je čelu već osam godina, nego i kako je mali grad Angulem, koji se nalazio 400 kilometara južno od Pariza uspeo da se nametne kao francuski, evropski i svetski brend koji ne živi samo četiri festivalska dana i koga nazivaju „Kanskim festivalom devete umetnosti“.

- Za trideset godina uspeli smo da obezbedimo i privatna finansijska sredstva, 70 odsto nam daje država tj. Ministarstvo kulture i Regija, a ostalo potiče o izdavanja štandova, partnera, prodaje ulaznica i sponzora.

Budući da Žan-Mark Tevne obilazi festivale stripa po svetu, dobro su mu poznate prilike pod kojima slične manifestacije funkcionišu. O eventualnim paralelama kaže:

- Nije umesno navoditi ih. Svaka zemlja ima svoje istorijske okolnosti, specifičnosti. Mi, Francuzi, živimo u miru već pola veka, i mnogo nam je lakše nego vama ovde. Imamo veliki broj magazina koji objavljuju stripove. U Rusiji, na primer, gde je vitalnost stripa evidentna među mladima, nema nijednog strip časopisa. Autori se snalaze štampajući sami crno-bele fanzine. Ipak, fascinira me da i pored svih nedaća, i kod vas i u Moskvi, deveta umetnost postoji.

Šta bi se za pet do deset godina moglo očekivati kod nas, Žan-Mark Tevne ne želi da predviđa, ali uočava šta je kod nas dobro postavljeno.

- Najznačajnije je što je Beogradski salon stripa otvoren ka internacionalnoj sceni na kojoj su se već potvrdili B. Kerac, A. Gajić, D. Kovačević, Z. Janjetov, G. Smuđa..., a pre svih Enki Bilal. Ovo je važno za vaše autore da steknu uvid u svetsku scenu, ali i za nas Francuze, na primer, da prepoznamo senzibilitet koji ovde postoji i u načinu crtanja i u izboru tema. Strip u Evropi i dalje pokazuje zavidan nivo produkcije. U Francuskoj smo prodali 30 miliona albuma samo prošle godine. Prema našim istraživanjima svaka francuska porodica ima bar 20 stripova u kući - objašnjava za „Blic“ Žan-Mark Tevne.

Dirnut pozitivnom energijom koju je zatekao u SKCu, Žan-Mark Tevne nije oklevao da organizatorima našeg Salona uputi direktan savet:

- Svakog dana, svakog časa, zahtevajte novac od političara. Političare na vlasti, u bilo kjojoj zemlji, nije briga za kulturu i kad vidite da su za nešto izdvojili novac - sakupljen od poreza građana - znajte da su to učinili pod pritiskom. Zato ih pritiskajte“.

Milena Marjanović


Objavljeno: BLIC, Beograd, 05.10.2005.godine






NIKOLAS KEJDŽ SINU DAO IME PO SUPERMENU


Oskarovac Nikolas Kejdž (41) i supruga Alis Kim Kejdž postali su roditelji u ponedeljak. Dečak se zove Kal-el Kopola Kejdž, očigledno po "Kal-elu", koji je ljubiteljima stripa i filma poznatiji kao Supermenovo "Kriptonsko" ime. Zasad nema objašnjenja kako je par došao na ideju da sina nazove po Supermenu, ali je poznato da je Kejdž veliki ljubitelj stripova, kao i da je na aukciji prodao svoju kolekciju stripova za 1.6 miliona dolara. U istoj je bio i Supermenov debi iz 1938. Kejdž, od ranije, ima petnaestogodišnjeg sina Vestona, iz veze sa glumicom Kristinom Fulton. U braku je bio i sa glumicom Patrišijom Arket i pevačicom Lizom Meri Prisli.

V. T.



Objavljeno: DANAS, Beograd, 05.10.2005.godine





MIKI MAUS PETI PUT I SVE OSTALO


Od 1. juna tekuće godine kada se pojavio premijerni broj Mikija Mausa, istorija SCG beležiće ponovno legalizovanje najpopularnijeg Diznijevog lika, nakon perioda u kome se nije znalo ko, koliko, zašto i sve ostalo. "Egmont" je krajem prošlog vikenda izašao sa petim brojem Mikija Mausa, najavljujući niz projekata koji bi trebalo da "dobre odnose" i potvrde. "Časopis, MIKI Maus spona je između detinjsta današnje dece i nas samih. To je ono što nam je svima zajedničko u vremenu kada je tehnologija toliko napredovala pa postoje različiti sadržaji za zabavu dostupni deci. Pored Mikija Mausa, u planu nam je i uvođenje ostalih časopisa koje ‘Egmont’ u drugim zemljama, najbliža nam je Hrvatska, radi. To su: Winnie the Pooh, Disney i mi, Princeze, Barbie, Tom i Džeri, W.I.T.C.H, kao i časopis za tinejdžerke Chica", saopštava izdavač, a nama ostaje da to i sačekamo.

K. R.

Objavljeno: DANAS, Beograd, 05.10.2005.godine






Zlatno pero Beograda 2005. / 8. me đunarodni bijenale ilustracije 2005.

Mesto i termin održavanja izložbe:

Galerija PROGRES, Knez Mihailova 27, Beograd, 7-29, oktobar 2005.

PRESS INFORMACIJA

Organizatori 8. međunarodnog bijenala ilustracije 43. Zlatno pero Beograda 2005. su Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) i Savet izložbe (Milan Pavlović, predsednik, Ivona Rajačić Barandovski, Biljana Bralušić, Dragana Jovčić, Atila Kapitanj, Žaklina Milutinović, Silva Vujović).

Zlatno pero Beograda je osnovano 1959. godine. To je jedinstvena manifestacija u svetu, jer izlaže sve oblike i vrste ilustracije: knjišku, udžbeničku, novinsku, strip, ex-1ibris, bibliofilska izdanja, animirani film, ilustracije za elektronske medije, omote ploča, plakate, kalendare. Izlažu se dela realizovana u klasičnim i savremenim tehnikama nastala između dva bienala. Izložba je, od jugoslovenske na početku, postepeno prerasla u međunarodnu (1990). Kao takva ima renome na domaćoj i međunarodnoj lilkovnoj sceni. Od ukupno 212 prijavljenih umetnika, sa 1.186 radova, selekciona komisija tj. Savet izložbe odabrao je 748 ilustracija, 179 umetnika. Pored domaćih izlažu umetnici iz Belorusije, Bugarske, Finske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Irana, Slovenije, SAD, Nemačke.

Na konkursu za grafički dizajn izložbe prvu nagradu i pravo na realizaciju dobila je Anita Knezy, dizajnerka iz Novog Sada.

Prateća izložba beloruskog ilustratora Siarhei Tsimokhau održaće se u galeriji Grafički kolektiv u Beogradu od 10-22. oktobra 2005. Siarhei Tsimokhau je dobitnik Gran pri nagrade na prethodnom bijenalu 2003. za ilustracije iz kalendara Misterija , 2002.

Međunarodni žiri za nagrade u sastavu: Siarhei Tsimokhau (Belorusija),Vasso Psaraki (Grčka), Vesna Lakićević Pavićević, Marjana Petrović Rajic i Anica Tucakov, dodeliće Gran pri, tri nagrade Međunarodno Zlatno pero, tri plakete Zlatno pero i počasne diplome umetnicima i izdavačkim kućama.


Dobitnik nagrade Grand Prix dobija 100.000 din. (oko 1000 Eura) i stiče pravo na samostalnu izložbu u okviru 9. međunarodnog bijenala ilustracije / 44. Zlatno pero Beograda 2007.

Donator novčanog iznosa nagrade Grand Prix je opština Stari grad.

Izdavačke kuće Politikin Zabavnik i Zavod za izdavanje udžbenika i nastavna sredstva iz Beograda tradicionalno dodeljuju nagrade ilustratorima i saradnicima.

Izložbu su finansijski pomogli Sekretarijat za kulturu Skupštine grada Beograda i Ministarstvo za kulturu Srbije.


Objavljeno: Press materijal ULUPUDSA.




sadržaj

13.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti



-JANJETOV U KOREJI
Napoli Comicon je bio pozvan, kao festival, da učestuje na Bucheon International Comic Festival, koji se održao u Koreji između 31/09 i 03/10. Među umetnicima koji su bili prisutni u okviru te saradnje, bili su Zoran Janjetov i Miguel Angel Martin (iz Španije)
(Marko Ajdarić)


-NOVI ROBOTECH
WildStorm je, kako kritike kažu loše počeo sa novom serijom Robotecha, koja nosi naziv "Prelude to the Shadow Chronicles". Ako ne volite Roboteche, možete se naslađivati kritikama ovde.
(Marko Ajdarić)


-PEKAR PLEJBOJ
Ne, ipak nije to što piše u naslovu već se u novembarskom broju Playboya na dve strane pojavljuje storija Harvey Pekara i Dean Haspiela. Više o tome pročitajte ovde. Takođe možete i bolje upoznati i višenjihov strip The Quitter.
(Marko Ajdarić)


-POWELL KOD MARVELA
Eric Powell je ime koje se pojavljuje kao koautor na stripu "Marvel Monsters Devil Dinosaur". Koautor je i na scenariju i na crtežu, ali... o svemu možete dovoljno da se informišete ovde.
(Marko Ajdarić)


-VERTIGOV TESTAMENT
Ne, nisu na samrti, već im novi serijal nosi naziv Testament. Autori su Rushkoff i SHarp. Na datom linku možete videti par tabli i pročitati više detalja o projektu, te naći još poneki link vezan za autore stripa.
(Marko Ajdarić)


sadržaj

14.

POZIVI NA SARADNJU

Mail



Maja Veselinović nam je prosledila sledeći poziv:



From: "roman maederswiss." <larissabangbang@hotmail.com>
Subject: YOUR STUFF FOR MILK&WODKA 7: "DRUGS"


DEAR MILKANDWODKA-ARTISTS+FRIENDS and GONNA-BEs

We ask you to send us your work for our annual comic-Anthology. It's number seven already, and its gonna be titled "DRUGS"?

"MILK+WODKA wants your comics, storys, poems, illustrations, collages, fotos etc."
"about new inventions in your home-labatory, about the horror trips of your friends or enemies, your antidrug-statements, about legal-drug-addicts, about drug-caused artworks, about visions and paranoias, about poisoned animals about out-of-control-partys, in the hospital, portraits of your favourite dealers" etc. etc. etc".


please accept the following advices:

1. DEADLINE: end of January 2006
2.SIZE: A5 (13cm wide, 18.5 cm high)
3. NO DIGITAL FILES, ONLY ON PAPER
4. ONLY COPIES, NO ORIGINALS
5. BLACK AND WHITE ONLY
6. UP TO 6 PAGES
7. BEST IN ENGLISH, GERMAN, or any other language known and unknown
8. PLEASE SEND ALSO A SHORT BIOGRAPHY AND A LITTLE SELF-PORTRAIT
9. MILK AND WODKA CAN'T OFFER YOU MONEY, BUT FAME AND FORTUNE... AND ONE BOOK FOR YOURSELF OF COURSE...
10. DON'T FORGET TO TELL US YOUR ADRESS, EMAIL, AND WEBSITE
11. FORWARD THIS INVITATION TO YOUR TALENTED AND INSPIRED FRIENDS

SEND IT TO:
Remo Keller and Nicole Scherrer,
Riehenring 185, CH-4058 Basel,
Switzerland
Or:
Roman Maeder,
Sch?user Allee 157, D-10435 Berlin,
Germany

Now, pour yourself your favourite drink (50%milk, 50%wodka) and grab a pencil?
We are really really really looking forward to read your works!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Thanks a lot and see you in MILK+WODKA NO. 7: DRUGS

Sincerely yours: Roman, Nicole and Remo = MILK+WODKA

www.cookieluck.ch/milkandwodka




ŠlicRadionica nam je poslao sledeći poziv:

P A Ž Nj A, P A Ž Nj A !!!

Daje se na znanje:

U prepremi je ŠESTO izdanje
Š L I C A !!!

S tim u vezi, pozivamo vas
da pošaljete vaše stripove, najkasnije do 17. 11. o.g.,
i mi ćemo ih objaviti!!!
(ako nam se svide)

* * *

Dakle, na vama je samo da se potrudite da
vaši radovi ne budu duži od 3 table,
da su standardnih formata (A4 ili A3)
i, naravno, da su crno - beli.
Ako šaljete fotokopije, postarajte se da budu dobre i,
molimo vas, propisno ih upakujte!
Ako vam je draža e-pošta, neka fajlovi budu kilobajtski manji,
ali obavezno 600 dpi. za bw, 300 dpi. za grayscale.
U izbor teme, kao i izbor jezika vam se nećemo mešati!

* * *

Na raspolaganju su vam sledeće adrese:
slicradionica@yahoo.com
ili
Saša Tomasović
21.oktobra, 35
11237 Batajnica
SCG

* * *

Pozdrav!!!
Ekipa Šlic radionice, SKC, Beograd



sadržaj

15.

LINKOVI

Strip Vesti



Francuzi, nastavak...

-Une BD par mois
mail lfevre@unebdparmois.com
www.unebdparmois.com

-Presse Purée
mail rosier.chapat@wanadoo.fr
www.presse-puree.net

-Les Gniarfs

mail lesgniarfs@yahoo.fr
lesgniarfs.free.fr

-Égypte Inédite
mail jean-pol.schrauwen@pandora.be
www.egypteinedite.be

-Le Concombre Masqué
mail mandryka@bluewin.ch
www.leconcombre.com

-Gibicollec
mail contact@gibicollec.com
www.gibicollec.com

-Leduc: Scénariste BD
mail benjamin.leduc@9online.fr
benjamin.leduc.9online.fr

-BD-rares, Les Bandes-Dessinées anciennes et de collection
mail webmaster@bd-rares.com
www.bd-rares.com

-Bdphile
mail contact@bdphile.com
www.bdphile.com

-Originaux BD
mail webmaster@originauxbd.net
www.originauxbd.net

-Eriamel le Viking
mail sylvie.gysbrecht@pandora.be
www.eriamel.fr.st

-Debergonline
mail deberg@wanadoo.fr
perso.wanadoo.fr/debergonline

-La boutique a` J@c
mail boutikajac@free.fr
www.jacl.fr.st

-Antoine Ozanam
mail moi@antoine-ozanam.com
www.antoine-ozanam.com

-Miomao
mail miomao@miomao.net
www.miomao.net

-Éditions Point Image
mail sylvaine_bruno@hotmail.com
pointimagejvdh.free.fr

-Dossier Marhena
mail fabulous_fab@laposte.net
marhena.free.fr

-Sillage
mail edbd@netatlantide.net
sillage.scubay.com


...nastaviće se!

sadržaj

...
Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, pošaljite mi njegovu email adresu ili mu predložite da nam se on sam javi i tako upiše na mailing listu.

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad

STRIP VESTI SU BESPLATNE
Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email i u naslovu (subject) napišite ODJAVA.