Kao i za mnoge druge pojave u novijoj hrvatskoj povijesti, Zagreb je vazno središte također i za razvitak fenomena eminentno pripadnog 20-om stoljeću, fenomena "comic strips". Ostajući, htijući-nehtijući, središtem hrvatskog javnog, društvenog, ekonomskog, političkog i kulturnog zivota, Zagreb je i danas, u danima svoje materijalne dekadanse, poznat po mnogočemu, "što ima svoju tradiciju, po onome što nosi ili može nositi oznaku "škole". Poznata je tako zagrebačka novija likovna tradicija koja ima svoje temelje u prošlostoljetnoj "zagrebačkoj šarenoj školi", poznata je "zagrebačka filozofska škola", škola zagrebačke drame, opere, baleta i kazališta uopće, nekad je bila glasovita zagrebačka glazbena publika, i njeni glazbenici, a i školnici koji ih školovahu glasoviti su jos danas, glasovit je i slavan "zarebački (gudački) kvartet", "zagrebački solisti", a poznata je i "zagrebačka Škola crtanog filma". Zagreb je (ili je bar bio) grad tradicija, kako nedavno rece čak predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, podsjećajuci na karakter Zagreba kao grada i one, koji su to vec počeli zaboravljati, zaboravivši to kadkada potpuno, ili one koji to uopće nisu ni znali, ne znajući ono, a što poneki, znajući to otprije, prestaše već vjerovati. Zagrebu je tradicija kulturna, no i bankarska, privredna, policijska, gospodarska, politička, trgovačka, tek što kadgod općenito malo znamo o tome, kako je i kada je koja od tih tradicija nastala (i nestala), to tko je za ovaj ili onaj njen ishod kriv odnosno zaslužan, i zašto. Tako se općenito malo zna o tome da podrijetlo slavne zagrebačke škole crtanog filma valja legitimno tražiti u jednom drugom, no isto tako posve modernom, sredstvu tzv. "masovne komunikacije": ne samo a povijesti filma, nego i u povijesti - stripa. Taj aspekt geneze naseg crtanog filma neće biti čudan, ako se spomene okolnost da su pri poratnoj organizaciji prvih pokušaja crtanog filma sudjelovali ljudi, koji direktno potjecahu iz prakse stripa, tj. crtanog romana, crtane šale, satire, anegdote, humoreske, priče i bajke. Riječ je o ljudima koji su poslije rata početno sudjelovali pri formiranju "Duga filma" a Zagrebu (crtani film VeLiki miting), to valja smatrati prethodnicom današnjem zagrebačkom studiju crtanog filma. Razmatrati povijesne aspekte stripa za nas bit ce stoga višestruko zanimljivo, smatramo i korisno; aspekte kojima je i u ovom slučaju najvecim svojim dijelom središtem bio Zagreb.
Početke punog razvitka stripa u Hrvatskoj valja situirati sredinom tridesetih godina ovog stoljeća, dakle u doba kada a svijetu strip doživljava svoju kulminacionu fazu, razdobljem koje se, ne bez razloga smatra klasičnim dobom stripa. Ubrzo, samo nekoliko godina kasnije, krajem istog desetljeća, strip i u Hrvatskoj ulazi u svoje zrelo doba, razdoblje, kojeg također za naše prilike i razmjere, za naš izvorni strip, valja označiti - klasičnim.

	"Gunka Das" jedan je od prvih egzotičnih Maurovićevih stripova. Počeo je izlaziti u tjedniku "OKO", 1937. godine. Crtež jasno pokazuje kako je riječ o vrsnom strip-crtaču, premda još nema onaj virtuozitet što ga Maurovic poslije pokazuje serijarna s Divljeg Zapada.

Početke ćemo stripa a Hrvatskoj, kad se jednom bude sastavljala njihova ekstenzivna bibliografija, morati potražiti znatno prije sredine tridesetih godina našeg stoljeća. Rudimente njegove vjerojatno čak tamo u zadnjoj četvrti 19. stoljeća, u pravaškoj političko-satiričnoj publicistici. Izostat će možda periodičnost, redovita iterativnost pojavljivanja, forma toliko karakteristična za strip; manjkat će iz jednostavnog razloga što su ondašnje publikacije te vrste u nas bile vrlo kratkoga vijeka. Prototip će vjerojatno biti ograničen na crtanu anegdotu, satiru ili to slično, razvedenu i prikazanu slikama. Valjat će dakako, ukoliko se doista bude željela prikazati pretpovijest stripa u Hrvatskoj, prelistavati različite stare ilustrirane novine i časopise, ne samo opće i političke, a navlastito humoristićke i zabavne, nego i tzv. obiteljske listove, pa čak i neke školske, učeničke, (ukoliko su sačuvarri), koji nisu bili umnazani standardnim tiskom, nego su "šapirografirani"; samo radi primjera: skromni humoristički list zagrebačkih preparandista prije prvog svjetskog rata, imenom FrihtLec). Za uvid u razvitak našeg stripa u 20. stoljeću valjat će nadalje osim spomenutih kategorija publikacije sustavno prelistati mnoge pokušaje ilustrirane, zabavne omladinske i dječje periodike, koja je po prirodi svoje namjene bila prijemljiva za sliku, pa stoga dakle i strip. Dio katoličkog popularnog tiska također je ubrzo primjenjivao brojnim slikama ilustrirane tekstove, a kasnije i stripove, tako da će i na tom području biti potrebno ustanoviti što je učinjeno.
Kad je tijekom trećeg desetljeća strip a Hrvatskoj nekako sebi prokrčio put u javnost, on postaje stalnim gostom dnevnih novina kao što su "Jutarnji list", zagrebačke "Novosti", no i u dnevnicima izvan centra, kao sto je npr. osječki "Hrvatski list"; a naći ga se može čas u boljoj čas u lošijoj verziji npr. i u katolickom tjedniku "Obittelj", dječjem mjesečniku "Anđeo čuvar", ili običnim svjetovnim dječjim listovima "Vrelo", "Smilje", "Smilje-Vrelo", "Mala Mladost" i dr. U "Maloj Mladosti" npr. elemente stripa moguće je zapaziti već u godištima 1930-1932; kao redovitija forma stihovani čika Mata 1933-34, a u 1936. stripovane su (nazalost crtački slabo) Šenoine povijestice Postolar i vrag, Kugina kuća, Šljivari, Kameni svatovi. Pravi su dječji stripovi u "Smilju" 1935. Zgode i nezgode hrabrih zečeva, i 1936. Maurovicevi Mišini praznici na selu.. U "Malom Istraninu" vrlo su blizu strip-obradi Majmun Klok i mali Jozic i njihove vragolije - ali nisu strip u pravom smislu riječi.

Zaglavlje stripa "Crni jahač", u nas vrlo poznatog pustolovnog crtanog romana, što je 1938. izlazio u tjedniku "Mickey Strip".

Pravim početkom stripa u Hrvatskoj smatra se za sada godina 1935., kada je u Zagrebu počeo izlaziti ilustrirani tjednik imenom OKO (četiri godista 1935-1938, to ljeto 1940). Pojava ovog tjednika označava dakako početak stripa u Hrvatskoj kao i novog medija masovne komunikacije, no važna je i stoga što se u njemu odmah pojavljuju i domaći crtači. Dok je time većina listova bivše Jugoslavije punila svoje stranice importiranim stripom, od najslavnijih serija do posve minornih varijanata, dotle se u Zagrebu od početka - uz import - počeo njegovati vlastiti, izvorni strip. Crtači su stripova u "Oku" Andrija Maurović, Leontije Bjelski i dr. Pojava "Oka" još je zbog nečeg zanimljiva: u tom se tjedniku pojavio po svoj prilici nas prvi "fantasčini" strip, koji se, kako zgodno napominje A. Rudi "s temom svemirskih letova pojavio u našoj štampi godinu dana prije nego što se a Americi rodio Flash Gordon, prvi i najpoznatiji strip kozmonaut". Naravno, time se ne misli reći da smo bili prvi u stripovanom science-fiction-u, ali je svakako zanimljivo, da se javio - makar jos poosve primitivno - prije nego što je postao svjetskom modom, zahvaljujuci upravo Flash Gordonu. Tumačenje valja svakako vidjeti a tome što je a Hrvatskoj literarna vrsta science-fiction-a u to doba već poznata i obljubljena; postoje prijevodna, no također i originalna domaća djela. Napomenuti je da "Oko" uz stripovane romane strane književnosti (kao npr. "Ognjem i mačem" H. Sienkiewicza) priređuje i stripove prema domaćoj lijepoj knjizi (A. Šenoa, Zlatarevo zlato). Od preuzetih osim "X-9" (koji očita utječe na neke kasnije crtače), list "Oko" donosi već 1939. jedan od vjerojatno najranijih strip-supermana u nas (pod naslovom Nadčovjek).
Punu svoju zrelost i afirmaciju doživljava strip u Hrvatskoj tek kada se proljeća godine 1938, a Zagrebu pojavio MICKEY STRIP, "tjednik senzacionalnih događaja i romana u slikama", a u kasnu jesen iste godine "Veseli Vandrokaš", "Zabavni list u stripovima". Oba lista ispunjavana su samo izvornim stripovima kojima je pretežno i scenarij odnosno tekst također izvoran, a tek jednim dijelom predtekst su im poznati, uglavnom pustolovni romani. Na našem strip-olimpu pojavljuju se to najvažnija imena, koja ce ubuduće predstavljati klasike hrvatskog stripa: kao već zreo, formiran strip-crtač, Andrija Maurovic i tada još vrlo mladi crtač Walter Neugebauer, to pisci tekstova i scenarija Fra-Ma-Fu (Franjo M. Fuis), i Nobika (Norbert Neugehauer, nešto stariji brat Walterov). U "Mickey stripu" izlaze glasoviti crtani romani: Maurovicevi (tekst Fra-Ma-Fu) Crni jahac, Misterij zelenih močvara i dr., sa do daras slavnim likovima Starog Mačka (Old Mickey), Crnog jahača i Pjesnika lutalice (Polagana smrt); romani koji poslije rata doživjese svoja ponovna izdanja. Za Neugebauera je pak karakteristična u Mickey Stripu prva varijanta glasovitih likova: Jack Jackson i Bimbo Bambus; kasnije: Hans (odnosno Hanzek) i Bimbo. Od komičnih likova u "Mickey Stripu" valja spomenuti jos Izumitelja Janka, a posebno Miška (Miškecove zgode i nezgode), jedan vrlo popularan lik, koji je rađen po živom modelu, tj, osobi, "koju u Zagrebu pozna zacijelo svaki drugi čovjek.., po svirci ispred Balkan kina", a koju se jos poslije rata moglo sresti na zagrebačkim ulicama; (podatak o Miškecu, vidjeti: "Mickey Strip", 1938., broj 13, str. 99). Svoj blistavi uspjeh "Mickey Strip" zavrsava nažalost vrlo brzo. Fuzijom u "Mickey Strip - Oko" gubi izvornost, kvalitetu i rang.

	Na svoj način i u svojoj vrsti dosad najbolji list, a naš kojemu su stripovi bili sastavnim i glavnim dijelom, bio je zagrebački "Mickey Strip" - tjednik senzacionalnih događaja i romana sa sličicama. Slika: dio naslovne strane tjed~ika, s popularnin, likom Starog Macka, tj. Old Mickeya, po kojemu je tjednik i dobio ime.

VESELI VANDROKAŠ prireduju uglavnom sami braća Neugebauer. Walter počinje otkrivati svoj talenat animatora životinjskih likova (Vesedi Vandrokaši, Cik i Cak), a pored vec spomenutog Bimba i Hanzeka i sposobnost oblikovanja drugih, ljudskih humorističkih figura (Zgode Dicka Izvidnika). Walter k tome ubrzo pokazuje talent crtanja "ozbiljnog" stripa pretvarajući u dike poznate romane Karla Maya (Winetou) i Zane Greya (Jahaci rumene kadulje). Epizodom Winetoua javio se još jednom poslije rata, pa i u boji (Plavi vjesnik). Jack Jackson i Bimbo Bambus prelaze u kasnijim brojevima "Veselog Vandrokasa" afričke džungle ("Mickey Strip") na Sjeverni pol: Bimbo postaje odjeven!
Svi ce se suradnici ovih dvaju listova naći ponovno na okupu, okupljajući nove, (Ferdo Bis, V. Delac i dr), u listu koji izlazi u nepovoljnim ratnim prilikama pod imenom ZABAVNIK. Za Maurovića su novost povijesni romani iz nacionalne prošlosti: Seoba Hrvata, Knez Radoslav i Tomislav, te i iz opće. Dok se Kušanic u "Novom Vandrakasu" okušao u prvoj našoj verziji Marko Polo (1940.), Maurović a "Zabavniku" crta pustolovine hrvatskih istrazivača braće Seljan, prema dokumentacionoj građi i dnevnicima. Walter Neugebauer u tijesnoj suradnji s bratom Norbertom, piscem tekstova, tek sad ostvaruje punu zrelost. Braća stvaraju stripove i junake, koji u nas postaju nezaboravni, a čije izreke, imena i šale jos danas žive u živom govoru. Neke su od tih serija ponovno objavljene poslije rata. Ne bez razloga! Dobar dio njih predstavljaju, kako je s pravom pisao A. Rudi u "Plavom vjesniku", "remek-djela našeg stripa" bez obzira da li je riječ o pričama sa životinjama ili ljudima, bajkama ili šaljivim i fantastičnim pustolovinama.
Novost su u "Zabavniku" - što je i razumljivo - pored novih suradnika i novih strihova i novi stalni likovi. Najpopularniji pored već spomenutih bijahu Nosko, Srećko, Zvrkić, Zbrkić, i Trnohlapic i dr., pa dakako Dado, koji očito neće biti bez asocijacije na neke svjetske uzore. Tu je, mozda sa sličnim asocijacijama, no ipak, posve osebujan Florijan i njegov mačak Miško (tic-Mic). Karakteristika je ove serije s Florijanom, što; pored uobičajene šale, sadrži jedno nevjerojatno bogatstvo duhovitih crtačkih detalja i dosjetki, koje se bez sustezanja može označiti - nadrealistickim.
Kao što je sa svim stripovima svijeta, te listovima koji ih donose, moguće pratiti socioloski i politički "odraz" vremena i zbivanja u kojima izlaze (no vrlo rijetko clirektno), tako je to bilo i s našim stripovima, pa tako i sa "Zabavnikom". Npr. negdašnji Jack Jackson u doba rata sticajem okolnosti postao je Hans Hansen, da bi napokon postao i ostao Hanzek. "Zabavnik" nije donosio romane s divljeg zapada. Ali pred kraj rata pojavljuje se a njemu strip koji ponovno dovodi na scenu Wild West: Strip pod naslovom Osvajači zapada, s temom hrvatskih iseljenika u Americi.
Sva tri spomenuta lista, "Mickey Strip", "Veseli Vandrokas" i "Zabavnik" koncentrirala su oko sebe gotovo svu strip-aktivnost razdoblja u kojem su se pojavili, ostvarujući ujedno i očigledno do sada najviše domete stripa u Hrvatskoj. Budući pak da u desetljeću "između 1929. i 1939. nastaje klasika modernog stipa", kako kaze Gunter Metken (Comics, Fischer Bucherei, Frankfurt am Main and Hamburg, 1970, strana 43), pri cemu se misli na strip u svjetskim razmjerima, utvrditi je, kako spornenuta tri lista, sa svojim stripovima, likovima i tvorcima, tvore klasiku stripa u Hrvatskoj s relativno neznatnim zakašnjenjem od svega nekoliko godina, uspjevajući stvoriti vlastiti i samostalan izraz. Za vrijeme rata izlazi jos nekoliko listova koji donose stripove (npr, ilustrirani "Pokret" gdje je objavljen stripovan Šenoin roman Čuvaj se Senjske ruke i vrlo zanimljivi science-fiction Crvena kuga), ali za sad ostaje otvorenim pitanjem, koje od tih pojava, obzirom na glavni tijek i razvitak stripa u nas, valja pribrojiti klasičkoj grupi, a koje ne.

	Walter Neugebauer "Jahači rumene kadulje" prema romanu Zane Grey. Strip je iz 1938. godine

Neposredno poslije drugog svjetskog rata nastaje u Hrvatskoj zastoj u stvaranju i objavljivanju stripova. Novopokrenuti list "Kerempuh" ne uspijeva sa stripom, imajuci drugačiju namjenu i koncepciju za razliku od običnih humorističkih zabavnih ili "senzacionalističkih" listova. Listovi za mladež pokušavaju kratkotrajan import (npr. Walt Disney), a onda i to prestaje. U tjedniku "Novi svijet" Maurović započinje stripom Mrtvački brod, prema Travenu, no i to je bilo kratkog vijeka. Pokušaj s Lovrakovim Neprijateljem broj 1 (u istom listu) ne uspijeva kao strip, premda su u njemu danas interesantni neki realistički momenti, rjeđi u našem atripu (npr. scena s bivšeg "Jelačić-platza", "Novi svijet", broj 3 od 22. studenoga 1945.; slično također Trg Republike, Dovniković u stripu Pipo "Plavi vjesnik" od 7. prosinca 7956, broj 115., češće Maurović. Ipak, izgleda, prvi put se to zbilo još u "Oku", stripom Gost iz svemira). Tom dobu pripada i nekoliko dječjih pokušaja; grupa nadobudnih gimnazijalaca, nota bene nizoškolaca, četrnaestogodišnjaka i petnaestogodišnjaka, ne dospijevši do pravog tiska; pokreće sapirografirane listove ("Mali strip", Zagreb i "Mefisto" Vinkovci), ali su oficijelne zabrane ubrzo stišale naivni entuzijazam. U tim učenickim pokušajima pokazivao je kao crtač dobre izglede Zlatan Martinis, (Majstor Omega osvaja svijet, science-fiction, čiji koautor, Furtinger, vjerojatno nije nikad ni znao za takav jedan pokušaj stripovanja njegova teksta!. Martinis ni kasnije nije bio bez uspjeha u suradnji s "Interpublicom" i nekim njemačkim producentima, ali se ipak nije ponovio slucaj slavnog francuskog crtača, profesora, zoologa-prirodoslovca, poznatog kao Cristophe (zapravo Georges Colomb 1356-1945); posvetivši se studiju, Martinis prestaje raditi kao strip-crtač da bi svoj criacki talenat koristio dalje samo a struci (biologija).

	Izumitelj i slikar Florijan sa svolim mačkom Miškom likovi su duhovite serije strip-šala pod zajednickim naslovom Šic-Mic. Posebna su zanimijivost ovih šala detalji u crtežu, čas čisto komičnog, cas humorističko-nadrealističkog karaktera.

Zastoj u produkciji stripa trajao je tada nekoliko godina; (doba "idejnosti" tzv. "socijalistickog realizma"). Međutim, kako pišu kroničari i kao što se sjećaju suvremenici, "led je probijen pocetkom 1951. Tada se na zadnjoj omotnoj strani omladinskog lista HORIZONT pojavio strip Meksikanac rađen prema poznatoj noveli Jacka Londona. Taj broj lista bio je razgrabljen . . ." (A. Rudi, "Plavi vjesnik", Zagreb 25. VIII 1963, god. X, broj 461, str. 8). U "Horizontu" se ponovno okupljaju stari majstori stripa (Maurovic, Neugebauer), ali se pojavljuju i nova imena (npr. Radilović, danas poznati vrlo produktivni crtač stripova u zagrebačkim listovima, te niz drugih crtača). Ubrzo je izišao (veljače 1952.) i VJESNIKOV ZABAVNI TJEDNIK; uz preuzetog Popaja i Bolteka, to su opet i serije Maurovića, Neugebauera i dr. Sjajni i slavni Neugebauerov Gladni kralj doživljava svoje ponovno izdanje. No ni jedan od tih listova ne traje dugo. Međutim, kako je rečeno, "led je probijen" i od tada, s više ili manje peripetija, strip se počinje opet javljati, naglo rastući u ekstenzitetu: novi listovi, posebne knjižice, prilozi listovima, import. Novi domaći crtacči, (V. Dovniković, T. Kozarić, J. Radilović, Beker, O. Reisinger i dr.), novi stripovi, novi tipovi, (Svemirko, Mendo Mendovic, Maja, Grga Protokol, Stefek itd.); nove teme - od klasičnih pustolovina i stripovanja književnih djela do tema iz drugog svjetskog rata, NOB-a, no i klasičnog povijesnog stripa i - ne treba sumnjati - science-fiction. Šireci se kvantitativno, strip prelazi opet na dnevne novine ("Večernji list") i obične tjednike ("Vjesnik u srijedu"), domaći klasici dobivaju posebna izdanja (ne doduse na tehnički dostojnom nivou, kao što je to danas uobičajeno u svijetu, nego, nažalost još nižem od prvih izdanja, često potpuno bijeda, a centralnim listom zagrebačkog stripa, uvezenog i domaćeg postao je, naročito negdje oko sredine šezdesetih godina, PLAVI VJESNIK (danas više ne kao isključivi strip list, ali još uvijek, u svom XVII godisštu - sa stripovima).

	Patuljak Nosko. Crtao Walter Neugebauer po slikovnom scenariju brafa mu Nowberta. Strip je izlazio u bop od prvog broja i na prvoj strani tjednika "Zabavnik" (1943).

Osim zagrebačkog novinskog izdavackog poduzeca "Vjesnik", poratnom razvitku stripa u Hrvatskoj doprinose najviše izdavačke kuce "Lykos" i "Epoha" (obje u Zagrebu). Rangom strip nove faze ne pada više, kao ponekiput prije rata, ispod nazine prihvatljivosti; ustaljen u solidnosti svoje vrste, on ipak samo ponekad ponovno dostiže sjajne dane i originalnost svoga klasičnog doba. Uočljivo su bile popularne serije J. Radilovića Tragom minulihh stoljeća, Rimljani, Franci, Tatari, (ne bez asecijacije na slavnog Princa Valianta!).
Napomenuti je napokon, da a ovom poratnom razdoblju, nakon što je "led probijen", čitateljska strip-publika uglavnom nije bila zakinuta ni za svjetski slavne stripove. Najslavniji, ozbiljni, a i humoristički, oni iz predratnog razdoblja, poznati su tako i tako od ranije, a neki doživješe i poratnu reprizu. Zagrebački se tisak međutim pobrinuo da i poslijeratni strip zapadnog svijeta, koji je stekao svjetsku slavu, bude prezentiran domaćem čitatelju. Tu je američki strip s neuništivim Rip Kirbyem, čiji je tvorac, danas vec pokojni, a nekad slavni crtač Flash Gordona, Alex Raymond; engleski strip Carol Day (David Wright) i Modesty Blaise (Peter O'Donnel), talijan:ki Cocco Bi1l (Jacovitti), te glasoviti francuski Asterix (Albert Uderzo, tekst Goscinny). Ne manjkaju ni neke novije varijante "supermana". Nije to doduše sav repertoar koji je stekao svjetsku slavu, no ipak je većina i ono najznamenitije, tako da se - barem obzirom na strip - ne možemo tužiti da smo građani drugog reda. Spomenimo i brojne serije Walta Disnya, reda radi, jer je on primarno crtač filma, ne stripa. Uskraćen nam je "strip za odrasle". Čini se, međutim, da smo pop-artistički strip, domaći i strani, dobili samo fragmentarno (npr. u "Paradoksu"), a isto tako erotski, sexi strip, te onaj tzv. angažirani i prosvjetiteljski, uglavnom isto samo u fragmentu, kao import. Ali je poznato svakome tko je pratio razvoj stripa u nas bar po čuvenju, da smo svojedobno imali, i to vrlo rano, vlastiti domaći porno-strip; dakako, kao potpuno ilegalan tisak (fama o porno-verziji Snjeguljica i sedam patul jaka).
Što je, pak, s domaćim stripom danas, možda u ovako kratkom pregledu nije uputno govoriti, a što ce biti, odnosno što bi trebalo biti, nemoguće je razmotriti bez apširnijih analiza.

Zlatko POSAVAC