S A D R Z A J 1. BAGER (Redakcija)
Da li imate, poput mene, nedoumicu koji je pravi
format za stripove? * * * SVIM CITAOCIMA PRAVOSLAVNE VEROISPOVESTI S postovanjem, Zlatko Milenkovic
Izdavac: Redakcija: Spoljni saradnici prvog broja: Moto redakcije i izdavaca: Licni opis: Istorija: Ime: Projekat (gradjevinski): Ukratko: "Bager" radi Vas posao: smeje se sebi. POZIV NA SARADNJU: E, sad pocnite i vi da radite SVOJ posao. Konkurs za sve autore i PRIKLADNE radove je otvoren, ali pre no sto nam ista posaljete proverite prvi broj "Bagera". Ako vam i dalje nije sasvim jasno sta nam treba pitajte na: overman@eunet.yu i zmah@yubc.net.
Katarza je spoj jedne radio emisije i strip tabli. Kako bi objasnili
tu neobicnu vezu prenosim vam deo uvodnika pod nazivom "Prirucnik
za katarzu": Svescica je, kod nas vec standardnog formata 17x24,5 cm, i ima 36 strana na kvalitetnoj beloj hartiji. Cak se na srednjim stranama nalazi i cetiri strane kolora. Ovaj broj Graficke zavere su svojim stripovima popunili: Naravno, kao sto je danas i red, Graficka zavera ima svoju stranicu
na internetu: Sta jos reci? Naravno pozurite da je nabavite...
Kada mi je, pre nekog vremena, predocena koncepcija "Bager"a, bio sam vrlo skeptican po pitanju kako ce to izgledati. Namera redakcije da kroz ilustrovani humoristicki magazin provuce strip, mi je delovalo u najmanju ruku ponizavajuce za strip a onda i sumnja da ce u magazinu biti dovoljno stripa. Zamisljeno je da "Bager" bude srpska verzija MADa, a kolko se secam MAD je skoro zaboravio na strip. No, stoji da dela govore sto puta vise od reci. Tako je bilo i kada sam video prvi broj Bagera. Mogu reci da smo dobili, iako to u impresumu ne pise, odlicnu strip reviju. Prvo bih istakao kvalitetnu opremu. Naravno revija je velikog (A4) formata, na bezdrvnoj beloj hartiji sa 40 strana od kojih je osam u punom koloru (naravno racunajuci i korice). Koncepcija je svakako zanimljiva, vise za zreliju publiku kriticki nastrojenu svim negativnim pojavama u nasem okruzenju. Ravnopravno su se na udaru nasli voditelji raznoraznih TV emisija i serija, kao i vrli nam politicari. Ismejani su navijaci istom merom kao i estradne zvezde. Naravno, da bi sve to imalo utisak humoristickog sadrzaja tu se nalazi i par zanimljivih tekstulnih strana punih dosetki, recenzija, oglasa, crnih hronika i svega ostalog sto moze narod da uveseli... cak i igra "pobedite na izborima", pa koga posluze kocke i bager ima sanse da se dobro zabavi... Sadrzaj izgleda ovako: Ilustraciju na naslovnoj strani je uradio Bojan Kovacevic, dok je unutrasnju koricu ukrasila, kao evergrin, karikatura Ive Kusanica. Naravno zatim sledi strana sa sadrzajem, impresumom i recju urednika. Zatim sledi strip "Plin caffe" Ace Babica. "Bager media" je tekstualni blok (2 strane) koji je tekstualno uredio Misa Maric a ilustrovao Sinisa Radovic. Jednostranicnu epizodu spanske serije "Las episodas nuevas" je nacrtao Steva Maslek po tekstu Gorana Rajsica. Sledi "Dziber punk" Branimira Trosica (scenario) i Vujadina Radovanovica (crtez). Opet dolazi na red "Bager medija" i _Slucaj prekoracenja_ tekst Mise Marica uz koji je ilustracije uradio Sinisa Radovic. Emisiju "kod Smorimaksa" je, na dve strane, uradio Sinisa Radovic. Kutak za igrice pod nazivom "politicki duel" je ilustrovo Sasa Arsenijevic dok je igricu komentarisao Goran Rajsic. Horoskop za novi milenijum nam je priredio Marko Somborac. Kolornom epizodom "The XXL Files" nas je obradovao Sinisa Radovic. I mislite da je to sve?! E nije tak smo na polovini. Morao sam malo spasiti tekst od monotonije...:) Gde smo stali? Da. Na polovini sledi igra "Pobedite na izborima!!!" koju je osmislio Goran Rajsic a ilustrovao Nikola Vitkovic. Cetvorostranicni strip "Pogled ogledala" je nacrtao Milan Jovanovic po scenariju Gorana Rajsica. Slede karikature Ive Kusanica i "TV otpad" Steve Masleka. "Predizbornu platformu" je uradio Boban Savic. "TV ZOO" je na tri strane nacrtao Nikola Vitkovic po scenariju Gorana Rajsica. Kurs "Samoodbrana za zene" ilustruje i vodi Milan Jovanovic. Tekstualne strane o kataklizmi deda mrazizma je tekstovima popunio Misa Maric, ilustracijama Steva Maslek. Ljubitelje fudbala ce obradovati gegovi po scenariju Branimira Trosica sa crtezima Miroljuba Milutinovica. Novogodisnji psiho- -alko test "Da li verujete u Deda Mraza?" je osmislio i ilustrovao Milan Jovanovic. Nikola vitkovic je na zadnjim koricama uradio rubrike "Obucite Cvilica Brukasinovic" i "Derbi 2000". E, to je sve... Da bi sve to videli treba da skoknete do najblizeg kioska, licno vise volim da pomognem kolporterima koji rade na hladnoci, i za 50 dinara kupite prvi broj ovog magazina. Sledeci broj vec 20 januara.... Za sadrzaj, izgled i koncepciju su odgovorni sledeci ljudi: Borislav Stanojevic, Sinisa Radovic, Milan Jovanovic, Goran Rajsic, Misa Maric, Nikola Vitkovic i Aca Babic. Adresa: Tel.: 011/763-233
Nije praksa da neovlasceno prenosim tekstove,... ali dnevnik Danas je ovaj tekst preneo potpisanog sa "Vjesnik", i mislio sam da ga mogu i ja objaviti u SVestima bez nekog istrazivanja po pitanju autorstva... Nadam se da ne gresim... * * *
Kada se jednom bude radila objektivna antologija hrvatskog stripa, ime Radovana Domagoja Devlica bit ce velikim, zlatnim slovima upisano medju velikanima, poput Andrije Maurovica, brace Neugebauera ili Julesa Radilovica. Nazalost, iznimni crtac, ilustrator, animator i pisac iznenadnom smrcu u Zagrebu 27. Decembra 2000.godine, od prevelike doze tableta praxitena, prekinuo je svoju zivotnu i stvaralacku nit u pedesetoj godini zivota. Radovan Domagoj Devlic (1950-2000) rodjeni je Zagrepcanin, gde je i ostvario sva svoja autorska djela, od onih stripovskih, preko visestruko nagradjivanih znanstvenofantasticnih prica, sve do animacije "Huljica" ili do svoje knjige sjecanja iz Domovinskog rata "Straseri-didaskalije", za koju Veljko Barbieri smatra da spada medju cetiri najvaznija naslova hrvatske ratne literature. Devlic je uvek bio Hrvat, i onda 1971. kad je bjezao pred policijskim pendrecima po Trgu, i poslije kad je zapoceo svoj prvi povijesni strip o kralju Tomislavu. Bio je zaljubljen u povijest, i to je ostavilo traga u vecini njegovih stripovskih serijala. Spomenimo samo "Machu Picchu", "Zlatarovo zlato", "Hermana Gottesberga", "Strossmayera", "Cirila i Metoda"... A zapoceo je jos gomilu drugih povijesnih stripova ili stripova sa povijesnom okosnicom, koji nikad nisu zavrseni. Radovan Domagoj Devlic radio je za Smib, a u "Zagreb filmu" pokusavao je animirati svoje "Huljice". Nazalost projekt je propao, a Devlic je postao siroj javnosti poznat u drugoj polovici sedamdesetih godina kao clan nenadmasne skupine "Novi kvadrat". Njegove "Huljice" poslije ozivljavaju u tjedniku Studio kao jedan od najduzih geg-serijala, po kojemu ga publika najvise pamti. Devlicu je uspijevalo minimalistickim likovnim sredstvima docarati ovo podneblje i lokalne karaktere, bolje od ikoga drugoga. No, od "Huljica" se nije moglo zivjeti, pa se Devlic posvecuje velikim serijalima, od kojih je najvazniji i najbolji "Machu Picchu", prvobitno objavljivan u novosadskoj Stipoteci, i od citatelja tada ocekivan kao najveca senzacija. Nedostatak strip-magazina u Zagrebu Devlicu je posve sigurno odmogao u karijeri, no bilo je srecom i drukcijih narudzaba. Tako su nastali Devlicevi stripovi "Ciril i Metod", po narudzbi iz "Krscanske sadasnjosti", potom "Zlatarovo zlato" po romanu Augusta Senoe kao serijal u Vecernjem listu, a Devlic je radio i ilustracije, pisao price i tekstove, pa cak bio i glavni urednik novopokrenutog Plavog zabavnika... No, rat je sve prekinuo. Devlic je osjecao svojom najvecom duznoscu biti u prvim, dobrovoljackim redovima u odbrani voljene Hrvatske. Iz te ratne epopeje pojavila se knjiga "Straseri-didaskalije", ali i si kasniji Devlicevi osobni problemi. Lijecio se od PTSP-a, druzio se najvise sa svojim ratnim saborcima i na kraju i preminuo od tableta kojima se lijecio. Radovan Domagoj Devlic jedan je od najboljih i najzanimljivijih hrvatskih crtaca stripa, posve osobna opusa i iznimna stila. Za svoje radove visestruko nagradjivan i cesto u hvalospjevima hvaljen od najboljih kriticara, dok ga je publika podjednako voljela kroz humoristicke i povijesne stripove. Na zalost, od sada mozemo citati samo njegove stare stripove.
Sreci nikad kraja: tacno godinu dana nakon "Mister Bluberija", beogradski "Riborn komiks" nam nudi novu epizodu cuvenog serijala "Avanture porucnika Bluberija" Misela Sarlijea i Zana Ziroa pod nazivom "Sjenke nad Tumbstonom". Iako Sarlije ovo vise ne pise, iako Bluberi nije vise porucnik nego civilno lice, gospodin pravi, iako je izdanje lose stampano i piratsko, epizoda je izvanredna poput prethodne. A u "Sjenkama nad Tubstonom" Majk Bluberi lezi u krevetu, ranjen u prethodnoj epizodi, i novinaru Dzonu Kembelu prica o tome kako je, u danima poslije gradjanskog rata cesce bio pijan nego trijezan i kako se prvi put susreo sa Dzeronimom, legendarnim apackim ratnim poglavicom kojeg ce da sretne i u narednoj epizodi, koja se i zove "Apac Dzeronimo". Mjesto u kojem se radnja desava je Tumbston, a tu su i braca Erp i Dok Holidej, dripci Klentonovi i Meklorijevi. Sve u svemu, sprema se obracun kod O.K. korala, a stvarne i izmisljene legende Divljeg zapada zauzele su svoja mjesta. Kad se vratite unazad i pogledate svih 25 albuma "Bluberija" (bez epizoda o njegovoj mladosti), shvatite da je Ziro vrlo rijetko bio ovako razigran. Uprkos relativno losoj stampi (to jest pripremi za stampu, ko zna sa kakvog originala su table skenirane), njegove tanke linije i pazljivo iscrtane i komponavane table - kao da je to neka novost - izgledaju monumentalno. Znamo ko je Zan Ziro, ali samo kod "Bluberija" on biva ovako dosljedan i disciplinovan: sve table su takve, od prve do posljednje i ovo je bolje crtano i od "Edene", "Svete korone" ili bilo kojeg drugog njegovog novijeg stripa. Zanimljivo je da Ziro kao scenarista parira, cak nadmasuje Sarlijea, koji je odavno umro, a Ziro iz postovanja i dalje njegovo ime stavlja na korice. Mnogo je manje onih nevjerovatnih dogadjaja i obrta kojima su njegove price obilovale (nije to samo po sebi lose, naravno), a i sporednim likovima je posveceno mnogo vise paznje, a drame ima vise od fizicke akcije. Takodje, i manje se prica, ali jos uvijek previse. Ko ce ga znati zasto takav crtac tjera svoje likove da mnogo pricaju kad umije sve da kaze crtezom. Samom izdanju ne moze se mnogo prigovarati. Prevod je bolji od vecine u piratskim izdanjima, upis teksta takodje, a nedostatak originalne naslovne strane ovdje se manje osjeca nego u "Mister Bluberiju". Ni originalna, naime, nije bog zna sta. Savrseno, dakle. Ostaje nam samo da sacekamo "Apaca Dzeronima", epizodu u kojoj ce se ova prica o Bluberiju u Tumbstonu u doba Erpovih, O.K. korala i Dzeronima u blizini, najvjerovatnije i zavrsiti.
Crtacki tandem Bernet/Abuli vec je verovatno dobro poznat svakom citau stripova kod nas, izmedju ostalog i zbog bezbrojnih tomova "Torpeda" u izdanju beogradskih (ranije hrvatskih) izdavaca. Zato je mnogima mozda neobicno kad pored jednog od tih imena vide neko drugo, manje ili vise poznato. Tako, Bernet sada radi po scenarijima Trila i Macaisa, a Abuli stavlja na silne muke nasega Darka Perovica jer sa promenom saradnika nije promenio ama bas nista u svom pisanju, pa nas veteran ima silne probleme da, bez svoje krivice, ne izbije na glas kao Bernetova kopija. Sto se tice prvog, on nam je nedavno predstavljen sa dva izdanja. Usresredicu se na ono pod nazivom "Kler-kraljica noci", a posle citanja ovog teksta bice vam jasno zasto drugo i ne nameravam da procitam. U nekom intervjuu od pre pet-sest godina, gore pomenuti Darko Perovic vajkao se zasto se svi autori stripa bave nadrealnim, fantazijom, super-junacima, i uopste, problemima koji se ne doticu obicnog coveka. Zasto niko ne crta o ljudima s ulice, sa margine, beskucnicima, prostitutkama... Njegov komentar cini se vrlo razloznim: svima poznati film "Do gole koze", na primer, jedan je od retkih filmova koji se bavi pravim svima bliskim socijalnim problemima na jedan zabavan nacin, i upravo je u tome tajna njegove posebnosti. Autori stripa "Kler" kao da su Darkovu primedbu shvatili na najdoslovniji nacin, i jednostavno rekli: "Hajde da pravimo strip o prostitutki". Dobre ideje su uvek one najjednostavnije... Na prvi pogled, jedino sto se u stripu zapaza je da svake dve strane postoji bar jedan seksualni odnos (bilo koji drugi izraz mozda bi podlegao cenzuri urednika SV). Preterano, ali razumljivo, jer, ispostavlja se da je strip sastavljen od nevezanih gegova dugih po dve stranice. Licno, vise bih voleo da se radi o kompaktnoj prici koja bi mogla dublje da se pozabavi doticnim problemom, ali ni to nije najgore. Ove dvostrane epizode, iskljucivo su komicne orijentacije, sa jednim jedinim izuzetkom. Humor se krece od drustvene satire do setnih komentara o promasenom zivotu, ali najveci deo ide na plitke, jednostavne stosove za jednokratnu upotrebu, i to je ono sto upravo najvise smeta, u scenaristickom smislu. Dodamo li tu i prozaicnost, egzibicionizam i povremeni hronicni nedostatak inspiracije, zakljucujemo da je rezultat daleko ispod moguceg i ocekivanog. Tome doprinosi i Bernetov crtez, koji varira od groteske olicene u najjednostavnijoj karikaturi, pa do prepoznatljivog Bernetovog realisticnog stila. Ovi prelazi cesto su nezgrapni, stilski razliciti likovi susrecu se u istom kadru, a crtacka lezernost na momente prelazi u pravu lenjost. Mozda se necete sloziti sa mnom kada kazem da se radi o potencijalno dobroj koncepciji koju autor nije uspeo da primeni u svoju korist. Konacno, i sam format od dve table, nesrecno je resenje, "Premali za tortu, za keks preveliki", kaze jedna stara reklama. Dve stranice su previse za stos-strip, jer se dobija previse rastegnut geg, a opet, premalo su da bi se strip mogao odmaknuti od obicnog stosa. Rezultat je, dakle, nezadovoljavajuci, ali ovdasnji citaoci (vise volim izraz citaci, bar ne asocira na dnevne novine) navikli su na sve, pa cak i na potpuni nedostatak stripa. No, ipak, kupovina "Kler" bio bi kompromis, a njeno izdavanje bilo je greska. Strip se moze opravdati samo kao uzgredni relaksirajuci projekat tandema koji se priprema za neka ozbiljnija dela, i tek u tom kontekstu dobija opravdanje za svoje postojanje. Opravdanje za pojavu u nasim knjizarama u skladu s tim bio bi predah od ozbiljnih stripova koji pravi neka nasa velika izdavacka kuca, ali svi znamo da nije tako, dakle, opravdanja nema. Da ne budem toliko kritican, sve u svemu, ima i dobrih fazona, kao sto je onaj sa hvalisavim tipom koji sve sto mu glavna junakinja kaze tumaci kao kompliment.
Mislim da sa sigurnoscu mogu da kazem kako su indicije da starim tu. Ne bih sada o prostati, opadanju kose sve prosaranije sedim, zabrinjavajucem prosirivanju obima struka van kontrole ili stavovima koji protivurece dojucerasnjem liberalnom ponasanju i ubedjenju. No jedno je sigurno - menjam se. Kako bilo da bilo, uvideo sam da sve vise prestajem da budem 'konfrontativan' (nije bitno da li je izraz postojeci, pravilan i sl. - pao mi je na tastaturu i svidja mi se) i sklon ranijem zadovoljstvu da se suprotstavljam ljudima, zameram im se i uzivam u ispravljanju krivih Morava. To najvise zbog porodice; tu je i okolina - prijatelji, kolege, poznanici - sve manje stripovskog sveta; a glavni razlog je spoznaja: CEMU konfrontacija? Cemu emotivni ispadi? Sta se na kraju svih pocetaka postize? U svakom slucaju izgubio se motiv za [samo]dokazivanjem, kao i moja negdasnja nesigurnost u sebe. Znam samo da sam i dalje negde unutra cesto nezadovoljan i ljut, svestan da i kad bih imao/nasao nekog za suceljavanje, razresujuceg rezultata tesko da bi bilo. Stoga prebacujem krivicu na pozamasan broj sve manje slavljenih rodjendana i cutim. Gledam svoja posla. Kratko i jasno - ljutim se zbog mnogocega, a ponajvise zbog stvari na koje definitivno nemam ama bas nikakvog uticaja i moci da ih razresim. Nema to veze sa spoznajom da vise nisam mlad pa da verujem kako je moguce promeniti svet i da mogu u tome da imam 'neku ulogu'. Nemam je ni 'fus-notalno' (propao sam totalno!) cak ni u stripu, niti u bilo cemu povodom njega.
Uzmimo, na primer, relativno bajatu vest kako je Dark Horse odlucio posle nekoliko nastavaka da obustavi serijal "Rivers of Blood" Anticevica i Kordeja. Hocu da kazem, ne brinem se ja za Igora - on ima renome i umece, utrcace neki novi mini-serijal za Marvel ili nesto slicno - ali me iritira spoznaja da je jedan valjan projekat vredan paznje i jako dugo u cekanju sanse da se najzad pojavi pred publikom posle vise godina najzad izasao i ubrzo nestao, bez nade da se uskoro kompletira posto je trzisni neuspeh primorao izdavaca (inace trenutnog vlasnika stripovske licence za Tarzana) da zavrne slavinu jer im nisu na raspolaganju sredstva koja imaju neki drugi izdavaci, pa moraju da obustave objavljivanje projekata koji nisu rentabilni. Pored tolikih fekalija koje zagadjuju ono sto preostaje od stripa, "Rivers..." su morale da presuse. Zasto se kola uvek slome na dobrima? Zbog cega se nekako uvek smogne sredstava i snage da se do kraja istera nesto bez cega se zapravo i te kako moze? Stripove u Americi - kazu upuceni - kupuje i cita jedva nekih pola miliona ljudi starosti uglavnom izmedju 25 do 50 godina (ovde ne govorimo o onima koji prate dnevne i nedeljne nastavke u raznim novinama, vec striktno o konzumentima tzv. 'comicbooks' - tzv. strip-sveski); kada se saberu ljubitelji stripova u svim zemljama engleskog govornog podrucja (sto Amerikanci rado nazivaju 'ceo svet') dobijamo cifru od jedva nekih 700 000 do milion dusa, ni u teoriji a kamoli praksi preko tog broja. U silnoj zelji da se dokaze kako 'stripovi nisu samo za decu', isti su na neodredjeno vreme izgubili mladi citalacki narastaj koji nije nikada stigao da stekne [ikakve] citalacke navike. A broj ljubitelja stripa generalno je u stalnom padu. I zalud sto, recimo, negde u nekoj Evropi MOZDA ima publike koja bi podrzala Nevenovo i Igorovo cedo, sto ima jos delova sveta cije bi gradjanstvo - tj. onaj deo koji voli stripove - sa nadprosecnim zanimanjem prihvatio nesto takvo... Dark Horse nema resurse da tako nesto istera i pogura u drugim sredinama, ma koliko da briljantan Diznijev dugometrazni crtani film "Tarzan" dokazuje kako kralj dzungle nije izmodeo kao lik i koncept i pridruzio se armiji zaboravljenih ikona iz domena tzv. 'lake zabave'. Reci ce neko - 'Pa, stripovi se sve manje citaju, eto dokaza u sve prisutnijim video-igrama i uopste elektronskim medijima, te elektronskim vidovima novih varijanti prezentacije...' i sl. To me vise ne ljuti - samo setno pomislim na 'proroke' koji su osamdesetih godina najavljivali kako kroz desetak godina vise nece biti knjiga, novina niti casopisa, jer ce sve da nam stize sa kompjuterskih ekrana, koji ce da zamene papir kao fizickog nosioca poruke. Isto tako se secam ranijih momenata kada je pojava televizije navela pojedince da najave skori nestanak radija i bioskopa, posto nam stizu informacije koje i cujemo i vidimo, a ko bi jos gubio vreme i pare iduci u bioskop kada moze da gleda 'sta mu se prohte' u komforu svog doma na malom ekranu. Kada su video-rikorderi poceli da sve masovnije ulaze u nase kuce, ne mali broj 'upucenih' je tvrdio da je nestanak bioskopa kao vida zabave definitivan i sta sve ne - a danas cak i uz DVD i kakvu sve ne ponudu zabave sa svih strana, narod hrli u kino-multiplekse kao da su nevidjena novina... Skoro smo culi kako je Stifen (Stephen) King zapoceo serijalizaciju svog najnovijeg romana ekskluzivno preko Interneta, za citaoce koji plate za zadovoljstvo pracenja nastajanja njegovog dela u novom formatu i izdanju. Pre neki dan sam u novinama procitao kako je King razocaran napustio svoj projekat ostavivsi ga nezavrsenim, posto se interes elektronske publike pokazao nedovoljnim (!?!) i sve manji broj citalaca se zanimao za najnovije delo majstora moderne literature! Umesto toga, Stefan Kralj se odlucio za povratak starom dobrom oprobanom metodu pisanja i prezentacije - za stampu, kroz knjigu. Zloslutni znak 'sumraka Interneta'..? Tesko. Valjanost stampe u sadasnjosti i buducnosti..? Definitivno.
Pre nesto vise od dva meseca sam kupio knjigu Skota MekKlauda (Scott McCloud) "Reinventing Comics" (Reinvencija stripa) - drugi deo, ili bolje reci isforsirani nastavak njegovog briljantnog kapitalnog opusa "Understanding Comics" (Razumevanje stripa) koji me je oborio s' nogu 'daleke' 1993.godine, zajedno sa celim svetskim stripovskim bratstvom. Velikani poput Uila Ejznera, Dzima Lija, Alena Mora, Frenka Milera, Nila Gejmena i dr. su se utrkivali u davanju komplimenata skromnom autoru stripa koji se upustio u avanturu razjasnjavanja svega u vezi voljenog nam medija na krajnje revolucionaran nacin - KROZ STRIP. Mnogi su mrsili i trtomudili ranije u knjigama sa tendencijom da budu umni o stripu na ovaj ili onaj nacin, ali nikome pre Skota nije palo na pamet da to uradi - STRIPOM, u formi vizuelno-narativne storije. Ljudi su ranije pisali i prilagali tu i tamo ilustracije, Skot je napravio stvar kroz formu o kojoj se razmislja i govori. Likovni domet je tu i tamo problematican i na granici profesionalizma [i tolerancije], no krajnji rezultat bio je i jeste - briljantan. Tu sam knjigu u prvoj polovini 1998. preveo u celini na srpski jezik po nagovoru jednog naseg knjizara i ambicioznog 'izdavaca u pripremi' sa kojim sam se od rekordno brzo zavrsenog posla video cetiri puta prilikom njegovih cestih poseta Engleskoj i ni jedan jedini put nije pokazao ni minimum zainteresovanosti da vidi sta sam to za njega napravio, a svako moje nastojanje da mu predstavim svoj trud prekidao je menjanjem teme, skretanjem toka razgovora i tako dalje. Rukopis i dalje stoji na mojoj polici (ne drzim stvari te i takve prirode u fijokama), a nova MekKlaudova knjiga me rastuzuje i ljuti svojim sasvim drugacijim profilom i samoljubivom intonacijom. Stripar umerenog talenta i skromnih stvaralackih dometa koji je polovinom devedesetih, kada je izgledalo kao da su stripu najzad sva vrata otvorena i da mu nema povratka i gledanja unazad, uspeo da razmisljanjem na pravi nacin pogodi centar same sustine 'Devete umetnosti' i emotivno osokoli svakog ljubitelja i poslenika iste, danas kada se SVE promenilo uobrazeno deli lekcije u novoj knjizi, propoveda novi vizuelno-narativni 'gospel' i samoljubivo namece svoju viziju elektronske buducnosti stripa kao jedine [uspesne] alternative stampanom pojavnom obliku 'na zalasku'. Cujem i citam kako se mnogima zamerio svojim stavovima i ponudjenim resenjima. Nisu svi entuzijasticni povodom njegove egocentricne vizije proizasle iz spoznaje da mu se moze da pametuje na osnovu jednostranih saznanja i secanja da je slavljen sa svih strana kada je objavio "Razumevanje stripa" (sto sam ja u svom prevodu naslovio "Kako razumeti strip"). Njegovo poimanje problema u kojima je strip danas jeste na mestu, no jednostrano poznavanje Interneta, njegove prirode i nacina kako funkcionise mu NE DAJU za pravo da apriorno odredjuje tok buducnosti vizuelne naracije i nadasve autorove mogucnosti da ZARADJUJE ZA ZIVOT stvarajuci u tom kontekstu. Nisu samo u pitanju brojni vidovi [besplatne] ponude stripa na Mrezi iz raznih izvora; ono sto bi on hteo da predlozi kao medijsku i egzistencijalnu autorsku alternativu nedavno se pokazalo i dokazalo na literarnom elektronskom primeru pomenutog Stifena Kinga. Normalno, ne mora da znaci da je moj kontra-stav valjan; na kraju krajeva, mozda smo zbilja svedoci na planetarnom medijskom nivou ostvarenja moje zloslutne ideje iz osamdesetih kada sam predvidjao Smrt Domaceg Stripa - ovog puta to je MOZDA Svetski Strip... Ili americki..? Kako bilo, voljeni nam medij tesko da moze biti spasen pretvaranjem u 'nit' strip, nit' crtani film' mrdajucim efektima ogranicenog dometa i ukljucivanjem zvuka te glumackih glasova koji zamenjuju propratni tekst i dijaloge u balonima na kompjuterskim ekranima. U ovom trenutku mozda je za diskusiju cinjenica da su stampana izdanja stripova preskupo zadovoljstvo koje prekratko traje - brzo se procita nesto za ciju cenu bi mogli da se nabave stampani proizvodi druge prirode i veceg obima cija konzumacija biva duza. Samo jos kada bi se vise upraznjavalo citanje. Bilo cega. Trebalo bi da sam tuzan, a zapravo sam besan i nemocan da nateram cak i rodjenog sina da zavoli pisanu rec i stampanu sliku... Ostavljam za kraj anegdotalno secanje na moj susret sa Skotom MekKlaudom kada je posetio LCC (London Cartoon Centre = Londonski strip-centar) 1993.g. tokom svoje promocionalne svetske turneje povodom izlaska revolucionarne i optimisticne knjige "Understanding Comics" - primerak iste ciji sam bio i ostao vlasnik mi je uljudno potpisao i posvetio, kao i vecini ostalog nastavnickog i studentskog sveta koji je dosao na razgovor sa njim. Zavrsivsi deljenje autograma, Skot je ubrzo zvanicno najavljen i pocelo je predavanje koje me je zbunilo svojom iskljucivoscu i 'nemarno-pretecom' intoniranoscu ("Vremena koja dolaze nisu sklona stripu i stampi", "Ako nemate kompjuter i ne umete da se sluzite njime, ne znam sta cete da trazite kao autor u stripu" i sl.). Uglavnom, Skot kao da je umesto diskusije o tek izaslom delu krenuo u najavljivanje sledeceg do koga tek treba da prodje sedam godina. I, posto je zavrsio sa neocekivano kratkim predavanjem, pozvao je brojne posetioce da se ukljuce u diskusiju sa svojim vidjenjima, predlozima, pitanjima... Normalno, sedeo sam u prvom redu i smesta digao ruku, kao disciplinovan djak-prvak; zeleo sam da se razgovor usredsredi na tu temu iskljucivog negiranja buducnosti stampanog vida stripa zarad elektronske prezentacije, te elektronskog kreiranja bez klasicnog alata na hartiji. Iz meni nepoznatog razloga Skot me je ignorisao (namerno ili slucajno - nikada nisam saznao) ili 'previdjao' - kako bilo da bilo, prihvatao je pitanja nekog drugog naroda i zivahno konverzirao sa njim. Ono sto me je sve vise i vise narogusivalo bilo je Stivenovo upadanje u razgovor 'preko reda' - da, bas onog 'mog' Stivena [Uitekera] koji mi je pruzio gostoprimstvo u Tvikenamu kada sam tek stigao u London 1991. Sada smo vec [njegovom jednostranom odlukom] bili prestali da komuniciramo, iako smo se kao tutori za crtanje cesto sretali u Centru. Elem, Skot i Stiven su se siti narazgovarali, mene su vec obe ruke bolele iz ramena od dizanja uvis koje je, ne sumnjam, prelazilo granicu dobrog ukusa - bas kao i, moram da kazem, Skotovo prenebregavanje i Stivenovo konstantno upadanje i mesanje. Od ljutine koja me je sve vise obuzimala poceo sam da se znojim u vazda nedovoljno grejanoj glavnoj velikoj prostoriji Strip Centra. Povrh svega, u publici je sedela i mladjahna G-dja MekKlaud sa jos mladjahnijom kcerkicom koja je stalno dizala tenziju svojim vristanjem i htenjem da joj se uvazeni tata posveti, sto je on i cinio povremeno, koliko se moglo. Kada je u jednom momentu Skot bacio pogled na svoj rucni sat i najavio zavrsetak druzenja, odlucio sam da se vise ne isplati biti uljudan i civilizovan. Batalivsi dizanje ruke ustao sam i uzrujano se obratio gostu: "Izvinite za upadanje u rec, ali cele veceri pokusavam da vas nesto pitam..!". U sali se sve utisalo, cak je i devojcica u maminom narucju umuknula. "Da..? Sta s' tim?", bio je Skotov odgovor. 'Sta s' tim'. "What about that". Osetivsi kako se zajapurujem u licu, nesto tise sam rekao: "Mislim da i ja imam pravo da vas nesto pitam...". Njegov odgovor bio je kratak - "A to je..?", dok je moje cutanje uz opsti tajac bilo znatno duze. Jednostavno - zanemeo sam, ZABORAVIVSI STA SAM UOPSTE HTEO DA KAZEM! Da se nekako izvucem iz krajnje neprijatne situacije, samo sam se izvinuo kako mi je jasno da vise nema vremena i da nisam voljan da uvazenog gosta zadrzavam. Sada je na njemu bio red da zanemi zbunjen ovakvim obrtom; stvar je izvadila njegova kcerkica zakmecavsi ponovo za tatom koji ju je uzeo u narucje dok sam ja smeteno oblacio kaput, propadajuci u zemlju od stida i besa sto sam sebi dozvolio da ispadnem magarac pred njim i svetom koji je ustajao sa svojih mesta i zagorio. Krenuvsi ka izlazu ljutito sam pogledom fiksirao Stivena koji se brzo okrenuo, praveci se da me ne primecuje i skoro se sudario sa Skotom koji je drzao pospano dete u rukama. "I sta je to sto si hteo da mi kazes..?", pitao me je, ocigledno zaintrigiran. Usiljenog osmeha, odgovorio sam mu rukujuci se sa njim: "Na kraju krajeva, nista bitno, gospodine. Ne sumnjam da cete uskoro o toj temi da napravite novu knjigu". Stvarno, da me covek pita - ko me je vukao za jezik da to izgovorim na rastanku..?
-----------
Direct market (DM) je, dakle, bio uspostavljen. Na posthipijevskim head shopovima i ducancicima koje su otvorili klinci s prevelikim vlastitim zbirkama sagradjena je mreza koja je trebala spasiti strip. I znate sto? Skoro im je uspjelo... Ne samo da su DM ducani postali mjesta u kojima je strip zivio duze od mjesec dana (okej, tri mjeseca zbog sistema antedatiranja kojeg primjenjuju skoro svi americki casopisi) i u kojima se napokon mogla zadovoljiti potreba za kompletnim serijama (inicirana, bar dijelom, Stan Leejevim marketinski lukavim potezom insistiranja na medjuovisnosti svih Marvelovih naslova... Boze, ova tema je kao konzerva s crvima! Rastrcali su se na sve strane i kako sad da znam kojeg da prije lovim? Gdje sam ono stao?)... Ne samo, dakle, da su ducani pothranjivali postojece potrebe vec su otvorili prostor i eksperimentu. Samizdatima, recimo. Prije pojave DM crno-bijela i niskotirazna samizdat izdanja nisu imala nikakve izglede u industriji ciji su standardi bili boja (pa ma kako losa) i naklade dovoljno visoke za kioske i stalke po slasticarnicama diljem kontinenta. Zapravo, samizdati idu rukom-pod-ruku s DM ducanima kao sto su njihovi underground prethodnici sijamski bili vezani s distribucijom kroz head shopove, klinci iz ducana rado su na police stavili dzeparcem financirana izdanja svojih vrsnjaka. Ne znam, pricajuci ovako napamet, koji je samizdat bio bas prvi prvi (The First Kingdom?), ali medju prvima bili su i Elfquest Wendy i Richarda Pinija te Cerebus Davea Sima, koji su s nama jos i danas. Kroz zadnjih cetvrt stoljeca mnogi (a najvise Sim sam) su se kleli u primjer Sima i Pinijevih, ponekad do iskljucivosti zagovarajuci samizdat i potpunu autorsku kontrolu kao jedini nacin za spas stripa iz pakla rada za dobrobit korporacija. Ideja je bila privlacna i, u teoriji, kroz DM ostvariva, ali se u praksi skrsila na nimalo iznenadjujucoj poslovnoj nesposobnosti stripasa. U zadnjih smo dvadeset godina tako vidjeli vise samizdat Titanica nego uspjeha popt Bonea ili multimilijunskih imperija poput onog Nindza Kornjaca (a Kornjacama placena Tundra je tek posebna prica - ah, crvi, crvi!). Uspjesan samizdat ostao je iznimka, a pravilo... ...pravilo su ostali superheroji.
KAKO POSTATI SUPER-HEROJ
+ Biti poslan raketom na Zemlju kao beba + Da li ste Zvezdano Cedo? Osecate li da se razlikujete od svoje
svakodnevne okoline? Da li je moguce da ste BICE SA DRUGE PLANETE?
* * * *MOJA PRVA GODINA*
Zovem se: Milorad Hermann
Bolend Moebius Li/Bjusema- Stojmenov
Roditelji: Hi-Jum-Fermen X, Zumfadla Nebohod
Prohodao sam: Nakon tri minuta * * * * Ne... Jok ja, nije nista od toga za mene. I ako mislis da cu da cekam da me zvizne energetski zrak iz druge dimenzije, malo si se izj*b'o, rode! Je l' mogu sad da dobijem nazad pare..? - Cekajte, gde ste tako navalili?!? Ima jos jedan metod koji NE MOZE da omane: mozete da sami sebe pretvorite u SAJBORGA (kiborga) - androidnu polu-ljudsku - polu-masinsku ubistvenu kreaturu! Normalno, niti jedan eticki nastrojen lekar sa imalo dostojanstva ne bi izvrsio neophodnu operaciju na vama - sto jos uvek ostavlja nekih dvestotinak hiljada privatnika sirom Zapadne Evrope, Britanije i SAD koji bi i izmet jeli za pravu cenu. No, ako niste u stanju da stupite u kontakt sa doktorom-pokvarenjakom ili vam je budzet tanak - moracete da izvrsite neophodnu hirursku intervenciju SAMI NA SEBI.
* Dobro... Shvatio sam. A sta da kazem zeni kad se eventualno vrati i vidi sta sam napravio od sebe? - To najvise zavisi od pojedinacnih okolnosti, stoga izaberite najprigodnije od ponudjenih resenja:
* Polako, ukoci majstore! Ne pada mi na pamet da na sebi izvodim radikalne hirurske zahvate! Hocu jos neke alternative za postajanje super-junakom pre no sto zatrazim da mi se vrate pare. I da znas da ima da se zalim koliko se bezobraznih reci pominje u tekstu! - Postoji jos jedna vrsta junaka - koja se cesto prenebregava
nehotice - a to je Gospodar Dzungle! -------------- DOK JE odrastao, Mljsssur je iskusio sva bogatstva koja su cinila
golacski puzevni zivot. Sklisko je poceo da kopira njihov stoicizam
uprkos stalnim opasnostima od strane grabljivaca, sunca i bastovana.
Od golaca se naucio jedinstvenom kodeksu hrabrosti i, poput njih,
nije bezao kada bi se smrt iznenadno obrusila da truje, gazi i
isusuje suncevom vrelinom koja ne zna za milost. Izazivacki je
i ponosito opstajao.
The editorial team of the Stripburger magazine is proud to announce a call for contribution of material for the STRIPBUREK #2, the new anthology of short comic stories by Eastern and Central European authors. After the invasion of American, UK, French and Japanese comics, Stripburger in 1996 decided to introduce to the English speaking audience the alternative comic artists from the former socialist block. The result of our work was STRIPBUREK, that was relesed in 1997. The content of the 164 pages was a selection according to the editorial concept of Stripburger, as well as the response to our call for colaboration and investigation in the field. The variety of author's approaches, drawing styles and genres is very wide and some works are close to the mainstream, but we were very careful in order to keep the material inside the borders of alternative comics. We firmly believe that each artist represented in this book deserves your attention! Stripburek is though not claimed to be in any way a representative pattern of the world of easterneuropean comics, but had given some taste of our climate. Stripburek featured artists from following countries: Albania, Bosnia & Herzegovina, Croatia, Czech Republic, Estonia, Hungary, Lithuania, Macedonia, Poland, Russia, Slovenia, Ukraine and Yugoslavia. Each country was also introduced by an essay describing the comics scene in the country and featured contacts of magazines and artists. We discovered that in the majority of the cases the comic culture seems to be in its pre-natal stages or is ignored by public and therefore very hard to be discovered. That is, we believe, also the reason why there were no artists nor scene reports from Bulgaria, Romania, Slovak Republic, Latvia, Moldova, and Belarus... We want to present also the authors from those countries in this edition, so, please, help us to spread the word about Stripburek in those parts of the world. We are also looking for writers who are interested to write an essay about the state of comics culture in their respective countries! Stripburek is due to be released in September 2001. The issue will be done in English with the aim to present the selected art production world-wide. With the issue we also want to give the artists a chance to see what's happening on the comics scene in other countries and encourage them to cooperate with artist and publishers from other countries. In past few years through our magazine called Stripburger (you can check it out on the web: http://www.ljudmila.org/stripcore/com.htm), a lot of artists and publishers from former Yugoslavian countries and some other countries have learned of each other and had started to cooperate. The first version of Stripburek is out of print, so we can't send you a sample, but you can check it on the internet http://www.ljudmila.org/stripcore/burek/. Each contributor of the Stripburek #2 will receive 2 authors copy and some of Stripburger magazine back issues!!! Stripburek #1 was presented on several international festivals in Europe, on the ICAF in Washington (USA) and reviewed in several comics and other magazines. We will give our best to promote the Stripburek #2 and present it to wider public. The selected artists will be also asked to send originals in case of exhibition on international festivals. Let us give you some technical and dead-line information for the end. Send us good photocopies or tif/gif by e-mail or on CDs (PC format, please, 600 dpi for black-white, 300 dpi for greyscale): address: Stripburger, Metelkova 6, SI-1000, Ljubljana, Slovenia e-mail: burger@kud-fp.si or core@kud-fp.si
Distinctive Eastern European flavor illustrations also welcomed!!! Some of the featured artists in the first Stripburek edition: Aleksandar Zograf, Sasa Mihajlowich, Wostok, Ilia Kitup, Danil Filipov Bojan Redzic, Darko Macan, Danijel Žezelj, Jakob Klemencic, Andrej Stular, Igor Baranko, Milorad Krstic, Peter Novak, Tereza Vrabcova, Amir Idrizovic, Shpend Bengu ... Some reviews of the previous Stripburek edition:
7. januara 2000. Umro je, u 64. godini zivota u Majamiju, Florida, USA, Don Martin dugogodisnji saradnik MAD magazina Poceo je da radi jos kao student, the Newark Institute. Zvanje umetnika je stekao dobivsi diplomu od Pennsylvania Academy of Fine Arts. Pocetkom pedesetih je poceo saradnju sa MAD magazinom. * * * 18. maja 1931. Rodjen je Don Martin, Clifton, New Jersey. Poznat po saradnji sa MAD magazinom.
Izvori: HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Dragincica i Zdravka Zupana, i monografija "Maurovic" Veljka Krulcica, "Pegaz" Zike Bogdanovica, "Strip Vesti".
Ako znate nekog ko bi bio raspolozen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, posaljite mi njegovu email adresu ili mu predlozite da nam se on sam javi i tako upise na mailing listu. Zlatko Milenkovic e-mail: zmcomics@neobee.netweb: http://members.tripod.com/~ZM97 web: http://www.unovomsadu.com/strip/zmcomics |